Tko je bliže ciljevima UN-a do 2030.? Europa je danas među najuspješnijim svjetskim regijama kada se promatra ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. U međunarodnom Izvješću o održivom razvoju iz 2025. godine 19 od 20 najbolje rangiranih država bile su europske zemlje i zauzele su gotovo sva mjesta pri svjetskom vrhu. Finska je prva, a među vodećima su Švedska, Danska, Njemačka, Francuska i Austrija. Na prvi pogled, dakle, Europa ima razloga za zadovoljstvo. Ali upravo se tu pojavljuje paradoks.

Europa ima visoke prihode, razvijene zdravstvene i obrazovne sustave, snažne institucije i veliku istraživačku infrastrukturu. No istodobno se suočava s problemima koji su izravno povezani s visokim standardom potrošnje. Stoga su najveći izazovi povezani s održivom potrošnjom i proizvodnjom, poljoprivredom, klimatskim promjenama, zaštitom mora te očuvanjem bioraznolikosti. A tu je i demografski problem, s kojim se suočavaju mnoge europske zemlje.

Europsko iskustvo pokazuje da gospodarski razvoj sam po sebi ne vodi automatski prema održivosti. Potrebna je promjena načina na koji proizvodimo, trošimo, putujemo, gradimo gradove i koristimo se prirodnim resursima.

SLIČNOSTI I RAZLIKE

Godina 2030. više nije daleka budućnost, a to je rok koji su države članice Ujedinjenih naroda postavile za ostvarenje 17 ciljeva održivog razvoja. Prema podatcima UN-a, samo je oko 35 posto procijenjenih podciljeva trenutačno na putu da bude ostvareno prema zacrtanoj dinamici. Gotovo polovina ciljeva napreduje, ali nedovoljno brzo, a gotovo je petina doživjela nazadovanje.

U toj globalnoj utrci posebno su zanimljive dvije regije - Europa i Jugoistočna Azija.

One su na različitim razinama razvoja, imaju različite probleme i različite mogućnosti. Ipak, obje imaju isti cilj, a to je gospodarski rast koji neće uništiti društvene i prirodne temelje na kojima taj rast počiva.

Savez država Jugoistočne Azije, ili ASEAN, okuplja deset vrlo različitih država, od Singapura i Bruneja do Indonezije, Vijetnama, Filipina, Tajlanda, Malezije, Kambodže, Laosa i Mjanmara. Razlike su goleme. Neke zemlje imaju životni standard usporediv s najrazvijenijim državama svijeta, a neke još rješavaju probleme osnovne infrastrukture, siromaštva i pristupa javnim uslugama. I upravo zato je razvoj u toj regiji posebno zanimljiv.

Prema izvješću ASEAN SDG Indicators Progress Report 2025, regija je između 2016. i 2023. ostvarila napredak u svih 17 ciljeva održivog razvoja. Jedan od najuočljivijih pomaka odnosi se na siromaštvo. Udio stanovništva ASEAN-a koji živi ispod nacionalne granice siromaštva smanjio se s 13,3 posto 2016. na 10,8 posto 2023. godine. Istodobno se događa nešto još zanimljivije, udio stanovništva ASEAN-a koji se koristi internetom povećao se s približno 51 posto na 82 posto. Digitalizacija tako postaje jedan od ključnih alata za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, od obrazovanja i financijskih usluga do zdravstva, javne uprave i poduzetništva.

Ono što je zajedničko jest što klimatske promjene povezuju te dvije regije, ali ih ne pogađaju na jednak način. Jugoistočna Azija posebno je izložena poplavama, tropskim olujama, porastu razine mora, toplinskim valovima i pritiscima na morske ekosustave. Istodobno, upravo ondje snažno rastu gradovi, industrija i potrošnja energije. Europa raspolaže većim financijskim i institucionalnim kapacitetima za zelenu tranziciju, ali njezin visoki životni standard također znači visoku potrošnju resursa. Zato obje regije imaju težak zadatak, samo s različitih početnih pozicija. Europa mora postati održivija bez smanjivanja kvalitete života, a Jugoistočna Azija mora podizati kvalitetu života. Ipak, najnoviji podatci UN-a ostavljaju malo prostora za samozadovoljstvo. Napredak postoji. Ali svijet ne napreduje dovoljno brzo. I zato je možda najvažnija poruka usporedbe tih dviju regija jednostavna: Europa ima problem kako svoj visoki standard učiniti održivim. Jugoistočna Azija ima problem kako svoj brzi razvoj učiniti održivim. Do 2030. ostalo je malo vremena.

PLANOVI I PROGRAMI

Prof. dr. sc. Zakri Abdul Hamid, diplomat, jedan je od istaknutijih azijskih stručnjaka za bioraznolikost, koji je desetljećima radio na povezivanju znanosti, zaštite okoliša i javnih politika. Bio je savjetnik za znanost premijera Malezije od 2010. do 2018. te član Znanstvenog savjetodavnog odbora glavnog tajnika UN-a. Trenutno je predsjednik Poslovnog vijeća za održivi razvoj Malezije i predsjednik INGSA mreže za znanstvene savjete za regiju ASEAN.

IZ KUALA LUMPURA: INA STAŠEVIĆ I ZAKRI ABDUL HAMID

PRIVATNA ARHIVA

Razgovarala sam s tim istaknutim stručnjakom...

