U sjeni nove porcije friško serviranih holivudskih blockbustera (op.a. ''Lilo i Stitch'', ''Karate Kid: Legende'', odnosno, ''Nemoguća misija: Konačna odmazda''), na mala vrata repertoara domaćih kino dvorana se ušuljala i nimalo razvikana psihološka triler drama ne osobito atraktivna ili originalna naslova – ''Opasan zavoj'', no bila bi prava šteta propustiti priliku pogledati je jer riječ je o jednom doista kvalitetnom filmu koji će vam još dugo nakon gledanja okupirati misli.

Tek što su napustili vrevu velegrada i nastanili se u kući iz snova smještenoj negdje u ruralnom području, obitelj McCall – otac Josh (Ben Foster), majka Rachel (Cobie Smulders) i njihov sinčić Max (William Kosovic) jako brzo stiže do zaključka zašto je tako atraktivna nekretnina koštala ispod svoje realne cijene i zašto je toliko dugo bila u prodaji. Kuća se naime nalazi tik uz opasan cestovni zavoj na kojem se često dešavaju prometne nesreće, nerijetko s fatalnim ishodom. Jedna takva se dogodi već prve večeri na dan njihova useljenja nakon čega Josh postane neobjašnjivo opsjednut istom, umjesto da se poput Rachel prvenstveno posveti rješavanju traumatičnog iskustva kojeg je pretrpio njihov sin. Kroz nadolazeće dane, Josh istražuje identitet žrtve i pokušava odgonetnuti iz kojeg se točno razloga nesreća uopće i zbila paralelno zanemarujući potrebe vlastite obitelji ili dužnosti na poslu. Nedugo potom se ispred njihove kuće dogodi i sudar u kojem jedna osoba smrtno strada i Joshova opsesija poprimi bolesne konture. Posljedice njegova iracionalnog ponašanja uskoro postanu nesagledive…

Vrijedi pažnje

Ako vam je kod filmskih preporuka prvenstveno stalo do mišljenja običnog puka koji vlastite impresije dijeli putem pisanog komentara ili ocjenjivanja na popularnoj stranici IMDB, onda vas ''Opasan zavoj'' neće pretjerano zaintrigirati ili privući. Trenutačna, poprilično mršava ocjena od 5.9/10 zvuči kao svojevrsni alarm upozorenja na prosječnost. Što se pak tiče kritičara, mišljenje je u ovom slučaju posve drugačije. Zašto se jednima film jako dopao dok ga drugi smatraju sporim, promašenim ili ne osobito uzbudljivim? Riječ je prije svega o njegovom tumačenju. Mnogi prosječni gledatelji se 'nalože' na žanrovsku odrednicu filma (u ovom slučaju – triler) očekujući pritom klasičnu dozu uzbuđenja, napetosti ili adrenalina, ali to nerijetko, uključujući i ovaj primjer, ne mora biti nužno.

Triler može svoj užas manifestirati i kroz psihološko stanje likova, njihove strahove, traume ili opsesije, a upravo je ''Opasan zavoj' savršen primjer opisanog. Žanrovski gledajući, ovaj je film prije svega psihološka drama s natruhama trilera, no to za mase ipak ne zvuči toliko atraktivno koliko i dobri stari čistokrvni triler, zar ne? Ne čudi stoga što su mnogi očekujući kišu krvi i napetosti ogorčeno snizili ocjenu filmu i proglasili ga zamornim i/ili sporim. Ovo je materijal na kojeg nisu bili spremni, a mnogi ga nisu vjerojatno niti razumjeli. Moja je zadaća pojasniti vam zbog čega je ipak vrijedan vaše pažnje.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Za samu priču/ideju je pak zaslužan slabo znani kanadski novinar i pisac Russell Wangersky koji je istoimenu kratku priču uvrstio u svoju zbirku 'Whirl Away' (po naški, 'Skovitlati se') i koja je nakon objave upala u oko i Jasonu Buxtonu, kanadskom redatelju i scenaristu. Ovaj je pak bio oduševljen piščevim pristupom temi opsesije i koliko ista može običnog čovjeka doslovno izludjeti i uništiti odnose s najbliskijim mu osobama. Naravno, sva kompleksnost spomenute priče ne počiva isključivo na opsesiji već se prepliće i s temama krize srednjih godina, muškosti, ali i kompleksa alfa mužjaka koji mora imati kontrolu čak i kroz pitanja života i smrti.

Takvu osobu, točnije lik Josha, u filmu savršeno utjelovljuje vrsni i često zanemareni glumac, ma vraga glumac, glumčina - Ben Foster koji se apsolutno stopio s osobom koju tumači. Njegova transformacija je apsolutna bilo da govorim o fizičkim pokretima, facijalnoj ekspresiji ili tonu glasa. Foster je jednostavno postao Josh. E sad, taj isti Josh je naizgled brižna obiteljska figura, čovjek koji u ime čitave obitelji okreće njihovu novu životnu stranicu. Dočim se ispostavi kako je njegov odabir atraktivne, ali neobjašnjivo jeftine kuće bila kriva odluka, on polako gubi tlo pod nogama.

Umjesto da se pozabavi novonastalom traumatičnom obiteljskom krizom, kuću stavi na bubanj i vrati ih mirnijem tijeku života, Josh se zatvara i sebe prikazuje odgovornim za pogibelji. Što da je u vrijeme nesreće brže reagirao ili bio spreman? Je li trebao ranije ukloniti šiblje koje je djelomično prikrivalo obližnji prometni znak koji ukazuje na opasan zavoj? Nesreća i one koje su tek uslijedile u njemu brišu sve tragove racionalnog ponašanja te se pretvaraju u bolesnu opsesiju žrtvama i načinima kako spasiti unesrećene.

Gluma ili stvarnost?

Za to vrijeme, njegov/njihov zajednički život se raspada, posao trpi (prije doseljenja, umjesto unapređenja, posao šefa je dobio njegov nekoć podređeni), laži postaju njegova nova istina. Njegov ego ne dozvoljava slabosti jer ne smije priznati, čak niti ispred bračnog savjetnika, a kasnije i psihijatra, kako gubi kontrolu nad životom bilo da je riječ o traumi izazvanom poniženjem na poslu od strane nadređenih ili ulozi oca/supruga.

Jason Buxton fino i strpljivo nijansira priču te uz pomoć ultra raspoloženog Fostera kreira jednu pravu i uznemirujuću kroniku poniranja u ludilo. Foster je naravno itekako sposoban na impresivan način iznijeti ovako kompleksne likove, no postavlja se pitanje da li se i njegov privatan život na neki način spojio s ulogom Josha i problemima kroz koje prolazi u filmu? Njegov brak se za vrijeme snimanja naime polako počeo raspadati, a nedugo nakon premijere filma je i službeno obznanjeno kako se razvodi.

Štoviše, sad već bivša supruga Laura Prepon (glumica koji su mnogi vjerujem upamtili po ulozi Donne u hit sitcomu ''Lude sedamdesete'') kroz mučnu sudsku bitku skrbništva nad djecom je navela kako Ben ima ozbiljnih problema s alkoholizmom. Jesu li se njegovi privatni problemi doista reflektirali kroz tumač Josha, mogu samo pretpostavljati, ali da je bilo određenih poveznica, uistinu jest. Bilo kako bilo, Foster je pružio još jednu maestralnu izvedbu, film se na neuobičajen, ali svejedno dojmljiv način dotakao određenih škakljivih tema i svakako ga preporučujem svima koji traže nešto pamtljivo i duboko.