Vozili smo se u potpuno autonomnom vozilu tvrtke Verne, iz sastava Rimac Grupe. Vozili smo se u vozilu bez vozača, nekih 17 minuta od sjedišta tvrtke u Buzinskim krčima do zagrebačke zračne luke. Iskušali smo ono što osim u nas ne postoji nigdje u Europi, jer nigdje u Europi ne može se sjesti u vozilo i voziti se bez vozača. I osjećaj je, bez imalo pretjerivanja, nestvaran! Upravo takav da i najzadrtiji skeptik baci svoje kritičarsko pero u trnje i poželi da odmah dođe 2027. godina, pa da potpuno autonomna vožnja bude dostupna svima.

Zagazili smo, odnosno odvezli se u budućnost, no valja se vratiti na nekakav početak. Početi bi se dalo od činjenice da je zadatak dobio onaj koji se u tehnologiju, najblaže rečeno, ne razumije. Strah je razbila činjenica da smo vožnju zaslužili zahvaljujući Martini Pinatrić, onoj koja vodi 404 agenciju. Testna vožnja oživila je staro prijateljstvo, opet nas povezala.

Povezivanje

- Takvi smo vam mi. U Manchesteru ćemo tako najprije imati rutu od Old Trafforda do Etihad stadiona - na to nam veli Marko Pejković, izvršni direktor Vernea, hrvatske robotaksi kompanije.

Marko Pejković, direktor Vernea

- Između dva ljuta rivala!? - u čudu smo.

- Tako je. Želimo spojiti neke glavne atrakcije grada, a Manchester je za puno ljudi poznat po nogometnim klubovima - pojašnjava Pejković, dodajući da razgovaraju s više od 30 gradova i uvijek je prvo pitanje: Želite li vi nas ovdje!? "Gradovi koji su na vrhu kvalitete življenja znaju reći kako im je predobro da bi išta mijenjali. U gradovima gdje traže dodatna rješenja, poboljšanja, u načelu kažu - Da, želimo! Želimo biti prvi u zemlji, u regiji, prvi grad!" priča Pejković.

Uf, gdje li smo tu mi, naši gradovi, pogotovo što se kvalitete života tiče!?

- Sad će me napast', ali ja mislim da kvaliteta života u nas nije tako loša. Ali kvaliteta prometa u mnogim hrvatskim gradovima je puno gora nego što bi veličina grada to sugerirala. I kada god razgovaramo s gradom, pitamo: 'Gdje mi možemo pomoći!?' - na to će Pejković.

Verne je u travnju u Zagrebu pokrenuo prvu komercijalnu robotaksi uslugu u Europi, a prije nekoliko mjeseci pokrenuta je i usluga robotaksija na Uberovoj platformi. "Mi trenutno u Zagrebu imamo 30 automobila, ali imamo više od 10.000 ljudi na listi za čekanje koji žele početi koristiti uslugu", kazuje Pejković. Više od 90 posto ljudi daje četiri do pet zvjezdica nakon vožnje.

- Nije nam poanta nagurati stotinu automobila u grad i onda pokušati skužiti što i kako. Ne! Idemo sada kad je limitirana flota naučiti što više, idemo prilagoditi svoj pristup i gradu i korisnicima, a onda ćemo skalirati - ističe Pejković.

Testirano je, veli, vozilo na svim dobnim skupinama, pogotovo onaj plavi auto, dvosjed Verneov koji je onomad predstavljen. Plavo Verneovo vozilo, ono obećano da nije samo u igri električni SUV Arcfox Alpha T5, kineskog proizvođača BAIC, opremljeno autonomnim sustavom Pony.ai. I oni milijuni iz NPOO-a, famoznih 87.9.

- Radimo na tome. Cijeli proces odobrenja EU sredstava trajao je više od dvije godine. Sada ćemo se strpjeti dva mjeseca da se napravi konačni obračun i da se onda kaže 'ovo je napravljeno, ovo nije'. Mi smo već prije rekli da smo spremni vratiti ne djelomično nego u potpunosti novac koji smo povukli – poručuje Pejković.

