U suvremenom svijetu sve je cjenjenija vještina predviđanja budućnosti na temelju dostupnih podataka koja se naziva futurologija - navodi Nikolina Golub, mag. educ. his., učiteljica povijesti, te u nastavku svoga priloga piše:

- Sama disciplina nije novotvorevina, jer ju je još 1943. godine definirao njemački znanstvenik rođen u Ukrajini, Ossip Flechtheim. Prema njemu, futurologija je znanost o kretanju civilizacije koja ima revolucionaran, složen i alternativan značaj. U visokorazvijenim zemljama svijeta (osobito u SAD-u, Japanu i zapadnoj Europi) mnogi ljudi futurologiju biraju kao osnovno zanimanje, a korak drži i Hrvatska, u kojoj također možemo potražiti mišljenja i savjete profesionalnih futurologa.

Ustupljeno

Homo deus

Futurologija je učenica povijesti: Očekivano, najprofitabilnije polje futurologije jest ono koje se bavi predviđanjima budućih poslovnih mogućnosti zasnovanih na aktualnim trendovima. Posljednjih nekoliko mjeseci, u kojima je tzv. umjetna inteligencija postala dostupna široj javnosti, više nego ikada prije raspravlja se i predviđa budućnost te odnos čovjeka nasuprot tehnologije u njoj. Međutim, futurologija odavno postoji u historiografiji, premda se rijetko definirala kao zasebna disciplina. Poznato je da većina zaljubljenika u povijest, neovisno radi li se o profesionalcima ili osobama koje se prošlošću bave iz hobija, obožava raspravljati o sintagmi "što bi bilo da je bilo", tj. predviđati ili zamišljati razne alternativne mogućnosti odvijanja pojedinih povijesnih događaja ili procesa. Na kraju krajeva, i mala djeca znaju da je povijest učiteljica života, kao i da povijest učimo kako ne bismo ponavljali pogreške iz prošlosti. Što je to - ako ne futurologija?

Povjesničar futurolog: Očekivano, postoji i druga perspektiva, prema kojoj futurologija i osobe koje se njome bave nailaze na brojne kritike skeptika, jer sama disciplina nije, niti po svojoj definiciji uopće može biti, egzaktna. Kako bismo mogli steći dojam o opravdanosti i vjerodostojnosti futurologije, u nastavku donosimo primjere predviđanja budućnosti na temelju poznavanja prošlosti koje je u knjizi Homo Deus - Kratka povijest sutrašnjice 2015. godine iznio povjesničar Yuval Noah Harari. Autor uvodno izdvaja tri najveća izazova s kojima se čovječanstvo bori od vlastitog iskona: glad, zaraze i rat. Futurološka hipoteza je da su navedeni izazovi svladani, ili u najmanju ruku nadomak svladavanju, jer suvremeni čovjek ni krivca ni rješenje više ne traži u nadnaravnom, nego je tu ulogu preuzeo sam (što sugerira i naslov knjige: Homo Deus = Bog Čovjek).

Je li korona ispunila očekivanja?: U prošlosti su zarazne bolesti, primjerice kuga, velike boginje, gripa i sl., uvelike utjecale na tijek povijesti. O tome je objavljen primjer metodičke vježbe na našem portalu. Harari 2015. godine pretpostavlja da, bez obzira na porast broja stanovnika i putovanja, neki rođak crne smrti neće imati jednako razornu moć. Razlog tomu je u prvom redu napredak medicine te, ne manje važno, drukčiji pristup bolesti. Prosvijećeno čovječanstvo 21. stoljeća raspolaže znanjima i alatima za sprječavanje zaraze. Ponajprije, uzrok se neće tumačiti kao božanska kazna, što je bio najčešći slučaj u prošlosti. Osim toga, stanovništvo će od struktura vlasti očekivati pravodobne i učinkovite korake, a za njihovo neuspješno ili neučinkovito provođenje tražiti kažnjavanje odgovornih. Koliko je to predviđanje točno u kontekstu epidemije koronavirusa, ostaje otvoreno pitanje za individualnu procjenu čitatelja.

Nezamisliv europski rat u 21. stoljeću: Još jedna optimistična teza je da u suvremenom svijetu ratovi nestaju. Pritom se ne poriče činjenica da i dalje postoje oružani sukobi, međutim od druge polovine 20. stoljeća u većim dijelovima svijeta oni su rjeđi nego ikada prije. Najvažniji razlog za to je hladnoratovska prijetnja nuklearnim oružjem, koja bi mogući sukob supersila pretvorila u luđački čin samoubojstva. Takvo stanje dovelo je do drukčijeg poimanja rata i mira. U prošlosti se ratovanje smatralo normalnim, a mir je bio tretiran kao privremeno i nepouzdano stanje. Danas mir, bar u zapadnom civilizacijskom krugu, doživljavamo kao nezamislivost rata. Očekujemo da suvremene politike budu sposobne iznjedriti diplomatska rješenja. U međuvremenu možemo testirati tu teoriju na primjeru rata između Ukrajine i Rusije. Njegov početak svakako je bio šok. Možemo li taj rat uspoređivati s onima iz prošlosti te koji će biti njegov ishod, ostaje vidjeti.

Konzultirati iskustva

Zaključak: Koji zaključak o futurologiji možemo donijeti na temelju opisanih primjera? Vrijedi li se baviti predviđanjem budućnosti na temelju prošlosti? I, možda još važnije, treba li pri donošenju odluka koje oblikuju sadašnjost konzultirati iskustva naših prethodnika? Odgovor je vjerojatno u preferenciji teorije o razvoju civilizacija. Tko vjeruje da je povijest progresivni razvoj, može se cijelim tijelom okrenuti u budućnost. Ako pak smatrate da se povijest često ponavlja, svakako je korisno tu i tamo baciti pogled preko ramena. U najmanju ruku, ne može štetiti. (Izvorni tekst “Futurologija kao povijesna disciplina: procjena vjerodostojnosti na temelju primjera” autorice Nikoline Golub objavljen je u travnju 2023. na portalu povcast.ffzg.unizg.hr.)