Još je engleski znanstvenik Isaac Newton u 18. stoljeću predvidio kraj ljudske civilizacije, i to oko 2060. godine. Ako se to pokaže točnim, Newtona možemo usporediti sa superračunalom, koje je tri stoljeća poslije došlo do gotovo istog zaključka - piše Sonja Kirchhoffer na rado čitanom portalu povijest.hr.

Inače je kraj civilacije sadržan u nerijetko mutnim i ne posve preciznim (osim u nekim slučajevima) proročanstvima Nostradamusa, kao i u onima još mutnije i dvojbenije Babe Vange, da spomenemo samo njih, kao najpoznatija imena. Naravno, kraj civilizacije nije isto što i kraj čovječanstva, a proročanstva nisu isto što i futurologija, jer iako oba pojma uključuju pogled u budućnost, između proročanstva i futurologije postoji temeljna razlika u pristupu, metodologiji i cilju.

Ograničeni podatcima

Čitamo Kirchhoffer dalje: U ranim 70-im godinama prošlog stoljeća kompjuterski program sa zadatkom predviđanja budućnosti života na Zemlji (tu smo već kod futurologije, nap. DJ) dao je crne prognoze onoga što nas čeka za samo nekoliko desetljeća. Ta je računalna simulacija globalne održivosti i predviđanja budućnosti utemeljena na varijablama nataliteta, industrijske proizvodnje, zagađenja, proizvodnje hrane i iscrpljivanja neobnovljivih izvora. Prema procjenama tog programa početak kritičnog razdoblja koji prethodi kraju bio je 2020. godine, a ta se kritična godina pokazala točnom i poklopila s početkom pandemije. Program nazvan World One kreirao je sveučilišni profesor i računalni pionir Jay Wright Forrester. Njegov se program temelji na sustavu dinamike, koji podrazumijeva kompleksan matematički model rješavanja brojnih problema. Analizom promjena koje se događaju kroz vrijeme traže se odgovori na pitanje o našoj budućnosti. Što je input različitih varijabli u simulaciju veći, to je i sustav točniji. Ako se sadašnji trendovi nastave zbog iscrpljivanja resursa i degradacije okoliša, naša će civilizacija propasti između 2040. i 2050. godine.

Iza projekta stoje genijalci s MIT-ja (Massachusetts Institute of Technology, nap. DJ), koji rad na svom projektu nisu započeli iz čistog altruizma, nego zato što su za to bili plaćeni. Riječ je o naručenom poslu, koji su obavljali za međunarodnu elitu udruženu u novoosnovani Rimski klub. Zapravo, gotovo 70 posto istraživanja u svijetu naručuju kompanije ili utjecajne skupine koje u tim studijama imaju svoje direktne interese, a postotak je neutralnih studija malen, što je prilično zabrinjavajuće.

No vratimo su na futurologiju danas, aktualne aspekte o kojima se naveliko i naširoko raspravlja, koliko s pozicije znanosti, geopolitike i makroekonomije toliko i u senzacionalističkim medijima te, očekivano, u internetskoj sferi, s teorijama urota ili bez njihovih katastrofičnih narativa.

U širem i dubljem kontekstu, naročito uzimajući u obzir aktualna zbivanja, za mnoge koji se bave futurološkim temama prioritetan narativ odnosi se na geopolitičku kartu svijeta za deset ili više godina, uz uobičajeno pitanje što će prevladati - realne opcije i nerealne utopije u budućnosti kojoj smo već naširoko otvorili vrata.

Ako ćemo pak gledati tek nekoliko godina unaprijed, aktualna futurološka predviđanja za, primjerice, razdoblje do 2030. godine fokusirana su na fizičku manifestaciju umjetne inteligencije (AI), njezine mogućnosti i opasnosti, globalnu energetsku krizu prouzročenu podatkovnim centrima, klimatske migracije i prelazak na multipolarni geopolitički poredak, uz dakako posljedice sukoba i ratova. Pritom se tehnološki i društveni trendovi, koji se i dalje nezadrživo ubrzavaju, više ne promatraju izolirano, nego kroz njihovu duboku međusobnu povezanost.

No kako god da pristupimo temi kakva je futurologija, predviđajući kakva će biti bliža ili dalja budućnost, jedan se problem nameće sam po sebi, a to je dostupnost relevantnih podataka koji omogućuju davanje vjerodostojnih prognoza što nas čeka sutra ili za deset - pedeset godina. Nils Gilman, poznati podcaster (intervjuist za Futurology, podcast Instituta Berggruen) i povjesničar inteligencije, to ovako objašnjava: Oznaka ima problem - nema podataka o budućnosti! Nikakvih. Ne možete provesti eksperiment, ne možete provjeriti svoje zaključke s dokazima koji još ne postoje. Što znači da je područje "studija budućnosti" - futurizma, futurologije, birajte - prepuno ljudi koji su otkrili da mogu s pouzdanjem reći gotovo sve i rijetko su pozvani na odgovornost. Dvadeset sam godina obavljao posao koji se opisuje kao razmišljanje o budućnosti, a dio koji me još uvijek muči jest koliko šarlatana i umjetnika laži prožima taj prostor, kaže Gilman.

