Od ove subote druga sezona raspjevanog glazbenog šoua
Mentori će biti Mia Dimšić, Marko Tolja, Davor Gobac i Vanna, a voditelji Iva Šulentić i Ivan Vukušić
Druga sezona glazbenog natjecanja The Voice Kids počinje u subotu, 22. studenoga, na HTV1. Pobjednik prve sezone Marino Vrgoč predstavljat će nas 13. prosinca na Dječjem Eurosongu s pjesmom “Snovi”. Novu sezonu vodit će “vojsovci” Iva Šulentić i Ivan Vukušić, a mentorska ekipa ostaje u istom sastavu: Mia Dimšić, Marko Tolja, Davor Gobac i Vanna. Evo djelića njihovih razmišljanja o iskustvu The Voice Kidsa - o početcima, sceni, nastupu, emocijama, koja su iznijeli u razgovoru za službenu web-stranicu šoua.
- Sjetim se koliko sam bila stidljiva i koliko bi mi tada nevjerojatno zvučalo da mi je odrasla verzija mene prišla i rekla da ću jednog dana s lakoćom izlaziti na pozornicu - rekla je Mia i na pitanje što posebno pamti iz prve sezone odgovorila:
- Bilo je puno izjava na probama kojima smo se dobro nasmijali jer izlaze iz dječjih usta i pitaš se otkud im to, ali onda zastaneš i zamisliš se nad njima. Bilo je lijepo vidjeti njihova prijateljstva i to kako se međusobno podržavaju.
Prošle sezone, posebice finala, prisjetio se i Davor Gobac.
- Bilo mi je super kad je Marino pobijedio, otišli smo iza kulisa pa mi je rekao: “E, Gobac, pa mi smo pobijedili!” To mi je bilo odlično - rekao je Gobac te o tome je li odlučio nešto mijenjati u mentoriranju ove sezone, dodao:
- Ma nisam ništa odlučio mijenjati u načinu mentoriranja, zapraf’ se ja prilagodim djeci, i Gina sa mnom. Najbitnije da se s Ginom slažu jer ipak ih ona vježba pjevat.
Prisjećajući se svog prvog nastupa, mentor Tolja je rekao da je bio istovremeno i uzbuđen i uplašen.
- Imao sam 11 godina i pjevao sam na festivalu pred punom Dvoranom mladosti u Rijeci. Možda je najzanimljivija anegdota vezana uz taj nastup to što u početku uopće nisam ja trebao pjevati na njemu, nego jedan stariji dečko, koji je u vrijeme priprema počeo mutirati, i onda sam ja uletio na njegovo mjesto. Dakle, ja sam slučajni pjevač - rekao je Riječanin, koji je na pitanje što ga je najviše iznenadilo u radu s djecom odgovorio:
- Koliko je zapravo lako raditi s tako talentiranim klincima. U početku me bilo strah hoću li znati raditi s djecom. Na kraju se pokazalo da mi je bilo lakše s njima nego s nekima odraslima. Iskreni su i odmah znaš na čemu si. Nema muljanja.
Vanna je pak otkrila što bi rekla maloj Vanni da danas može razgovarati s njom.
- Rekla bih joj da, ako sam čvrsto odlučila da mi glazba bude i posao, i hobi, i ljubav, i jedina opcija, uvijek dam najbolje što mogu od sebe, ali da nikad ne zaboravim da i publika ima pravo na svoj ukus, koji ne mogu predvidjeti. Zato je bolje da moja sreća ne ovisi o tome koliko se sviđam drugima - rekla je pa na pitanje kako prepozna posebnost u nekom djetetu odgovorila:
- Uvijek me strah da tražeći glazbeni talent ne propustim uočiti i neke druge važne posebnosti svakog djeteta, a sigurno ih ima. Jer nekad su i oni tiši, nenametljivi i diskretni jednako zanimljivi kao i oni koji su sigurni u sebe, makar naizgled.
