Ljudi osjećaju iskrenost, i to im je najvažnije
Terenski rad temelj je mog novinarskog identiteta. Volim biti na izvoru informacija, osjetiti atmosferu, razgovarati s ljudima
Voditelj i reporter "RTL-a Danas" Mario Jurič svakodnevno vam se javlja s malog ekrana u 19 sati. Jedno od zaštitnih lica informativnih minuta RTL-a toj se televiziji priključio prije dvije godine. Za to vrijeme dobio je priliku voditi središnju informativnu emisiju, ali ostao je prisutan na reporterskim terenima. O brojnim pojedinostima njegova posla s Mariom Juričem razgovaramo u televizijskom prilogu.
Mario, bliži se dvije godine vašeg rada na RTL-u. Kada se osvrnete na to relativno kratko razdoblje, kako opisujete svoj profesionalni napredak u redovima RTL-a?
- Dvije godine prošle su doista brzo, ali bile su intenzivne, izazovne i ispunjene mojim profesionalnim rastom. Od dopisničkog rada na terenu do voditeljskog mjesta u središnjoj informativnoj emisiji – to je put koji me i profesionalno i osobno oblikovao. Bilo je puno putovanja - od studijskog putovanja u Ameriku preko izbora u Hrvatskoj, katastrofalnih poplava u Bosni i Hercegovini do pogreba pape Franje i konklave. Trudio sam se našim gledateljima donijeti relevantne informacije s brojnim sugovornicima, a oni su to nagradili velikom podrškom i na tome im zahvaljujem od srca.
Kada smo prije dvije godine u sličnom intervjuu razgovarali o vašim očekivanjima od nove redakcije, kazali ste mi da je "rad u većoj redakciji drukčiji od onog u dopisništvu zbog veličine i doprinosa kolega". Kako opisujete suradnju i dijeljenje radnog prostora sa svim kolegama koji zajedno s vama stvaraju televizijski program i koje gledamo u informativnim minutama RTL-a?
- Još uvijek mislim da je veličina redakcije i profesionalno bogatstvo koje svaki njezin član ima najveća prednost. Iz dana u dan učim nešto novo – bilo od urednika, snimatelja, kolega reportera ili montažera. Osjećam da cijeli naš tim vuče u istom smjeru, i to se vidi i osjeća na ekranu. Ozbiljan program teško je stvarati bez profesionalaca kakve su moje kolege.
S kojim kolegama ste najbliži i jesu li pala prijateljstva? Koje kolege najrjeđe viđate?
- Prijateljstva su se definitivno dogodila – s nekima sam blizak i izvan kamera, a kad se dijele i tereni i živci u montaži, to se prirodno dogodi. S Ivanom Brkić-Tomljenović je naravno posebna veza, ponajprije zbog toga što su njezino široko znanje i dugogodišnje iskustvo rada u medijima meni veliki motiv.
S Ivanom Brkić-Tomljenović dijelite vođenje "RTL-a Danas". Kako opisujete vašu suradnju, a nedavno smo, iako nenamjerno, pred kamerama vidjeli kako ste spontano okinuli selfie? Koliko ima vremena za sličnu razonodu pri proizvodnji programa?
- Ivana je odlična kolegica, izuzetno profesionalna, ali istovremeno vrlo opuštena osoba s kojom je lako raditi. Taj selfie je bio ležerniji trenutak nakon reklama – jer znamo da ćemo, čim krene program, biti potpuno fokusirani. Dobro smo se nasmijali i nastavili dalje s emisijom. Tijekom dana prisutna je mješavina osjećaja - od trenutaka kada brzo moramo donijeti odluke zbog izvanrednog događaja do trenutaka kada se smijemo do suza.
Uz voditeljsko mjesto, ne izostajete ni s terenskog rada. Je li vam drago da ste uz voditeljsko promaknuće zadržali i ulogu reportera?
- Terenski rad vidim kao temelj mog novinarskog identiteta. Volim biti na izvoru informacija, osjetiti atmosferu, razgovarati s ljudima. To mi daje dodatnu širinu kad sjednem za voditeljski stol jer znam što sve stoji iza svake minute u prilogu. Reporterski adrenalin teško se napušta, a kod sugovornika se stvorio osjećaj povjerenja kad se sretnemo na terenu ili u studiju.
Skoro mjesec dana bili ste u Rimu prateći sve aktualnosti oko smrti pape Franje i ustoličenja pape Lava. Kako opisujete taj nesvakidašnji teren te kakvim ćete ga se sjećati?
- Taj teren bio je jedno od najintenzivnijih iskustava u mojoj karijeri. Povijesni trenutak, nevjerojatne emocije, golema pažnja cijelog svijeta – sve to bilo je usmjereno u Vatikan. Trudio sam se svaki dan donijeti najsvježije i najvažnije informacije. Neki Hrvati koje bismo sreli na ulici znali su nas prepoznati i zahvaliti na našem predanom radu. To je bila naša velika nagrada. Biti tamo i izvještavati u realnom vremenu golem je izazov, ali i privilegij. Sjećat ću ga se po osjećaju odgovornosti, ali i po posebnoj atmosferi Vatikana u tim ključnim trenucima za Katoličku Crkvu. Nikada neću zaboraviti ni trenutak kad nam je papa Lav XIV. zahvalio na izvještavanju. Zauvijek ću pamtiti i misu i audijenciju s papom Franjom krajem siječnja kad sam gledao koliku empatiju i ljubav ima prema svakoj osobi.
Često ste na prvoj crti izvještavanja. Koliko je teško u trenutku se spremiti i poći na daleki i nepoznati teren na nekoliko dana?
- Moja torba je uvijek napola spremna, a kad jednom stignem na teren, sve sjedne na svoje mjesto. Treba biti jako fokusiran i zaboraviti na to da će taksi možda krivo skrenuti do lokacije uključenja uživo ili da će padati kiša. Prioritet je uvijek točna informacija. Puno je i adrenalina koji me nosi. I da, nije lako, ali to je dio posla koji sam izabrao i koji me ispunjava. Uvijek kažem da su mi najveći prijatelji i neprijatelji vrijeme, baterija i signal za mobitel jer su ključ za kvalitetan izvještaj s terena.
Nedavno ste radili Thompsonov koncert. Kako je izgledao taj zadatak u gužvi Hipodroma, a uz vas tu je bilo nekoliko vaših kolega s RTL-a i ostalih kuća?
- Takvi događaji su logistički zahtjevni – gužva, buka, emocije pola milijuna ljudi… Ali u tim situacijama uvijek dajem svoj maksimum. Bili smo cijeli dan na Hipodromu i svjedočili povijesnom događaju koji smo odradili na najvećoj profesionalnoj razini. Drago mi je što sam radio s kolegama iz drugih kuća – tada se vidi koliko svi imamo isti cilj, bez obzira na logo na mikrofonu.
