Tri godine je prošlo, neke stvari su se promijenile, no Parni valjak je nakon koncerta na kojim su se u zagrebačkoj i pulskoj areni oprostili od pokojnog Akija Rahimovskog vrlo brzo našao snage da se vrati na scenu. Dogodio se, kako je to rekao Husein Hasanefendić Hus na početku koncerta u pulskom amfiteatru, Igor Drvenkar. Novi, mladi pjevač koji po stilu pjevanja podsjeća na Akija, čak i kada se radi o Akijevoj karakterističnoj promuklosti, izašao je pred krcatu pulsku Arenu u koju je Parni valjak došao u sklopu turneje na kojoj obilježavaju 50 godina postojanja.

Zapravo, nije bilo dvojbe hoće li Drvenkarov "test" u pulskoj Areni proći kako treba, jer su prije dvije godine imali uspješan nastup na Kaštelu. Uostalom, stalno to ističem, veći dio benda je onaj stari, prepoznatljivi Parni valjak, tu osim Husa i Bero, Preksi, Brk, Dado, Tina, Ana... Tu su oni stari hitovi, tu je ona stara magija sjedinjena s novom energijom koju Drvenkar, kao i cijeli bend, ali ima i publika koja priređuje najbolju moguću dobrodošlicu, dok prvo kreće "Ljubav", pa onda i legendarna i dalje koncertno jaka "Ljubavna". Bend opet dolazi maksimalno pripremljen, kao što je bio i kada je 2017. došao s Akijem nakon čega su ovdje snimili album, i jasno je otpočetka da nema kalkuliranja. Publika očekuje show i to će dobiti. Drvenkar koristi ono što je naučio glumeći u kazalištu i to primjenjuje na koncertu – od pokreta do pripremljenih uvoda u pjesme, a sve mu tu izgleda pomaže da se bori s tremom, dok je Akijev duh tu negdje. Treba pjesme koje je on oživio vratiti pred publiku. Nije to lako. Hus kratko komentira inicijativu da se u park pored Arene stavi Akijeva bista, što podržava i odaje mu počast tako što otpjeva "Zastave". Tijekom cijelog koncerta Drvenkar ne bježi od činjenice da je došao na mjesto koje je nekad, skoro 50 godina, pripadalo drugom čovjeku, jednom od najprepoznatljivijih frontmena i najvještijih pjevača domaće rock scene. Drvenkar je tu, u sjeni jednog diva, no polako iz te sjene izlazi, a pogotovo je u svom elementu kada na red dođu "Godine prolaze". To je već neki drugi, samouvjereniji Igor i takav ostaje do kraja koncerta.

Jer, pored klasika treba predstaviti i nove pjesme koje bend priprema za novi album. Nije to baš tako lako pa i Drvenkar diskretno moli publiku da im malo napravi reklamu za novu pjesmu "Kud idemo mi" tako što će snimiti izvedbu. Te nove pjesme uglavnom puštaju za jedan kratki blok u drugom dijelu koncerta (izuzev "Kad padne mrak" koju serviraju među prvima). Publika je u međuvremenu jako dobro apsolvirala i prihvatila pjesmu "Moja glava, moja pravila", dok mi je "Bogati će pobjeći na Mars" već zvučala puno kompaktnije nego kada sam je prvi put čuo na YouTubeu. Zna Hus što radi, a to najbolje pokazuje ostatak set liste koja na trenutke djeluje kao natjecanje koju će pjesmu publika glasnije otpjevati. Hoće li to biti "Ja u ljubav vjerujem", "Jesen u meni" ili "Ne mogu bez tebe" ili neka četvrta ili peta? Ipak su to pjesme uz koje su mnogi odrasli, pjesme bez koje nije bilo moguće zamisliti radijski program i koje su se uvukle pod kožu, a bend nudi prilično dobro izniveliran repertoar kada se radi o bržim pjesmama i sentišima. Na "Mijenjam se" Drvenkar se pošteno uspuhao, a i bubnjar Dado složio je facu kao da ga je uhvatio grč. Zato će kasnije Dado pokazati svoje veliko majstorstvo u solaži ubačenoj u "Uhvati ritam", na zadovoljstvo publike koja je uhvatila ritam i tonalitet kako bi otpjevala sve što su joj dečki i cure pripremili. Jedna od tih cura u pozadini, ali bez koje je teško zamisliti ovakav nastup, je i Tina Kresnik koja od prateće vokalistice postaje glavna kada kreće "Dok je tebe". I nije glavna samo po vokalu, već i po stasu i šarmu kojima lako osvaja publiku koja je prihvaća toliko oduševljeno da i nju ostavlja iznenađenu. Čekajte samo da na red dođe "Lutka za bal"...

Bitno je da se održava pažnja publike koja može Husu, kao osnivaču i vođi benda, zahvaliti što nema toliko priče između pjesama, nema praznog hoda, nego dva i pol sata čiste svirke. Parni valjak je institucija s razlogom pa ako nekoga u to ne uvjeri žestoki početak, onda ga mora uvjeriti nadahnuti (pred) kraj kada na red dolaze "Molitva", "A gdje je ljubav?" i "Dođi" koje su na koncertima bile prilika Akiju, a sada i Igoru, da maksimalno iskažu svoj pjevački senzibilitet. Što je opet priprema da se koncert privede definitivnom završetku uz "Ugasi me". Trijumfalni bis dolazi kroz "U prolazu", da se publika još malo istrese i iscijedi što joj je ostalo od snage i onda "Sve još miriše na nju" za one malo osjećajnije. n