657.294
Ženski nogomet totalno je in. Javni servis dao mu je pažnju sve dok se termini polufinala nisu poklopili s tenisom iz umaga
Produžeci, pa penali. I nije moglo drukčije završiti Europsko prvenstvo u nogometu za žene negoli udarcima s bijele točke. Cijeli je turnir bio takav, uzbudljiv do krajnjih granica, neizvjestan posve i, što je najvažnije, kvalitetan. Samo opaki ženomrsci i zadrti zaštitnici ono malo muškosti vrijedne ikakva spomena mogu omalovažavati ono što su nogometašice pokazale na ovom turniru. A ako je ikom do polemike, spomenuti valja samo jednu brojku – 657.294. Toliko je, naime gledatelja pohodilo ovaj turnir, nikada više publike otkada je Europskih prvenstava, a ovo je bilo 14. izdanje. Na finalu gotovo 35.000 ljudi na tribinama. I to je to. Ženski nogomet totalno je in i to s pravom. Javni servis dao mu je punu pažnju sve dok se termini polufinala nisu poklopili s tenisom iz Umaga. Pa je zaštekalo, pa je Umag bio važniji jer je naš, pa su djevojke otišle u snimku i kasni noćni sat. No nije škodilo. Sami finale donio je sve zbog čega se sport voli, a voli se i zbog suza radosnica i zbog suza tuge. Radost je to igre. Nogometašima toga kronično nedostaje. Mogli bi Englezi nešto i naučiti od kolegica europskih prvakinja Engleskinja.
UTAKMICE ponajboljih europskih nogometašica obilježile su ovo ljeto i zato što su bile ono malo programa a da nije repriza. Osim gdjekojeg prijenosa svečanog otvaranja ljetnih priredbi i mimohoda povodom velike obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja, sve se slilo u teško repriziranje. Nema veze što su u repriziranom voditelji u debelim jaknama, nema veze što se u vrtovima beru plodovi koji s ljetom veze nemaju, nema veze koliko smo puta reprizirano već gledali, bitno je da se nečim program popuni. Pa bila to i “Superpotjera”, recimo. A ako nije repriza, onako kako nije repriza serija “Skriveno u raju”, e onda komercijalne postaje treniraju gledateljske živce beskrajno dugim reklamama koje se, jedne te iste, vrte jedna za drugom dok čovjek ili ne zapamti tekst reklame, ili kupi proizvod, ili sve pošalje dovraga i bestraga. O gospođi Fazili, koju tako potpisuju dok se ispovijeda u kameru, znamo sve. Madrac što ga je navodno kupila tu je tek periferna neka stvar. Fazila je poput člana familije kojeg najradije ne biste zvali na božićnu priredbu, ali, eto, mora se. Zapravo i ne mora se, ako se niste poput nižepotpisanog zavjetovali da ćete izdržati do kraja slovenske sapunice, kud puklo da puklo. Tu su scenaristi ili ostali bez dobrih ideja, ili se odlučili odlijepiti skroz, pa je i obdukcije, i ubojstava, i terapije ekoproizvodnjom, i mesara nesretnog u ljubavi, i zlatne mladeži i pro bono klinike, a bome ni slovensko zdravstvo ne izgleda bogzna kako stabilno. Previše svega, ali ako je zavjet, onda se mora.
VAZDA je nezgodno to s drugim, trećim, pitaj boga kojim sezonama serija. Krene sve sjajno, jedva čekaš drugu, potraje čekanje i koji mjesec, pa dođe druga sezona i pogledaš je, da bi ti vlastita kći na spomen zajedničkog gledanja one “Igre lignje” mrtva ‘ladna kazala da joj se ne da. S druge pak strane troše se s vremenom i nesumnjivi klasici, blijede stare ljubavi za koje se činilo da će trajati u vječnost. Na RTL2 tako i opet “Mućke”. I koliko god da voli čovjek Dela i Rodneya, tu neponovljivu braću Trotter, koliko god da se rečenice iz serije i danas citiraju, najlakše je za ponovnog gledanja jednostavno zaspati u pola epizode. Ostare serije na mali milijun načina, neke prije, neke kasnije. Vrijeme je, sve se čini, najbolji test.
A VRIJEME je, barem u bijelom televizijskom svijetu, taman takvo da se evo piše kako kasnonoćnim šou-programima rapidno pada gledanost. Tako je u Americi, mi valjanog takvog šoua nikada i nismo imali, ali trend je tu. Zaludu britkost, društvena kritika, humor, zvijezde... Bit će da konzumenti ne dvoje kako sve to ionako imaju na zaslonima svojih ekrana, baš kao što ne dvoje da oni to sve znaju i mogu bolje, britkije, humornije. Morat će se tome doskočit’ nekako, eto ideje za razmišljanje uredničkom kadru, jedino što bi loše bilo ako će se masi ić’ niz dlaku. To nikada nikom nije donijelo dobra.
