Futurologija je kao istraživački koncept danas aktualnija nego ikada prije jer živimo u vremenu velikih neizvjesnosti i promjena. Upravo ovakav interdisciplinaran pristup i studije budućnosti omogućuju nam da se bolje pripremimo za ono što dolazi primjenjujući moguće i vjerojatne scenarije kao odgovor na nesigurnosti koje su pred nama - kaže izv. prof. dr. sc. Hrvoje Jakopović s Fakulteta političkih znanosti (Odsjek za strateško komuniciranje) Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Ujedno je to i prilika za stvaranje otpornosti i prepoznavanje prilika koje dolaze. Futurologija se obično razmatra kroz metodološki okvir strateškog predviđanja (strategic foresight) kojim se uz pomoć jasnih metoda, transparentno i argumentirano želi kreirati vjerojatne scenarije. Kada se povuče paralela s futurologijom 20. stoljeća, može se zaključiti da tada neizvjesnosti nisu bile toliko frekventne i kompleksne, a promjene se nisu događale ovako brzo, pa je samim time bilo jednostavnije obuhvatiti više ključnih scenarija. Glavni smisao studija budućnosti je upravo razmotriti moguće i vjerojatne scenarije u situacijama velike neizvjesnosti, i to u područjima koja nas interesiraju. Pritom se u svemu tome isprepleću različiti trendovi i megatrendovi povezani s društvom, tehnologijom, ekonomijom, politikom i svime ostalim što određuje smjer razvoja zajednice. Futurologija je stoga zamišljena kao pristup koji gleda u dalju budućnost koja je poprilično nejasna i često se odnosi na perspektive za dvadeset ili trideset godina.

Kad se u obzir uzme širi i dublji kontekst, kakav bi bio odnos, da se tako izrazim, između futurologije i identiteta naroda? Ili da pitanje postavimo ovako: Kako će se tradicionalni nacionalni, etnički i kulturni identiteti transformirati pod utjecajem globalizacije, tehnološke revolucije i demografskih promjena u budućnosti?

- Odgovor na pitanje kako će se identiteti naroda transformirati pod utjecajem različitih procesa nije tako jednostavan. Zapravo baš iz perspektive futurologije oko ovako kompleksnih tema kao što je transformacija identiteta naroda postoji velik broj mogućih i vjerojatnih scenarija te bi se za doista elaborirani odgovor trebalo pristupiti prikupljanju svih relevantnih podataka i dubinskoj analizi. No neka društvena kretanja i smjerove transformacije identiteta naroda možemo prepoznati. Primjerice, možemo zapaziti kako je globalizacija dovela do snažne ekonomske međuovisnosti brojnih državnih aktera, a to se posebno očituje kada dođe do ratova i geopolitičkih previranja koji generiraju lančane poremećaje na svjetskom tržištu. Iz te međuovisnosti vidljivo je i da su s time povezane i učestalije migracije pa otuda proizlazi i frekventnije spominjanje izraza ekonomski migranti. Može se očekivati, osobito u Europi, koja se bori s nedostatkom radne snage, da će ovakve migracije u budućnosti biti još učestalije.

S druge strane, demografske promjene u razvijenijim državama vezuju se uz sve starije stanovništvo, sve veći broj samaca i sve manje djece u kućanstvima, što dovodi do jednog od mogućih scenarija transformacije identiteta u fluidnije hibridne identitete s manje jasnim granicama i češćim promjenama uslijed migracija. Posebnu dimenziju u vezi s identitetima naroda čini tehnologija jer se mlađe generacije sve više okreću prema virtualnim zajednicama i identificiraju se s drugim korisnicima sličnih interesa. Time se u takvom globaliziranom i tehnološki orijentiranom svijetu gubi osjećaj nacionalne pripadnosti. Iz toga proizlaze mogući scenariji jačanja nadnacionalnih identiteta i slabljenja identiteta naroda.

