
Pita vrana na drvetu čvorka
I za reć’ pravo neka tako vazda bude, a ne da se unaprijed sve zna. A bilo je “zna se” otkada je HNL-a
Kako se ono pjevalo u onoj prastaroj propagandnoj poruci, da nije “pita vrana na drvetu čvorka što bješe velika četvorka”?! E pa nije četvorka, nego je trojka, nije ni da vrana i čvorak o tome nešto raspredaju, a nije ni da je trojka nešto velika, sudeći po igrama što su ih Rijeka, Hajduk i Dinamo kroz godinu pružali. Ali jest da je o raspletu nogometnog prvenstva Hrvatske pričalo i staro i mlado, i muškarci i žene, i domaći i strani radnici, baš kao da nam je nogomet nikad bolji. Nikad bolji možda i nije, ali nikad uzbudljivije prvenstvo i nismo imali.
Priču znate garant, već ste stigli svoje i odtugovati ili proslaviti, sve ovisno o tom kojem ste dresu vjerni, ma red je da sveopće ludilo nogometno bude i ovdje zabilježeno. Jer tko zna kad će opet svanuti dan da i mozaična HRT-ova emisija “Kod nas doma” počne dugim prilogom o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Slušati Ivu Šulentić kako sa smiješkom - onim što govori sve i ne otkriva ništa o tom što ona misli o ljudima kroz čije vene teče nogometna lopta, jedinstveno je. Prilog je, doduše, napravio i razgovor u studiju vodio Ivan Dorian Molnar, i to krajnje profesionalno, makar se zna na čiju stranu njegovo navijačko srce naginje. O nogometu se u rano popodne pričalo stoput zrelije nego o politici navečer.
Uglavnom, prodavači na placevima prošle su se subote hvalili da su doma dovukli tri televizora da mogu u isto vrijeme gledati sve tri utakmice, a onda je došla nedjelja. I?! I dalje znate. Znate tko je prvak, znate čemu su sličile odlučujuće utakmice, znate tko je ispao heroj a tko zločinac, znate da je pokal letio helikopterom. Gotovo je. A ako se itko sada može zadovoljno prepustiti čarima prvenstvene pauze, onda je to Valentina Miletić, koja je za Arenu sport radila lavovski i divovski posao. Da je samo to što je morala stanovitog JJ-a slušati, bilo bi za ekstra honorar i beneficirani radni staž, a gdje su još navijači koji joj dobacuju svašta, vjetar koji je reflektorom gađa, ili pak ljutiti Kalbrez, koji bi onog spomenut nesretnog JJ-a najradije u papar pretvorio.
Uglavnom, rasplet prvenstva bio je takav da je na tren bacio u drugi plan i drugo poluvrijeme nepoštedna ratovanja za lokalne fotelje, baš kao i odlazak Luke Modrića iz Reala, koliko god da mu život bio filmičan. Došlo je sve to na red tek kad se konačno znalo gdje slijeće helikopter. Čudesa. I za reć’ pravo neka tako vazda bude, a ne da se unaprijed sve zna. A bilo je “zna se” otkada je HNL-a.
Zna se i tko je preživio Survivor na Novoj TV. Pobjedniku je ime Luciano Plazibat. Kažu tekstovi da je on naš poznati plesač i influencer, pa da znate ako vas tko katkad na kakvom kvizu upita. Štono bi se slikovito reklo, taj je sve poligone uspješno riješio, položio svu konkurenciju na pleća. Da znate i to, ako niste gledali. Samo, ako išta tu gledatelju zapinje za oko, onda je to visina nagrade. Za svu muku, za svo to prženje na suncu daleke neke zemlje, za svu tu prašinu, krvožedne insekte i nezdrave ljudske odnose dobi pobjednik 15.000 eura. Bit će isplativije Plazibatu da zapleše sa zvijezdama, uleti u neku kviz-potjeru, demonstrira svoj pjevački ili neki drugi talent nego što mu se isplatilo preživljavati. Preživljavati nije na cijeni. To je nauk koji nam je dao Survivor, jedino što na kraju treba zapamtiti. Preživljavanje je pojeftinilo.
Kako će preživjeti ljubitelji Kumova sada kad su im Kumove i opet naglo uzeli, veliko je pitanje. Mislim, preživjet će se nekako, ali svake godine je bezobzirno skroz to nonšalantno skidanje Kumova s programa. I svake godine njih dvoje zrelih umirovljenika skida s neba sve svece i onda se tjednima muči s nalaženjem nekog novog televizijskog razloga da ne idu leć’ bar dok mrak ne padne. Druge serije tu su mala utjeha. Jer u normalno neko njihovo vrijeme serije bi se vrtjele na malim ekranima dok ne dođu svojem kraju. Moderna ova doba i to su izvitoperila. Javni servis ima drugu taktiku. Tamo se samo na prvu čini da nikada neće stati, recimo, kontinuitet prikazivanja Dr. Becka, ili Zlatne lige, ili onih dokumentaraca na Drugom, a onda vidiš ono slovo R u krugu, ono R gurnuto u gornji desni kut ekrana, i shvatiš, repriza je to repriza na reprizu. Jezovito je to R, taman da učini čovjek brrr kad vidi R i ogrne se dekicom sve da je vani i iznad 20 celzija. Repriza na reprizu koji god kanal čovjek da okrene. Ali pita vrana na drvetu čvorka...