Najstarija buba iz 1937. - opet vozi
Od stare VW-ove bube ostalo je samo podvozje, pod rednim brojem 26, a nakon osam godina restauracije buba je na cesti
Od jednog od prvih prototipova kultnog Volkswagenova automobila ostala je samo šasija. Njemački kolekcionar proveo je osam godina restaurirajući ga u izvorno, vozno, stanje. I uspio je! Smatra se da je buba Traugotta Grundmanna najstarija na svijetu i može se pogledati u njegovu domu u Hessisch Oldendorfu.
Vlasnik redovito vozi taj maleni automobil s motorom od samo 23 konjske snage, postavljenim straga, i zračnim hlađenjem. "Ovo je vožnja u njezinu najčistijem obliku, povratak osnovama, da tako kažem", kaže Grundmann. "I jako glasna", dodaje smijući se. Njemački centar za tehničke preglede TÜV potvrdio je da je automobil siguran do maksimalne brzine od 100 km/h, ali Grundmann priznaje da stvari postanu malo "nezgodne" iznad 80 na sat.
Unutra je skučeno. "Ljudi su nekad bili manji", kaže taj entuzijast. To znači da će svatko viši od 180 centimenata imati problema ispružiti noge ispod volana. Grundmann i dalje može upravljati iako se mora sagnuti kako bi vidio kroz vjetrobransko staklo. Automobil je izrađen 1937. kao Volkswagen W30, u tadašnjem Porscheovu inženjerskom uredu i uz Mercedesovu potporu. Nakon triju takozvanih V-modela, koji više ne postoje, bila je to prva serija prototipova, odnosno "generalna proba" za kasniju VW-ovu bubu.
- Tih 30 pokusnih vozila izradio je Ferdinand Porsche po narudžbi za opsežno cestovno testiranje i smatraju se izravnim prethodnicima kasnije bube - priopćio je TÜV Nord. Tijekom Drugog svjetskog rata prototipovi su bili uništeni, kao što se vidi na fotografijama koje Grundmann posjeduje. "Materijal je tada bio potreban za nešto drugo." Podvozje s brojem 26 do tada je prešlo oko 56.000 kilometara i na čudesan način preživjelo rat. Prema TÜV-u, koji je potvrdio autentičnost broja 26, nema dokaza o postojanju drugih sačuvanih okvira ili karoserija. Tako se danas ponovno sastavljeni automobil smatra najstarijom bubom na svijetu.
Najkasnije početkom 1970-ih podvozje s brojem 26, kako navodi Grundmann, ponovno je otkriveno u Gmündu, u austrijskoj Koruškoj, ispod drugog vozila, takozvanog Kübelwagena, vojnog tipa bube. Preko različitih kolekcionara taj je dio vozila naposljetku stigao do jednog zaljubljenika u oldtimere u Austriji. Godine 2003. došao je u ruke Traugotta Grundmanna.
U Hessisch Oldendorfu podvozje je isprva "samo stajalo uza zid", prisjeća se Grundmann. Kaže kako nije bio siguran želi li uopće krenuti u obnovu. Ohrabrio ga je, međutim, uspješan projekt obnove znatno bolje očuvane bube iz 1938. Tako je najprije obnovljen cijeli donji dio vozila – a potom je sve krenulo.
Danas W30 stoji, zajedno s Bubom iz 1938., u posebno uređenoj prostoriji u sklopu Grundmannove zbirke, koja obuhvaća brojne druge modele VW-a, ali i bar uređen u stilu pedesetih. O obnovi W30 napisana je i knjiga, koja se zajedno s brojnim fotografijama i izvornim dokumentima nalazi u toj drvom obloženoj garaži. Grundmann, koji je po zanimanju krovopokrivač i bivši vojni letački instruktor, osam godina je radio na obnovi povijesnog vozila.
Grundmann u skučenom, sivo obojenom vozilu ne vozi duge relacije. Također, izbjegava kišu. No kad se održavaju susreti ljubitelja buba ili oldtimera, Grundmann se ipak uvuče u automobil, zguri se, najstarija buba ponovno krene.
