najbolji film dobio -
dokumentarac “Dahomey”
Iz Berlina: Stjepan HUNDIĆ
Zlatni medvjed za najbolji film 74. Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu dodijeljen je dokumentarcu "Dahomey", koji potpisuje francuska filmašica senegalskog podrijetla Mati Diop. Zanimljivo je što je i prošle godine na Berlinalu trijumfirao dokumentarac u francuskoj produkciji - "Na Adamantu" u režiji Nicolasa Philiberta.
U formatu dokumentarno-fikcijskog eseja "Dahomey" oslikava vraćanje otetih skulptura iz bivše francuske kolonije, afričke Kraljevine Dahomej, u današnju neovisnu Republiku Benin prema odluci francuske vlade s kraja 2021. godine. Povrat tridesetak drvenih skulptura u Beninu je predstavljan kao velika diplomatska pobjeda, od silne važnosti za nacionalni i državni identitet, iako je riječ o simboličnom trijumfu znamo li da je iz Benina, kao i iz ostalih bivših afričkih kolonija, u europskim muzejima završilo na tisuće djela etnografske baštine i kulturne antropologije najvećeg kontinenta.
Film Mati Diop ni po čemu ne zaslužuje Zlatnog medvjeda i bez imalo sustezanja možemo reći da - tko zna koji put - svjedočimo isforsiranoj političkoj poruci i pobjedi političke korektnosti, ovaj put garniranoj i postkolonijalnim traumama Zapada. Govorimo li o filmskoj ekspresiji, redateljskom stilu, pripovjedačkom umijeću i zanatskim vrijednostima "Dahomey" se baš ni po čemu ne izdvaja u nizu televizijskih dokumentaraca, pa nije iznenađenje što je koproducent filma francuski televizijski kanal Arte, specijaliziran za dokumentarni sadržaj. Film u trajanju od 67 minuta karakteriziraju banalna transparetnost i semantička površnost, autoricu uopće ne zanima stvarna povijesno-političko-kulturološko-etnografska dimenzija, koja nikako nije crno-bijela, pa cijeli narativ krasi jednodimenzionalna salonska proklamativnost o "povratu otetog kao neprocjenjivog baštinskog elementa nacionalnog identiteta". A žiri 74. Berlinala - kojim je predsjedala tamnoputa američka glumica i oskarovka afričkog podrijetla Lupita Nyong‘o - nije se proslavio ni s ostalim nagradama.
Korejski auteur Hong Sangsoo osvojio je Grand Prix, tj. Srebrnog medvjeda, za drugi najbolji film, za humornu dramu o ljudskim odnosima "Potrebe putnika" - još jedna iznenađujuća odluka žirija, jer riječ je o tipičnom filmu korejskog filmaša, jednostavne režije koji se svodi na dijaloške interakcije likova kakve svake godine izbacuje iz svoje autorske radionice. A još je fascinantnije, i vjerojatno jedinstven slučaj u povijesti važnih svjetskih filmskih festivala, da Sangsoo četvrti put u pet godina osvaja nagrade u Berlinu! Tako je Srebrne medvjede osvajao 2020. za "Ženu koja je bježala" (najbolja režija), 2021. za "Uvod" (najbolji scenarij) i 2022. za "Film romansijerke" (Grand Prix).
Drugi Srebrni medvjed, tj. Nagrada žirija, pripala je francuskoj znanstvenofantastičnoj komediji "Imperij" u režiji Bruna Dumonta o intergalaktičkom sukobu u normandijskom selu. Riječ je o nelošem filmu koji se lijepo gleda, impresivne produkcije i na trenutke spektakularne mizanscene za jednu populističku komediju koju će mnogi doživjeti kao parodiju Lucasovih "Ratova zvijezda", no ipak je golemo iznenađenje što je trijumfirao ispred iranske politički obojene humorne romantične drame "Moj najdraži kolač" - koja je slovila za jednog od favorita za osvajanje Zlatnog medvjeda - i trosatne njemačke humoristične melodrame "Umiranje", koja je također bila na vrhu popisa za glavne nagrade. I dok je iranski film u režiji dueta Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha ostao kratkih rukava osvojivši "tek" nagradu međunarodnog udruženja kritičara FIPRESCI, domaći je kandidat osvojio Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij, koji potpisuje redatelj filma Matthias Glasner.
Najboljim redateljem proglašen je Nelson Carlos De Los Santos Arias iz Dominikanske Republike za pseudožanrovski igrano-dokumentarni "Pepe", bizarnu priču o nilskom konju notornog kolumbijskog narkobosa Pabla Escobara dovezenom iz Afrike.

Glumačke nagrade - i ponovno nezaslužene u moru mnogo boljih ostvarenja - pripale su holivudskom glumcu Sebastianu Stanu za glavnu ulogu u filmu "Drugi čovjek", za portret deformiranog kazališnog glumca koji nakon revolucionarne plastične operacije lica doživljava krizu identiteta, i proslavljenoj engleskoj glumici Emily Watson za epizodnu ulogu u slabom filmu "Male stvari kao ove", u kojoj tumači zastrašujuću časnu sestru u katoličkom prihvatilištu za žene u Irskoj 1980-ih.

Srebnog medvjeda za izvanredan umjetnički dojam dobio je poznati austrijski direktor fotografije Martin Gschlacht za impresivan snimateljski rad u vrlo dobroj elevated horor drami smještenoj u 18. stoljeće "Vražja kupelj" proslavljenog žanrovskog austrijskog dvojca Veronika Franz i Severin Fiala.
Sa završetkom 74. izdanja počinje, nadamo se, neka nova i bolja budućnost Berlinala, koji uz Cannes i Veneciju čini trojac najznačanijih svjetskih filmskih festivala. Za to bi se trebala pobrinuti nova direktorica Tricia Tuttle, koja ovoga proljeća sjeda u vruću festivalsku šefovsku fotelju i, vjerujemo, donosi prijeko potrebno programsko osvježenje.