Dolazak jeseni znači i promjenu u njezi okućnice. Niže temperature, kraći dani i veća vlaga znak su da travnjak više ne treba zalijevati kao ljeti. Biljke usporavaju rast, a trava energiju usmjerava u korijen, pa joj je potrebno znatno manje vode. Pravilna jesenska njega ključna je za zdravlje travnjaka. Malo truda sada omogućit će mu da zimu preživi bez oštećenja i s prvim toplijim danima ponovo zablista svježom, gustom zelenom bojom.

Zalijevanje treba postupno smanjivati i prekinuti kada se dnevne temperature spuste ispod deset stupnjeva Celzija, a noći postanu hladne i vlažne. Ako se tri noći zaredom temperatura približi nuli, tlo više ne upija vlagu i daljnje navodnjavanje može potaknuti razvoj gljivica i bolesti korijena.

Znakovi da je travnjaku dosta vode lako se prepoznaju - rast je sporiji, trava poprima žućkastu ili smećkastu nijansu, a tlo ostaje vlažno i danima nakon kiše. To nisu znakovi suše, nego prirodan prelazak u fazu mirovanja.

Kada zalijevanje prestane, travnjak treba pripremiti za zimu. Prvi korak je košnja na srednju visinu, oko pet do sedam centimetara. Prekratka trava izlaže korijen mrazu, dok preduga zadržava vlagu i pogoduje plijesni. Nakon košnje, površinu valja redovito čistiti od lišća jer slojevi mokrog lišća guše travu i sprečavaju dotok zraka i svjetlosti.

Jesenski radovi uključuju i prozračivanje tla, tzv. aeraciju, kojom se stvaraju sitne rupice za bolji prodor zraka, vode i hranjivih tvari. Tada je dobro obaviti i prihranu gnojivom s većim udjelom dušika i sporim otpuštanjem, kako bi korijen ojačao prije zime. Najbolje je to učiniti četiri do šest tjedana prije prvog mraza.

Ako postoje ogoljena ili rijetka mjesta, jesen je pravo vrijeme za dosijavanje. Umjerene temperature i vlaga potaknut će brzi rast mladih izdanaka i osigurati gušći travnjak u proljeće.