Zna tako kum Vedran podijeliti sve bizarno, smiješno i zabavno sa svijetom. Recimo kad u novini teško pogriješe ime čovjeka na slici, ili kad netko sroči duhovitu osmrtnicu, ali je svejedno zvučalo nevjerojatno kada je u WhatsApp grupu stigla poveznica na članak koji kaže: “Kad neće HRT, hoće Hajduk!” To što HRT neće i nije uradio, a Hajduk Digital TV jest, makar bilo u snimci, finalna je večer 65. Splitskog festivala, onog što se 65 godina uredno održava na Prokurativama. E pa mudar netko na Prisavlju je zaključio da je bilo dosta. Split ionako ima dva lakoglazbena festivala, pa će javni servis prenositi onaj drugi, makar nitko živ ne zna kojim se kriterijem pri odabiru ljudstvo s Prisavlja vodilo. Uglavnom, činilo se kao dobar štos i zgodan naslov to da HRT nešto neće, a Hajduk Digital TV hoće, da se nedugo nakon toga nije dogodilo gore.

Otvaranje Splitskog ljeta bilo je, barem do ove godine, vazda prenošeno na programu HRT-a, baš kao i otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara i silna druga otvaranja i finala nama prevažnih kulturnih manifestacija. Ove godine, međutim, od prijenosa ne bi ništa. Pa dok su čitatelji tiskovina i portala čitali o spektakularnom uprizorenju opere “Dioklecijan” Ive Tijardovića, gledatelji malih ekrana mogli su svjedočiti tek nevještom pokušaju ministrice kulture da opravda HRT i pokudi aktualno vodstvo splitskog teatra i Splitskog ljeta. Nekada je, ako sjećanje ne vara, postojao spisak s desetak manifestacija koje se moraju prenositi na programu javnog servisa grmilo ili sijevalo. Ako sjećanje ne vara, bilo je tamo i otvaranje Splitskog ljeta. Što se sa spiskom dogodilo!? Ima li ga uopće!? Sva da ga i nema, i opet je ajme i kuku, ako već nije prozirno do bola baš kao i jasan pokazatelj da je javni servis u ozbiljnoj krizi.

Elem, kad se iščitalo sve, ispada da su s HRT-a jednostavno i odavno priznali da nemaju kapacitete za zahtjevan prijenos, da bi zatim ministrica govorila nešto posve drugo okrivivši vodstvo HNK-a Split za nekooperativnost zbog koje HRT nije mogao na vrijeme obaviti nužne pripreme za tako zahtjevan zadatak. Ako ne laže HRT, onda se s pravom pitati tko to i kako troši lijepu svotu novca koji se još uvijek svaki mjesec uredno slije u kasu HRT-ovu. Ako je istina što govori HRT, odakle potreba ministrici da ih javno amnestira svake odgovornosti!? Nije valjda da se silom i na brzinu traže puti za smjenu aktualnog vodstva splitskog kazališta, vodstva s čijom repertoarnom politikom splitski HDZ nikada nije bio sretan. A kako je sada HDZ u Splitu na vlasti, bit će da se daska sapuna i “Dioklecijanom”. Samo, što s tim imaju gledatelji HRT-a? Pita li njih itko dok im na svoju ruku skida s programa prijenos po prijenos, svoj tradiciji i dobrim običajima usprkos!? Ne pita, dakako. Ima Hajduk Digital TV da to odradi.

Zavarati očito zna ljetna shema da ničeg tu važnog nema. Ima i događa se, makar ispod žita bilo i u manjem nekom obimu. Mijenja se sve, i to ne nabolje. Odlaze ljudi, a da im se dostojne zamjene ne vidi. Odlaze ljudi čija imena smo upamtili s odjavnih špica dragih serija, emisija, reportaža, filmova. Napustila nas je tako nedavno i Jasmina Božinovska Živalj, HTV-ova urednica. Da je samo pobrojati dramske serije kojima je na špici, bilo bi impresivno. Odlaze ljudi koji su se televizijskom poslu posve davali. Ali se pamte i “Bitange i princeze”, i “Stipe u gostima”, i “Odmori se zaslužio si”, “Zakon”, “Šutnja”...

Dramska serija, domaća, nova, originalna... Po tom je javni servis bio do jučer jači od svih. Danas je eto nešto malo drukčije. Serija “Posljednji tango u Halifaxu” nije domaća, već su to Britanci skockali i opet serijal u kojem se život čini dobar i lijep i vrijedan muke svemu usprkos. Tražilice otkrivaju da nije serija od jučer, da ima tu sezona i sezona, ma za onog tko je prvi put na to nabasao, sve je k’o ispod čekića. Radnju pokreće dvoje “staraca” koji se u poznim godinama opet sreću i bude ljubav koja je bila na čekanju 60 godina. No, ako je išta razveselilo potpisnika ovog teksta, onda je to scena gdje ti “starci” vode žustru polemiku o tiskovinama, o tome koja valja, a koje ne valja, gdje raspredaju o političarima i premijerima britanskim svatko iz svoje pozicije. On je više lijevo, ona je desno, polemika je žustra, ali ljubav ne pati nimalo. Bit će valjda i u nas jednom tako, tako mu trista izravnih prijenosa “Dioklecijana”!