Život je maskenbal
Momče iz Crikvenice dalo nam je lekciju iz dobra govorništva. pa kad je tako, neka maškare krenu!
Maškare volim zato što me to jednostavno ispunjava. Od malih nogu ja to tu slušam. Svi ljudi koji su u okolici, neka slobodno dođu, svi su dobrodošli. Ovo je predivno iskustvo i ako se netko hoće uključiti, neke se uključi. Sve pozivam! - Tako je u prilogu RTL-a iz Crikvenice, a u povodu početka karnevalskih priredbi, progovorilo u kameru momče od svojih 13 godina. Kako reče, godina mu je 13, a staža u maškarama ima više od deset. Šteta je prava što nismo saznali ime momčine, jer imali bi mnogi nazovigovornici iz javnog nam života štošta naučiti od njega.
Bez zastajkivanja, jasno i pametno sročeno, bez suvišnih riječi, a sve to dok se gleda ravno u sugovornika i kameru. Bome, to znaju samo veliki talenti. U ovom suludom vremena, kada svatko misli da ima što reći i da je njegova najpametnija, momče iz Crikvenice dalo nam je lekciju iz dobra govorništva. Pa kad je tako, neka maškare krenu i neka su vijest, može i za kraj Dnevnika i Vijesti.
Počeci informativnih emisija ionako su rezervirani u nas ponajprije za vremenske prilike. Oooo, silne li uredničke sreće kad napada snijega zimi, zatopli za ne izdržat ljeti, kad kiše padaju više nego je normalno, kad vjetrovi pokušavaju otpuhati Škovrlja sa svih onih mostova. S vremenskim neprilikama nema greške, svi će gledati na televiziji kako je snijeg napadao, makar ga vidjeti mogu i kroz prozor vlastitih stanova. To je, Bože prosti, bolje za izvještaj kad zaledi tlo u kakvom velikom gradu, pa da se i trunčica politike kroz sve provuče. Jest, sela oko Knina nemaju struju, ali što se može, no kad metropola ima gdjekoju neočišćenu cesticu, eto veselja. Ali dobro, valja biti pošten pa priznati da odavno nije ovako ni napadalo ni zahladilo. Vijest je to, ma svakoj se vijesti dade prići s ove i s one strane. Pa je pristupa trista. Uvijek ih je trista kad je neka nepogoda vremenska.
Nepogoda te vrste nema jutrom na Doma TV-u, čak ni onda kad je akcija “Gorskih spašavatelja” nužna. Tamo se i liječnička služba pojačala. Nije više “Gorski liječnik” jedini koji liječi po pitoresknim brdima, nego odnedavna to čini i “Liječnica sa sela”. Eto finog testa za ljubitelje doktora Grubera, a to autor ovih redaka uistinu jest. Evo finog testa one prve ljubavi, pa da se vidi koliko je istine u onoj da prva ljubav zaborava nema. Dokle god da u konačnici dopre liječnica, uvijek je lijepo vidjeti štogod novog na Doma TV-u. Razlog za veselje to je veći što se zna da je na Novoj TV lagano zatišje pred nove bure. Dok se novi nastavci domaćih uspješnica snimaju, valjat će se i opet podsjetiti znanja turskog jezika.
Poštovatelji serije za mlade HRT-a zvane “Sram” će pak morati brzo obnoviti znanje tko je tko i tko je s kim, jer evo nama i treće sezone hvaljenog uratka. Gledati makar koju epizodu s mladosti kojoj se taj serijal obraća neprocjenjivo je veselje. Treba vam mladost, ako ništa da objasni što to društvo govori, a treba vam mladost i da vas poduči kako svaka pristojna države u Europi ima svoju inačicu “Srama”. I fanovi svjetski gledaju sve, pa uspoređuju. Pritom mladost tvrdi da naša inačica uopće nije loša, dapače. Vele, dosta je to sve vjerno, pa i ono govorenje koje kadikad mumljanju sliči. Tako to oni, eto, govore.
Stariji neki svijet zato ima razloga žaliti što mu je HRT na gledanje dao samo tri epizode serijala “Kruh diljem svijeta”. Valjda ima još koja, jer put u Gvatemalu, Tursku i SAD, a sve zbog kruha, vizualno je sjajan, a bome ima se što i čuti. Kruh i svagdanji i onaj bez kojeg života nema. Kruh zbog kojeg se virtuoz pekar iz Istanbula prisjetio riječi svoga oca, koji mu onomad reče: “Ako ne dobiješ ono što voliš, zavoli ono što si dobio.” Možda bi nam svima bilo lakše živjeti ovaj život da smo u stanju prihvatiti tu mudrost.