Europa i Jugoistočna Azija na različitim su razinama gospodarskog i tehnološkog razvoja, ali se suočavaju s istim izazovima, klimatskim promjenama, digitalnom transformacijom i promjenama na tržištu rada. Može li partnerstvo EU - ASEAN postati model razvoja u kojem Europa zajedno s ASEAN-om razvija nove tehnologije i industrijske kapacitete?

- Da, ako obje strane oblikuju istraživanja, dijele znanje i grade proizvodne kapacitete. Europa donosi znanstvenu stručnost, ulaganja i iskustvo u regulaciji. ASEAN donosi dinamične industrije, mladu radnu snagu i veliku raznolikost ekosustava i razvojnih potreba. Ne treba polaziti od pretpostavke da se rješenja osmišljena u jednom okruženju mogu jednostavno i bez prilagodbe primijeniti u drugome.

Mogli bismo početi praktičnim radom na čistijoj energiji, otpornijim gradovima, održivoj poljoprivredi i upravljanju šumama i morima. Zajednička istraživanja, razmjene, obuka vještina i prijenos tehnologije trebali bi pratiti ulaganja. Digitalni alati mogu nam pomoći pratiti poplave, potrošnju energije i bioraznolikost, ali njihove koristi moraju dosegnuti i manja poduzeća i zajednice. Tu znanstvena diplomacija postaje važna - ona okuplja znanstvenike, vlade, poduzeća i građane kako bi zajedničke dokaze pretvorili u pravedne sporazume i radna rješenja.

Može li Jugoistočna Azija istodobno ubrzati industrijalizaciju i smanjiti emisije CO₂ ili će biti potrebna nova razvojna paradigma?

- Jugoistočna Azija može se industrijalizirati uz smanjenje emisija, ali mora izbjeći zaključavanje svoje sljedeće generacije tvornica, prometa i gradova u sustave s visokim sadržajem ugljika. Ne možemo tražiti od zemlje u razvoju da odustane od težnje za boljim poslovima i životnim standardom. Možemo pitati kako to postići čistijom energijom, većom učinkovitošću i uz manje otpada.

Tvornica koja stvara radna mjesta, ali zagađuje rijeku, uništava šumu ili ostavlja zajednicu izloženu poplavama nosi troškove koji se rijetko pojavljuju u njezinoj bilanci. Vlade bi trebale planirati industrijska područja s pouzdanim čistijim energijama, učinkovitim zgradama i prijevozom, oporavkom resursa i zaštitom prirode. Također bi trebale podržavati lokalna istraživanja i proizvodnju kako bi ASEAN pomogao u dizajniranju i proizvodnji čistih tehnologija. Industrijski napredak trebao bi se mjeriti pristojnim životnim uvjetima, javnim zdravljem i otpornim ekosustavima, uz proizvodnju i emisije.

Koliko je realno da zemlje ASEAN-a ubrzaju prelazak na čistu energiju bez ugrožavanja gospodarskog rasta i radnih mjesta?

- Brža tranzicija je realna ako se planira i financira prema okolnostima svake zemlje. Potražnja za električnom energijom raste kako sve više ljudi ima pristup rashladnim uređajima, transportu i modernoj industriji. Zadatak je zadovoljiti tu potražnju pristupačno, istovremeno smanjujući ovisnost o fosilnim gorivima.

Solarna, geotermalna energija, hidroenergija, gdje je to ekološki i društveno prikladno, energetska učinkovitost, skladištenje energije i jače mreže mogu tomu pridonijeti. ASEAN elektroenergetska mreža može pomoći zemljama da dijele resurse i upravljaju opskrbom. No sama infrastruktura neće riješiti društvene probleme. Radnici i zajednice ovisni o postojećoj energetskoj industriji trebaju prekvalifikaciju, ulaganja i vjerodostojne putove do novih radnih mjesta. Kućanstva s nižim prihodima trebaju zaštitu od naglih podizanja cijena. Partnerstva s Europom trebala bi pomoći u mobilizaciji financiranja i izgradnji vlastitih inženjerskih i proizvodnih vještina ASEAN-a. Prelazak koji donosi povjerenje javnosti vjerojatnije će opstati.

IZVUĆI POUKE

Jugoistočna Azija posljednjih je desetljeća ostvarila snažan gospodarski rast. Je li sada najveći izazov postići brži rast ili naučiti kako postojeći rast učiniti istodobno zelenijim, uključivijim i tehnološki naprednijim?

- Rast je i dalje važan tamo gdje obitelji nemaju sigurne prihode ili osnovne usluge. Ali trebali bismo se zapitati što se rastom postiže: smanjuje li siromaštvo, stvara li dobra radna mjesta, uči li mlade korisnim vještinama i postiže li da zajednice postaju spremnije da izdrže klimatske šokove?

Iz svog rada na politici bioraznolikosti i znanosti naučio sam da je priroda dio naše ekonomske osnove. Zdrave šume, obale i slijevovi podržavaju proizvodnju hrana, egzistenciju i sigurnost. Moramo slušati lokalno i autohtono znanje uz znanstvena istraživanja prilikom donošenja odluka o tim mjestima. Snaga ASEAN-a je njegova raznolikost. Trebali bismo izvući pouke iz vlastitog iskustva, ojačati regionalnu suradnju i osigurati za ASEAN perspektivu u globalnoj raspravi o razvoju nakon 2030. godine. Ciljevi održivog razvoja ostaju ključan vodič, ali njihova obećanja ovise o tome što mijenjamo u životima ljudi i stanju planeta.