Zima je razdoblje kada je dostupnost prirodne hrane za divlje životinje znatno smanjena. Niske temperature, kraći dani i izostanak vegetacije posebno pogađaju ptice koje ne sele te prve aktivne oprašivače. U takvim okolnostima presudnu ulogu ima zimsko bilje - drveće, grmlje i rijetke cvjetnice koje osiguravaju hranu, zaklon i kontinuitet života u najnepovoljnijem dijelu godine. Iako se često doživljava kao razdoblje mirovanja prirode, zima je zapravo vrijeme u kojem male razlike u dostupnosti hrane mogu odlučiti o preživljavanju brojnih vrsta.

Bobice i sjeme

Većina ptica tijekom hladnih mjeseci prelazi s prehrane temeljene na kukcima na biljnu hranu. Kako kukci gotovo nestaju, ptice se oslanjaju na bobice, plodove i sjemenje koje ostaje dostupno u prirodi. Vrste koje zadržavaju plodove na granama do kasne jeseni i zime, poput božikovine, gloga, trnjine, bršljana i tise, predstavljaju jedan od rijetkih stabilnih izvora hrane. Bobice su bogate ugljikohidratima i mastima, što pticama omogućuje održavanje tjelesne temperature i preživljavanje hladnih noći, kada je potrošnja energije najveća.

Prema podacima organizacije BirdLife International, dostupnost prirodnih zimskih izvora hrane izravno utječe na stopu preživljavanja ptica, osobito u urbanim sredinama. U gradovima i prigradskim naseljima ptice su dodatno izložene gubitku staništa, a intenzivno orezivanje živica, uklanjanje grmlja i takozvano »čišćenje« vrtova u jesen i zimu znatno smanjuju količinu hrane i zaklona. Takve prakse, iako estetski poželjne, dugoročno osiromašuju urbanu bioraznolikost i povećavaju pritisak na ptice stanarice.

Osim prehrane, zimzeleno bilje pticama pruža i važnu fizičku zaštitu. Gusta vegetacija smanjuje izloženost vjetru, kiši i snijegu te nudi zaklon od predatora. U zimskim noćima, kada temperature padaju ispod ništice, mogućnost sklanjanja u gusti grm ili krošnju često je presudna. Stručnjaci ističu da čak i manje zelene površine, ako se ostave prirodnije uređene, mogu imati značajnu ulogu u očuvanju lokalnih populacija ptica i stvaranju mreže mikrostaništa unutar urbanog prostora.

Iako se oprašivači najčešće povezuju s proljećem i ljetom, dio njih aktivan je i tijekom zime, osobito za vrijeme sunčanih i toplijih dana. Bumbari, pojedine vrste pčela te muhe lebdjelice izlaze iz zimskog mirovanja kada temperature privremeno porastu, no tada ovise o rijetkim biljkama koje cvatu izvan glavne sezone. Upravo su ti prvi zimski i kasnojesenski cvjetovi često jedini izvor peluda i nektara u okolišu.

Klimatske promjene

Bršljan, koji cvate u kasnu jesen i ranu zimu, jedan je od najvažnijih izvora peluda u tom razdoblju, a njegova vrijednost za oprašivače često se zanemaruje. Uz njega, kukurijek i zimski jasmin osiguravaju nektar i pelud u vrijeme kada drugih cvjetova gotovo nema. Prema istraživanjima koja navodi WWF, dostupnost ranog peluda presudna je za jačanje zajednica oprašivača prije proljeća. Ako ti izvori izostanu, kolonije ulaze u novu sezonu oslabljene, što se kasnije odražava na njihovu sposobnost oprašivanja biljaka i stabilnost cijelog ekosustava.

U europskom kontekstu važnost zimskog bilja dodatno raste zbog klimatskih promjena. Toplije zime potiču češću aktivnost oprašivača, ali istodobno povećavaju rizik od nepodudarnosti između njihove pojave i dostupnosti hrane. Prema izvješćima European Environment Agency, očuvanje raznolikog i sezonski uravnoteženog biljnog pokrova jedna je od ključnih mjera za očuvanje bioraznolikosti i prilagodbu klimatskim promjenama, osobito u urbanim sredinama.

Stručnjaci stoga savjetuju da se tijekom zime smanji intenzitet održavanja vrtova i zelenih površina. Ostavljenje plodova na grmlju, odgoda rezidbe do proljeća i zadržavanje suhih stabljika trajnica mogu značajno pridonijeti dostupnosti hrane i zaklona za ptice i oprašivače. Takav pristup ne zahtijeva velika ulaganja, a ima mjerljiv pozitivan učinak na prirodu. n