Drugim riječima, raspolažemo samo podatcima iz prošlosti i sadašnjosti, na temelju kojih predviđamo budućnost u širem futurološkom kontekstu, koji obuhvaća različite grane, počevši od politike (geopolitike), preko ekonomije i tehnologije, do umjetne inteligencije, transhumanizama i još niza drugih aspekata ovodobnog ubrzanog razvoja i napretka civilizacije u svim područjima ljudske djelatnosti, uključujući i etičke aspekte društva.

Gilman posebno naglašava aktualni politički trenutak, pa u svojoj analizi piše: Ono što me osobno više zanima jest kako određeni moćnici pokušavaju iskoristiti osjećaj ubrzanja kako bi isključili političke mogućnosti. Ako možete uvjeriti ljude da je određena budućnost neizbježna - da će socijalno osiguranje propasti, da će tehnologija zaobići demokratske institucije, da je rat između Sjedinjenih Država i Kine neizbježan, da će Trump odslužiti treći mandat kao predsjednik - onda ste obavili većinu posla da to takvim i postane. Stvaranje osjećaja neizbježnosti u vezi s budućnošću jedno je od najmoćnijih političkih oruđa.

Ili, kako navodi u svom osvrtu za portal Medium Ivica Šuran, ne postoje točne matematičke formule koje omogućuju predviđanja budućnosti Zemlje i čovječanstva, ali na temelju trendova mogu se napraviti neka predviđanja u tom smjeru. Bez obzira na sve izazove, Šuran optimistčno zaključuje: Kada govorimo o budućnosti, ne postoji ni jedna pretpostavka. Svaka odluka koju donesemo u životu vodi nas u jednu od naših alternativnih budućnosti. Svejedno, ljudske odluke globalno stvaraju bolju ili lošiju budućnost za čovječanstvo. Zasad znamo da je budućnost svakodnevnog života snažno povezana s tehnologijom, ali obrazovanjem bismo posebno trebali raditi na povratku ljudi prirodi i stvaranju pozitivne sinergije tehnologije, ljudi i prirode kako bismo našoj djeci ostavili svijet u kojem je život moguć i dobar.

U moždanoj mreži

Sve u svemu, futurolozi (u praksi se pojmovi futurolog i futurist često rabe kao sinonimi, nap. DJ) već stoljećima konceptualiziraju našu potencijalnu sudbinu, ponekad uspješno. Možda je, dok se spotičemo kroz neizvjesna vremena, njihov rad sada važniji nego ikad prije, naglašava u svojoj analizi za The Guardian Alex Moshakis, navodeći knjigu "Budućnost čovječanstva" glasovitog američkog teorijskog fizičara Michio Kakua kao jedno od najintrigantnijih djela moderne futurologije. Na pitanje kako će svijet izgledati 2050. godine, Kaku u svojoj knjizu nudi ovaku viziju: Do 2050. moći ćemo slati sjećanja, emocije i osjećaje preko interneta. Znanost o mozgu će eksplodirati i revolucionirati komunikaciju. Tinejdžeri će to obožavati. Umjesto da stavljaju emotikone na kraj svake rečenice, koristit će se emocijom: ljutnjom, srećom, uzbuđenjem. To će zamijeniti zabavu; filmovi će postati zastarjeli. Zapravo, govorim o telepatiji. I dalje ćemo komunicirati na staromodan način, ali telepatska komunikacija smanjit će prepreke među ljudima. Naši će se unuci pitati: Što je tipkovnica? Ući ćemo u doba "moždane mreže".

Tomu se nema što dodati ni oduzeti, osim navesti još i ovo: "Najbolji način za predviđanje budućnosti jest da je sami kreirate", mudra je misao Alana Kaya (često pripisivana i Peteru Druckeru) koja umnogome oslikava bit futurologije. Jer predviđanje budućnosti nije magija, nego analiza trendova, tehnologije i ljudskog ponašanja. William Gibson je pak ovako zborio: "Budućnost je već stigla - samo nije ravnomjerno raspoređena." A kad je ravnomjerno rasporedimo, s trijumfalističkim zanosom moći ćemo konstatirati da su se sve futurološke prognoze, prije svega one pozitivne, ostvarile, negativne su, srećom, još na čekanju, s nadom da se nikad neće ostvariti, bar ne u onom katastrofičnom kontekstu. Problem s budućnosti je zapravo u tome što obično dođe prije nego što smo spremni za nju, kazao je Arnold H. Glasgow. Na potezu je AI...