Slavonci su ponosni i trpe u tišini, ali imaju snažne priče
Matko Stanković
2.10.2025., 9:00
Domagoj Mikić

Slavonci su ponosni i trpe u tišini, ali imaju snažne priče

Gledatelji su danas postali zahtjevniji i brži, žele informaciju odmah

Sa svojom četvrtom sezonom u nedjelju, 5. listopada, vraća se rubrika Dnevnika Nove TV "Poziv", čija ekipa uporno razotkriva propuste institucija, administrativne apsurde, prijevare i svakodnevne životne probleme onih koji su ostali bez pomoći. Pod uredničkim vodstvom dugogodišnjeg reportera Nove TV Domagoja Mikića ta rubrika iza sebe ima već tri uspješne sezone u kojima se dokazala kao glas i saveznik građana, a gledatelje očekuju još snažnije priče iz svih krajeva Hrvatske.

- Tijekom proteklih smo sezona uspjeli pomoći u rješavanju brojnih problema naših gledatelja, od administrativnih zavrzlama do ozbiljnih životnih situacija u kojima su institucije zakazale. To nam daje dodatnu snagu i motivaciju da u novoj sezoni budemo još uporniji i još glasniji. Naša je misija jednostavna: biti tu za građane, poziv po poziv - kaže Mikić, uz kojega na ''Pozivu'' radi i reporterka Tea Johman Nitraj.

Poziv, sa svojim problemom ili pričom, gledatelji mogu uputiti na telefonski broj 095 2911 911 ili se javiti mailom na adresu [email protected], a u nastavku pročitajte kraći razgovor s Domagojem Mikićem.

Slavonci su ponosni i trpe u tišini, ali imaju snažne priče
Matko Stanković

U čemu se "Poziv" pokazao drukčijim od onoga kako si ga zamišljao u vrijeme nastajanja ideje o toj rubrici?

- Iskreno, zamišljao sam ga kao novinarski alat kojim ćemo ljudima dati glas, ali nisam očekivao da će odaziv i emocije biti toliko snažni. "Poziv" je postao puno više od rubrike – postao je svojevrsni most između građana i institucija.

Koje trenutke iz prethodne, treće sezone nikada nećeš zaboraviti?

- Ima ih puno, ali posebno pamtim trenutke kada smo uspjeli riješiti nečiji dugogodišnji problem – kada ljudi doslovno zaplaču od olakšanja pred kamerama. To su trenuci koji ostaju urezani. Posebno je bilo emotivno u Vinkovcima, gdje smo djeci Dječjeg doma Sveta Ana organizirali koncert grupe Let 3, ali i riješili njihove probleme koje su imali s dotrajalim automobilima.

Iz kojeg vam dijela Hrvatske pristiže najviše poziva i koje su najčešće teme?

- Najviše nam poziva stiže iz Dalmacije i središnje Hrvatske. Ljudi se najčešće javljaju zbog problema s birokracijom, nepravdom u lokalnim zajednicama, socijalnim pitanjima i komunalnim temama.

Kako objašnjavaš činjenicu da se ljudi iz Slavonije rjeđe javljaju u "Poziv"?

- Mislim da bi to moglo imati veze s mentalitetom. S obzirom na to da i ja vučem korijene po ocu iz Slavonije, znam da su Slavonci ponosni, često trpe u tišini i teže se odlučuju izložiti pred kamerama. No, i kada se jave, njihove priče su iznimno snažne i vrijedne pažnje.

Što te u vezi s "Pozivom" najviše veseli i motivira da nastaviš dalje u ovome smjeru?

- Najviše me veseli kada vidim da naš izlazak na teren već prije samog emitiranja donese neku promjenu. Kad institucije reagiraju, kad netko dobije pravdu ili rješenje problema nakon mjeseci ignoriranja – to je najveća nagrada i motivacija.

Slavonci su ponosni i trpe u tišini, ali imaju snažne priče
Matko Stanković

Kako ćete proslaviti skorašnji, 20. rođendan Dnevnika Nove TV?

- Dnevnik Nove TV veliki jubilej slavi 10. listopada. Svi smo ponosni na dva desetljeća, tijekom kojih smo pratili najvažnije trenutke, donosili bezbroj priča i gradili povjerenje gledatelja, koje nas je učinilo najgledanijom središnjom informativnom emisijom u zemlji. Rođendan ćemo obilježiti i proslaviti u redakciji, ali i na ekranu, gledatelji će imati prilike saznati nešto više o našem Dnevniku.

Koliko su se promijenile navike televizijskih gledatelja u posljednjih desetak godina te u kojoj se mjeri to odražava na ulogu reportera?

- Gledatelji su postali zahtjevniji i brži, žele informaciju odmah. Danas reporter mora biti i novinar, ponekad i snimatelj, razmišljati brzo u trenutku, ali biti točan. Uza sve to i prisutan na društvenim mrežama. To je izazovno, ali i dinamično.

Kako puniš baterije? Što čitaš, gledaš, slušaš...?

- Baterije punim starinski – punjačem zvanim more, dobrom kavom i smijehom s prijateljima. Najviše me odmara kad uhvatim vremena za dobar dokumentarac ili kriminalističku seriju. Čitam uglavnom publicistiku i reportaže, krimiće, a tu je, naravno, i glazba. Nekad je tu tamburica, nekad pop-rock, sve ovisi o tome treba li mi mir ili energija.

Koje su ti profesionalne želje i planovi za predstojeće razdoblje?

- Plan je "Poziv" učiniti još snažnijim i dostupnijim ljudima. Zajedno s kolegicom Teom Johman Nitraj, snimateljima Kristijanom Jantonom i Tomislavom Sladićem te montažerima Željkom Biličić i Igorom Lovrenčićem nastaviti pomagati onima koji nemaju glas te da rubrika i dalje bude sinonim za borbu protiv nepravde.

Otkrivanje bisera

Kada je riječ o glazbi, Ante traži stvari koje su svi doživjeli, no nitko ih nije izrekao naglas.

- Ja sam ponajprije tekstopisac, tek u drugom planu muzičar, meni je tekst glavni. Taj se neki moj stil isprofilirao tijekom godina, da tražim to nešto što je zabavno, smiješno, a nije prvoloptaški, nešto komično što je u javnom prostoru još uvijek neprimijećeno. Takve bisere tražim, i kad to nađem, onda to izvodim i bude smiješno valjda - priča Ante kroz smijeh.