Restaurirana Buba Đine Opačića
I s pola stoljeća buba izgleda poput djevojke
Nakon 17 godina čekanja buba je došla na red za restauriranje, pa je sada, iako proizvedena 1975. godine, doista u punoj formi
S Đinom Opačićem, vlasnikom bube čija je godina proizvodnje 1975. (VW buba 1303 S), koji je sudjelovao na 23. Međunarodnom susretu starodobnih vojnih vozila, razgovarali smo o njegovu automobilu. Đino je treća generacija vlasnika, a upravo obiteljska sjećanja bila su presudna da se upusti u restauriranje svojevrsne obiteljske ikone. Otkrio nam je faze rada na obnovi tog mnogima kultnog vozila.
Što je bilo povod da se odlučite restaurirati bubu?
- Nostalgija, djetinjstvo, onaj osjećaj kad sjedneš u nju i kreneš, upališ radio, na kojem naravno slušaš isključivo rock, pa spustiš prozor da ju lagano čuješ i kreneš na put. Kao djeca, kad smo bili kod bake i djeda, djed je vozio bubu i mi smo, dok se vraćao s posla, trčali pred njega, a on nas je taj mali dio puta vozio u njoj do kuće. Poslije otac i majka, pa na more nas četvero i sva oprema i - buba. Eto, to je osjećaj da negdje pripadaš.
Gdje ste je kupili, koliko je stara?
- Gdje i kad je kupljena točno, ne znam. Znam da sam treća generacija koja ju vozi. Proizvedena je 1975. i to je model 1303 S. Inače obožavam bube proizvedene 60-ih, tako da sam ju malo ukrasio i dijelovima iz tog razdoblja.
Kako je tekao proces restauracije?
- Počeo je mojim nespretnim pokušajem varenja praga, kadae sam, mlad i neiskusan, uspio zapaliti tapecirung i tako je počela kompletna restauracija. Dobro se sjećam da mi je, kad sam je završio, drugi djed platio tehnički za nju, jer me skroz financijski iscrpila. Nakon toga vozio sam je dvije-tri godine i naravno malo-pomalo zanemario te je završila - sa strane, i neregistrirana stajala 17 godina. Bilo je kupaca, ali nikako ju nisam dao, nisam mogao. Nakon toga, 2023. godine, kad sam riješio stambeno pitanje, proradile su emocije i ona je 2024. došla na red. Godinu dana sam ju lagano ponovno restaurirao i eto, sad je tu, potpuno obnovljena.
S kakvim ste se problemima suočavali?
- S obzirom na to da je ona više-manje bila u kompletu, malo sam toga trebao, ali godine stajanja učinile su svoje. Dio dijelova uspio sam razmjenom nabaviti od raznih kolekcionara i ljubitelja buba, dio dijelova nabavljen je iz Njemačke, a tu su i naše trgovine u Hrvatskoj koje mogu doći do nekih dijelova. Nešto sam i reparirao u svojoj radionici. Sve u svemu, bilo je zabavno i zanimljivo. Kupnja preko interneta pomogne, ali ako ste neiskusan kao ja zna, zadati i puno glavobolje. Poneke stvari jednostavnije je napraviti sam i veći je gušt, jer si nešto osposobio svojim rukama.
Posebnu pažnju posvetili ste i detaljima interijera.
- Tapeciranje instrument-table, kao i stranice vrata i bokova, sam sam napravio. Ruku na srce, moglo je i bolje da sam dao profesionalcu, ali, kažem, rad na tom autu pružio mi je osjećaj sreće i ono "ja to mogu", tako da mi nije žao ako nije baš sve savršeno. Neke ukrase, kao sat "pokazivač vremena", nisam mogao nabaviti original, te sam malo improvizirao.
Jedino što u unutrašnjosti nisam sam napravio jste tapeciranje prednjih sjedala. E sad, priča s felgama. Ja sam htio crne felge i gume s bijelim rubom, ali tu se naravno umiješao moj dobar prijatelj Damir i malo me piknuo idejom felge u boji slonove kosti. Malo guglanja i naletio sam na ukrasne kromirane dodatke za felge i kad se sve posložilo, rezultat je ispao jako ugodan oku. Vanjska tablica došla je slučajno, ali poslije se dobro uklopila, jer, kako sam napomenuo, volim bube iz 60-ih, pa sam na svoju ugradio stražnje lampe i branik iz tih godina, a kad sam ugledao tablicu, odlučio sam ju staviti da se vidi koja je godina i gdje je proizvedena, da ne zbunjujem ljude zbog mog malog makeovera.
Zašto je nikad ne biste prodali?
- Koliko vrijedi, ne znam, ne idem za tim. Nekome vrijedi puno kao statusni simbol, nekome ne vrijedi ništa. Ne mogu je novcem definirati, ali mi znači jako puno. Ona je dio mene, dio moje obitelji i dio uspomena. Odrastanje, gubitci, pobjede i porazi, starenje, sve je u njoj. Jednostavno, kad vas nešto čini sretnim, opuštenim, pa makar se ponekad i pokvari, nije bitno i to je dio bube i dio puta, ona je savršena, ponekad i u svom nesavršenstvu zapravo je - savršena. Meni, u svakom slučaju, apsolutno nezamjenjiva.
