Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske služi kao temelj diplomatskih nastojanja nacije, igrajući ključnu ulogu u oblikovanju i provedbi vanjske politike. Osnovano nakon stjecanja neovisnosti Hrvatske početkom 1990-ih, Ministarstvo se razvilo kako bi se nosilo sa složenošću brzo promjenjivog globalnog krajolika. Njegove primarne odgovornosti obuhvaćaju formuliranje strategija vanjske politike, upravljanje diplomatskim misijama u inozemstvu i predstavljanje Hrvatske u međunarodnim organizacijama - piše na portalu fundsforNGOs (www2.fundsforngos.org).

U nastavku čitamo: Ministarstvo je zaduženo za zaštitu nacionalnih interesa, a istovremeno promicanje imidža Hrvatske na svjetskoj sceni, osiguravajući da zemlja ostane aktivan sudionik u globalnim poslovima. To uključuje ne samo suradnju s drugim narodima nego i poticanje odnosa koji mogu dovesti do gospodarskih partnerstava, kulturnih razmjena i zajedničkih napora u rješavanju globalnih izazova. Uz svoje tradicionalne diplomatske funkcije, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova igra ključnu ulogu u integraciji Hrvatske u europske strukture.

PREMIJEROV GOVOR

Navedeni primjer tek je jedan u nizu informacija u internetskom prostoru unutar kojeg se javnosti prezentira i pojašnjava pozicija Republike Hrvatske u međunarodnoj zajednici, kroz ulogu njezine vanjske politike i diplomatske aktivnosti na svjetskoj političkoj sceni. Drugim riječima, možemo biti zadovoljni načinom kako se RH načelno predstavlja u globalnom komunikacijskom informativnom prostoru, premda, očekivano, ne manjka ni kritičkih osvrta, komentara i analiza, posebno kad se radi o disonantnim tonovima između predsjednika i premijera RH oko nekih važnih pitanja iz domene vanjske politike/vanjskih poslova, mađunarodne politike, uloge vojske, sigurnosti, EU-a, rata u Ukrajini, izboru veleposlanika itd. Takvi nesporazumi štete mađunarodnom ugledu Republike Hrvatske i trebali bi se svesti na najmanju moguću mjeru, ako se već ne mogu u cijelosti izbjeći.

No ni nesporazumi između Pantovčaka i Banskih dvora u širem smislu ipak ne mogu poremetiti poziciju koju je Republika Hrvatska sustavno i odgovorno gradila od uspostave neovisnosti i samostalnosti preko Domovinskog rata, ulaska u UN, NATO i Europsku uniju do sadašnje situacije, kad se očekuje skorašnje pristupanje Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), čime bi se zaokružio položaj Republike Hrvatske u međunaronoj zajednici i svim najznačajnjim njezinim institucijama. Bit će to kruna napora da se RH profilira na svjetskoj pozornici kao relevatna, ravnopravna i odgovorna država u okvirima zapadnjačke demokracije, parlamentarizma, vladavine prava, ekonomske suradnje, sigurnosti i stabilnosti u svim aspektima.

U međuvremenu, Republika Hrvatska suočena je, kao i cijela Europa/Europska unija, s nizom izazova kao posljedicom promjena na geopolitičkoj i geostrateškoj karti svijeta izazvanih agresijom Rusije na Ukrajinu i ratom koji traje već petu godinu, kao i sukobom na Bliskom istoku, energetskom krizom i poremećenom ravnotežom sigurnosti na globaloj i lokalnoj razini. Usto je i ekonomija na ispitu, gospodarski razvoj trpi krzine udare, a inflacija je trajni problem, koji se na sve načine pokušava držati pod kontrolom.

U takvim, nimalo lakim, okolnostima međunarodni položaj i kredibilitet Republike Hrvatske pod posebnim je povećalom europske i svjetske javnosti jer sadašnje izazovno vrijeme traži još više odgovornosti za državu i sve njezine građane. U takvom, širem i dubljem, kontekstu izdvojit ćemo neke aspekte na koje je upozorio i hrvatski premijer Andrej Plenković u svom govoru na ovojesenskom 81. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Između ostalog, što u svom pregledu navodi i ugledni Croatia Week, Plenković je rekao da su hrvatsko iskustvo rata, poslijeratne obnove i europskih integracija oblikovali njezin pristup međunarodnoj suradnji. Istaknuo je tri načela: međunarodno pravo i pravila kao zajednički kompas, transformaciju kao način izgradnje otpornosti i povjerenje koje se stječe rezultatima. Plenković je rekao da je međunarodno pravo posebno važno za manje i srednje velike zemlje, referirajući se na hrvatsko iskustvo tijekom rata 1990-ih.