Ustupljeno

Stoji li teza da je za manje narode, poput hrvatskog, ključno futurološko pitanje kako balansirati unutar širih integracija (poput Europske unije) i nacionalnih interesa? Koliko se identitet u tom kontekstu redefinira - od povijesno obrambenog i perifernog položaja prema ravnopravnom sudjelovanju u modernim globalnim tokovima, uz stalni izazov zadržavanja vlastitog kulturnog integriteta?

- Za hrvatski i druge manje narode pitanje je identiteta od ključnog značenja zato što se, za razliku od velikih nacija, koje imaju poprilično jasno definiran i prepoznatljiv identitet, male nacije suočavaju s izazovima pozicioniranja na međunarodnoj sceni i kreiranja, kako ga Simon Anholt naziva, konkurentnog identiteta. Hrvatsku se, povijesno gledajući, može promatrati kao državu koja je često bila u različitim oblicima državnih zajednica, a sada je identitetski povezana s Europskom unijom. Redefiniranje identiteta hrvatskog naroda uvjetovano je jednim dijelom pripadnošću nadnacionalnim zajednicama, ali istovremeno je bitno i da mi sami prepoznamo koji su ključni elementi hrvatskog identiteta koji ostaju suštinski, odnosno trajni i nepromjenjivi te oko čega postoji jasan konsenzus.

Pozitivan futuristički pogled na balansiranje Hrvatske između interesa Europske unije i nacionalnih interesa pretpostavlja postizanje čvrstog unutarnjeg konsenzusa oko zaštite ključnih nacionalnih resursa - poput demografije, jezika i prirodnih bogatstava - koji moraju ostati izvan dometa globalizacijskih pritisaka i tržišne eksploatacije.

Vodite znanstveni projekt koji se bavi predviđanjima budućnosti Europe, što nam o tome možete reći...?

- Znanstveni projekt pod nazivom Strateško mapiranje, analiza, refleksija i transformacija moći Europske unije (SMART-M-EU), financiran iz fonda NextGenerationEU, vodim od 2025. godine. Fokusiran je na pametnu moć Europske unije i njezino predstavljanje u međunarodnom okruženju. Pritom se pametna moć promatra kroz tvrdu i meku moć EU-a te njezino projiciranje putem diplomacije, strateškog komuniciranja, sigurnosti i ekonomije. Jedan dio aktivnosti na projektu je posvećen budućnosti odnosno kreiranju i testiranju vjerojatnih scenarija za budućnost Europske unije. Tim povodom istraživači odnosno članovi projekta sudjelovali su u listopadu 2026. na trodnevnoj radionici Strategic Foresight koja se održala na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom dr. Ewe Lombard sa Sveučilišta u Ženevi, istaknute stručnjakinje za strateško predviđanje, neuroznanost i bihevioralnu ekonomiju. Glavni cilj ove radionice bio je odgovoriti na pitanje “Kako će se razvijati moć Europske unije u oblikovanju globalnih zbivanja do 2040. godine?” Na radionici je razvijeno nekoliko optimističnih i pesimističnih scenarija Europske unije u 2040. godini koje će članovi istraživačkog tima u daljnjim aktivnostima na projektu dodatno ispitati i testirati. Na taj će način pridonijeti boljem razumijevanju kako se pametna moć Europske unije treba predstavljati u budućnosti.

Kakva je situacija s futurologijom u Hrvatskoj, držimo li korak s Europom i svijetom...?

- Prilično je jasno da se u Hrvatskoj zanimanje za futurologiju tek budi, no postoje pojedinci koji se bave mogućim scenarijima povezanim s ekonomijom, tehnologijom i društvom. Također pojedini konzultanti u svom portfelju nude usluge strateškog predviđanja. Posljednjih godina organizirano je i nekoliko stručnih skupova koji se bave temama kakve budućnosti možemo očekivati. Unatoč tome, i dalje ostaje veliki prostor i potencijal za razvoj futurologije u Hrvatskoj jer je ovakav pristup primjenjiv na bilo koje područje ljudskog djelovanja.