Žena za metal i strojeve: Ljerka ne krpa motore, ona stručno pronalazi prave uzroke kvara
Među teškim strojevima, uz miris benzina inženjerka Ljerka Božičević Jurin ruši mitove o "muškim poslovima"
Dok neki svoje najranije uspomene vežu uz bezbrižnu igru u pješčaniku, Ljerka Božičević Jurin, diplomirana inženjerka strojarstva, suvlasnica i voditeljica renomirane automehaničarske radionice, strojne obrade motora i trgovine Božičević, svoje je djetinjstvo provela okružena Fiatima, peglicama i Ladama.
U području koje se još uvijek percipira kao muško Ljerka čini iznimno snažnu i specifičnu figuru koja hrabro prkosi stereotipovima. Ona je primjer jake žene koja je svoje stručno znanje i karakter nametnula tamo gdje caruju metal i teški strojevi.
Utemeljen 28. listopada 1981. pod vodstvom njezina oca Ljerka Božičevića, taj zagrebački obrt danas ima devet visokostručnih zaposlenika, a otac i kći kao suvlasnici zajednički upravljaju poslovanjem. Specijalizirani su za složenu strojnu obradu dijelova motora za osobna, gospodarska, poljoprivredna i industrijska vozila.
Stalno učenje
Ljerka se kao djevojčica igrala kuglicama ležajeva. Miris benzina i ulja, popraćen svakodnevnim stručnim razgovorima s klijentima automehaničarske radionice, oblikovao je njezin razvojni put. Posebnu je radost osjećala kada bi je otac posjeo u automobil i podignuo ga na dizalicu - trenutci su to u kojima je dječja mašta radila punom parom, transformirajući je u vozača Formule 1. Promatraču strojna obrada motora može djelovati kao izrazito glasan, grub i prljav posao. No tom složenom svijetu metala i moćnih strojeva Ljerku je privukao inženjerski nagon. Oduvijek ju je zanimalo kako sustavi funkcioniraju, no još snažnije - zašto su prestali raditi. Upravo zbog toga je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje odabrala Konstrukcijski smjer, usmjerenje Motori i vozila, želeći bogato praktično iskustvo iz radionice nadgraditi dubokim teorijskim razumijevanjem konstrukcije i dinamike motora. Danas joj je jedan od najfascinantnijih i najizazovnijih dijelova posla precizna analiza oštećenja - vješto povezivanje tragova na ležajevima, koljenastom vratilu, klipovima, cilindrima i ventilima, kako bi se nepobitno utvrdilo što je točno dovelo do kvara.
Motori se danas razvijaju znatno brže nego prije 20 ili 30 godina, i upravo zato Ljerka smatra da u ovom poslu čovjek nikada ne smije prestati učiti. Iskustvo je neprocjenjivo, ali bez stalnog usavršavanja i praćenja novih tehnologija ono s vremenom više nije dovoljno.
Danas se u Strojnoj obradi Božičević krug simbolično zatvara tako što studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje dolaze onamo na stručnu praksu. Sa srednjim tehničkim školama uspješno surađuju već godinama, a dolazak studenata s matičnog fakulteta dodatni je korak. U tom prijenosu znanja aktivno sudjeluje cijeli tim radionice.
Iz godina rada izdvaja se i simpatična anegdota s klijentom koji je stigao izvan službenog radnog vremena, te je, razgovarajući na mobitel, glasno prokomentirao kako je u radionici zatekao "samo neko žensko". Ljerkin odgovor bio je smiren i profesionalan - kazala je kako gazde trenutačno nema te neka dođe sutradan. Kada se gospodin sljedećeg jutra pojavio, dočekala ga je upravo ona, potvrdivši da je ona vlasnica obrta. Problem s motorom uspješno je i promptno riješen, pri čemu se Ljerka diskretno pravila da klijenta nikada prije nije vidjela, a ni on sam više nije spominjao neugodnu scenu od prethodnog dana. Događalo se i da klijenti prilikom telefonskog poziva traže muškarca na telefon, pa bi ih Ljerka upitala žele li razgovarati s tokarom, mehaničarom ili inženjerom, svi bi izabrali inženjera, a gospođa Ljerka bi slavodobitno rekla da je to ona!
Vjerni radnici
Što se tiče odnosa s muškim kolegama u branši, on je danas maksimalno korektan i profesionalan; kolege je prvenstveno percipiraju kao ravnopravnu i stručnu kolegicu iz ceha, a ne kao senzacionalnu iznimku samo zato što je žena.
Obrt Božičević može se pohvaliti podatkom koji je u suvremenim ekonomskim okolnostima jednak čudu: više od 45 godina kontinuiranog rada i prosječno zadržavanje radnika duže od 20 godina. Ljerka naglašava kako poštena, adekvatna i redovita plaća mora biti apsolutni minimum i osnova poslovanja, a ne nekakva posebna pogodnost. Ljudi dugoročno ostaju vjerni onom radnom okruženju u kojem se njihov trud, rad i specifično znanje istinski cijene, gdje ih se poštuje kao sugovornike i gdje imaju dubok osjećaj ekonomske sigurnosti i pripadnosti.
Najveće profesionalno zadovoljstvo pruža joj situacija kada u radionicu dobiju kompletan motor te mogu inženjerski pratiti cjelokupan proces: od pedantnog rastavljanja i preciznog mjerenja, preko utvrđivanja primarnog uzroka kvara i strojne obrade, pa sve do ponovnog sastavljanja. Tada se ne popravlja izolirani, suhi dio, nego se preuzima puna odgovornost za cjelinu. Ljerka nikada ne prihvaća površan odgovor da se kvar "jednostavno dogodio". Svaki mehanički kvar ima egzaktan uzrok i dok se on precizno ne utvrdi, posao se ne smatra završenim. Iza svakog motora koji uđe u pogon stoji nečija egzistencija - kamion mora hitno na cestu, traktor u polje, a građevinski stroj na gradilište. Stoga se nikada ne promatra samo komponenta na stroju, nego se intenzivno razmišlja o tome kako će cijeli motor funkcionirati kada napusti radionicu. Posebnu strast ima prema starijim, povijesnim motorima, za koje više ne postoje jednostavna kataloška ili gotova računalna rješenja.
Ljerka Božičević Jurin želi da klijenti uz njihovo ime vežu inženjerski način razmišljanja - da se problemi dokazuju mjerenjima i da se iza svakog posla stoji vlastitim imenom.