"Sisi: atentat na caricu"
Priča o atentatu na caricu Sisi temeljena na arhivskim dokumentima
Postala je politička žrtva anarhista koji su pokušavali skrenuti pozornost na svoje ciljeve
Što mi se to dogodilo? Bile su to posljednje riječi legendarne Sisi, koju je 9. rujna 1898. u Ženevi oštrom turpijom kroz srce probo talijanski anarhist Luigi Lucheni. Carica je postala politička žrtva anarhista koji su pokušajima atentata pokušavali skrenuti pozornost na svoje ciljeve. “Sisi: atentat na caricu”, dokumentarac temeljen na arhivskim dokumentima, manifestima, Luchenijevim bilješkama, korespondenciji između Franje Josipa i Elizabete, a prvi put i na ceremonijalnom arhivu carske obitelji, premijerno će biti prikazan na programu Viasat History u petak, 30. kolovoza, u 21 sat. Prikupili smo nekoliko činjenica koje možda niste znali o tom tragičnom događaju.
Carica je oduvijek voljela Ženevsko jezero, a u ljeto 1898. došla je po peti put, još uvijek pateći zbog smrti svoje sestre. Osim toga, kao velika pobornica aktivnoga života, Elizabeta se teško mirila s činjenicom da je zbog dobi morala odustati od dresurnog jahanja. Premda je Ženevu odabrala zbog mira i tišine i nije željela izazvati strku, pa se u svojem hotelu prijavila pod pseudonimom, tamošnje novine objavile su da se “vratila carica Elizabeta, poznata pod imenom grofica de Hohenems”, tako da su svi znali gdje se Sisi nalazi.
Šef ženevske policije posjetio je Sisi 5. rujna kako bi je upozorio na opasnost koju su predstavljali anarhisti. Samo je te godine iz države protjerano njih 36. Načelnik joj je ponudio zaštitu policije, ali Elizabeta je to odbila, rekavši: “Oni me neprestano žele progoniti poput zatvorenice.”
U rujnu 1898. princ Henri od Orléansa, nasljednik francuskog prijestolja, trebao je doći u Ženevu. Luigi Lucheni, koji je živio u siromaštvu te je u vrlo mladoj dobi bio zaveden anarhističkim idejama, želio je izvršiti atentat na njega kako bi skrenuo pozornost na svoje ciljeve. Henri je ipak otkazao posjet, no Lucheni je vrlo kratko bio razočaran: carica će zamijeniti princa, jer kao što je rekao anarhist Kropotkin: “Put do revolucije vodi kroz kraljevska prsa.”
Isprva je njezin dvor mislio da su Sisi samo gurnuli. Navečer 9. rujna, dok je Elizabeta u pratnji svojih dvorjana žurila prema pristaništu, Lucheni ju je napao. Kraljica je pala, ali je ustala i brzo se oporavila te nastavila put prema brodu. Na brodu je dvorska dama vidjela Elizabetu kako je problijedjela i htjela joj je dati malo šećera. Disanje joj je postajalo sve teže, pa su joj raskopčali steznik; tada su ugledali sićušnu ranu koju je napravila Luchenijeva oštra turpija. Brod se odmah okrenuo, ali bezuspješno: Sisi je izgubila svijest, a liječnici koji su je čekali mogli su samo utvrditi vrijeme smrti.
Život joj vjerojatno ne bi mogao biti spašen ni danas. Luchenijeva turpija probila je Elizabetino četvrto rebro i dovela do unutarnjeg krvarenja. Velika količina tekućine nakupila joj se oko srca, koje nije moglo izdržati pritisak i prestalo je kucati. I da je hitna pomoć došla do Sisi, vjerojatno bi bilo prekasno, budući da tamponacija srca bez otvaranja prsnog koša obično dovodi do smrti.