SINIŠA PAVIĆ

Autoru ovog teksta sviđa se kako iz tvrtke Verne poručuju da ovom uslugom žele ljudima vratiti vrijeme.

- Možete spavati u autu, gledati kroz prozor ili gledati filmove, slušati glazbu, obaviti koji poziv. Bitno je da imate svoju privatnost. Ljudi su znali govoriti: 'Izgubio sam sat vremena u prometnoj gužvi.' E, ako mi možemo napraviti da tih sat vremena bude najboljih u tom danu jer ih imate za sebe, onda smo uspjeli - strastveno će Pejković.

Upravo da ga starina prekoputa blijedo gleda.

- Ajde da pojednostavim. Mi želimo postići da imate osjećaj koji trenutno ima možda 0,01 posto onih koji imaju svog vozača, svoju limuzinu, svoju privatnost. Mi želimo to demokratizirati i dati manje više svakome - priča Pejković.

I da, nije cilj, kako kaže, zamijeniti čovjeka vozača, već je cilj da čovjek ne mora voziti svoje automobile, da nam gradovi prodišu.

- Ima ljudi koji kažu da nikada neće sjesti u robotaksi, ali kad sjednu i obave prvu vožnju, drastično im se promijeni percepcija. Samo se opustite i uživajte i znajte da je ovo tek početak - rečenica je kojom nas Pejković šalje put vozila.

Zapravo, daje nas u ekstra sigurne ruke zaposlenice Martine Zubčić Dušak. Nekadašnja osvajačica olimpijskog odličja u taekwondou podučit će nas osnovama prije nego što nas pusti da se vozimo sami. Sjedamo u vozilo, a na velikom ekranu i naša sličica i pozdrav korisniku. Nužno je vezati se, bez toga vozilo naprijed neće. I onda je dovoljno prstom slijeva udesno pomaknuti bijelu točku na malom ekranu koji je putniku uz bok i vozilo kreće.

Damir Senčar/Hina

Opuštanje mišića

- Ovime navigate ako želite recimo vidjeti kartu puta - priča Martina.

- Navigamo!? - prepalo me da vozilom moram upravljati, priznajemo.

Smije se Martina. Sve čim se ima navigati je recimo glazba koju želite slušati.

- 'Dieci Auto Scotto La Luna'. Deset auta ispod mjeseca. Deset smo ih imali kada smo krenuli. Marko je autor pjesme - objašnjava nam Martina kakvu to talijansku kanconu slušamo.

Što vožnja više traje, mišići se više opuštaju. Ako je u startu i bilo straha jer nikoga za volanom nema, začas biva jasno da tu čovjek ne treba nikoga, ni bližnjeg svoga, a kamoli vozača. Zapravo treba, partnericu da s njom na ekranu odigra partiju ping-ponga.

- O, 1:0 nula vodim olimpijsku prvakinju - veselimo se.

Auto slijepo slijedi i poštuje prometna pravila. Oni koji mu i zatrube jesu oni kojima poštovanje pravila ide na živce. Više je vozača u drugim automobilima koji prvo u čudu pogledaju prazno mjesto za volanom, a onda se nasmiješe putnicima u dvosjedu.

- Ovo je automobil idealan za prosidbe - otelo se novinaru.

Smije se Martina. Tko zna koliko je puta to čula od ovih što prvi put iskuse ovo čudo. Inače, automobil je za jednog, odnosno dva putnika, jer ispitivanja su pokazala da taksiusluge najčešće i koriste jedan do dva putnika. Pogled leti kroz panoramski krov. Neobično je u vozilu ne morati ništa. I ugodno je to. Samo, kad jednom čovjek okusi "privatnog šofera", tko će mu natrag!? n