Cvjetna livada u dvorištu: Trend sadnje lukovica koji osvaja vrtove
Umjesto da se lukovice sade isključivo u uredne gredice, sve je popularniji pristup njihova tzv. “naturaliziranja”
Mali vrt ne mora značiti ograničene mogućnosti. Umjesto da se lukovice sade isključivo u uredne gredice, sve je popularniji pristup njihova “naturaliziranja”, odnosno sadnje u travnjaku ili drugim travnatim površinama tako da djeluju kao da su spontano niknule. Što znači naturalizirati lukovice? Naturaliziranje podrazumijeva sadnju lukovica u jesen, izravno u travnjak, kako bi u rano proljeće procvjetale prije nego što se trava u potpunosti zazeleni. Rezultat je efekt cvjetne livade: razasuti cvjetovi koji razbijaju jednoličnost poslijesezonskog travnjaka.
Koje lukovice odabrati?
Najbolji izbor su izdržljive vrste koje se same šire i vraćaju iz godine u godinu. Često se preporučuju anemone, narcise, patuljaste perunike, visibabe, šafrani, ukrasni luk (allium) i zumbuli. Određene sorte tulipana također su prikladne, no važno je provjeriti jesu li označene kao pogodne za naturaliziranje. Ako sadite vrste koje su privlačne životinjama, poput šafrana ili tulipana, u tlo se može dodati malo usitnjene ljute paprike kako bi se smanjila mogućnost da ih iskopaju vjeverice ili drugi glodavci.
Uvjeti svjetla i tla
Ključno je uskladiti vrstu s uvjetima na terenu. Lukovice koje zahtijevaju puno sunca ne treba saditi u trajnoj sjeni. Ipak, rane vrste poput šafrana mogu uspješno rasti ispod listopadnog drveća, jer cvatu prije nego što se krošnje u potpunosti zazelene.
Koliko ih saditi?
Za izražen vizualni efekt preporučuje se sadnja većeg broja lukovica. Okvirno, između četiri i deset lukovica po kvadratnom metru, ovisno o veličini vrste. Veće, poput narcisa, sade se rjeđe, dok se manje vrste poput visibaba mogu rasporediti gušće.
Kako postići prirodan izgled?
Ključ je izbjegavati stroge redove. Lukovice treba rasporediti nepravilno, u slobodnim i organskim oblicima. Kod većih vrsta mogu se jednostavno baciti po površini i posaditi ondje gdje padnu, dok se kod manjih raspored oblikuje ručno. Ako se kombinira više vrsta, može ih se međusobno ispreplitati ili saditi u zasebnim zonama, ovisno o željenom dojmu.
Vrijeme sadnje i održavanje
Sadnja se obavlja otprilike šest tjedana prije prvog mraza, na dubinu od oko 15 centimetara, ovisno o vrsti. Nakon sadnje potrebno je dobro zaliti tlo. Nakon cvatnje, stabljike i lišće treba ostaviti da prirodno odumru. Upravo taj proces omogućuje lukovici da prikupi energiju za iduću sezonu. Kada se lišće osuši, može se jednostavno pokositi zajedno s travom. Za uredniji dojam preporučuje se kombiniranje vrsta s različitim razdobljima cvatnje, kako bi kasnije procvale vrste prekrile one koje su već završile svoj ciklus. n