Što se tiče Ukrajine, ponovio je hrvatsku podršku njezinu suverenitetu, neovisnosti i teritorijalnom integritetu te pozvao na sveobuhvatan, pravedan i trajan mir temeljen na Povelji UN-a.

Govoreći o Bliskom istoku, naglasio je zaštitu civila, pristup humanitarnoj pomoći i poštovanje međunarodnog prava, istovremeno potvrđujući hrvatsku podršku dogovorenom rješenju o dvjema državama, za Izraelce i Palestince.

Plenković je također pozvao na reformu Ujedinjenih naroda, uključujući reprezentativnije i učinkovitije Vijeće sigurnosti. Rekao je da organizacija mora postati učinkovitija, odgovornija i financijski održivija.

Osvrćući se na jugoistočnu Europu, ponovio je hrvatsku podršku proširenju EU-a na temelju zasluga te govorio o važnosti reformi i pomirenja u regiji. Također se obratio Bosni i Hercegovini, ustvrdivši da je izborna reforma potrebna kako bi se osigurala legitimna politička zastupljenost, a istovremeno očuvao ustavni okvir zemlje utvrđen Daytonskim mirovnim sporazumom.

Plenković je predstavio gospodarski i sigurnosni razvoj Hrvatske kao dio njezine šire međunarodne uloge. Rekao je da je RH u posljednjem desetljeću udvostručila nominalnu veličinu svog gospodarstva, smanjila javni dug i dobila šest uzastopnih poboljšanja državnog kreditnog rejtinga u kategoriju A. Također je napomenuo da je Hrvatska utrostručila svoj obrambeni proračun.

Što se tiče međunarodnog razvoja, rekao je da se hrvatska službena razvojna pomoć između 2016. i 2024. peterostruko povećala, a humanitarna pomoć više od 21 puta.

Hrvatska se također kandidira za predsjedanje Ekonomskim i socijalnim vijećem UN-a za razdoblje 2027. - 2028., a Plenković je rekao da će se, ako bude izabrana, usredotočiti na koordinaciju, odgovornost i napredak prema Ciljevima održivog razvoja.

Svi ti aspekti koje je u svom govoru hrvatski premijer elaborirao pred Skupštinom UN-a, uključujući još neke, kao što su migrantska kriza, klimatske promjene, umjetna inteligencija i druge, opća su mjesta kojima se doista nema što dodavati ili oduzimati, jer načelno potvrđuju hrvatsku vanjsku politiku kao odgovoran i relevantan faktor unutar međunarodne zajednice i njezinih institucija, kojma RH i sama pripada i u njima participira.

Sve u svemu, u novoj izgradnji multipolarnog svijeta, novih geopolitičkih i geostrateških odnosa moći i interesa, sigurnosnih izazova i ekonomskih neizvjesnosti, Republika Hrvatska s pravom može, s jedne strane, biti ponosna na sve što je postignuto u tri i pol desetljeća državne neovisnosti i samostalnosti. S druge pak strane, pozicija u kakvoj je Republika Hrvatska danas i u kakvoj bi mogla biti sutra dodatni je izazov, koji traži pojačani angažman i hrvatske vanjske politike, diplomacije (uključujući i ekonomsku) i veleposlanstava, u kojem uloga Ministarstva vanjskih i europskih poslova ima ključnu ulogu. Pritom se naravno koordinacija i suglašavanje predsjednika RH i premijera RH podrazumijeva, ondje gdje je to potrebno i gdje to propisuje Ustav RH. To je u interesu i države i svih njezinih građana.

PROMJENA MENTALITETA

I da zaključimo komentarom Tomislava Lendića, autora proljetos objavljene knjige "Hrvatska vanjska politika pred geopolitičkim izazovima suvremenog svijeta", koji ključnim elementom za uspjeh smatra dijalog: "U situaciji kada imamo uistinu neslućene izazove i prijetnje pred sobom, važno je voditi računa o tome da se čujemo, da se razumijemo, da razgovaramo jedni s drugim jer samo tako možemo hrvatsku vanjsku politiku učiniti učinkovitijom." A govoreći na predstavljanju Lendićeve knjige, zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier naglasio je, između ostalog, važnost pretvaranja Hrvatske iz male zemlje u malu silu: "To znači mogućnost oblikovanja utjecaja na međunarodne odnose, naravno na jednom određenom području. Primjerice, ni za Nizozemsku ne možemo reći da je velika zemlja i velesila, ali u vanjskoj je trgovini itekako aktivna i utječe na vanjskotrgovinske odnose. Zamislimo položaj jednog Tajvana s čipovima, koliko on može utjecati na međunarodne odnose. Da bi Hrvatska postala mala sila, mora dosljedno provoditi svoju strategiju te zamijeniti 'mentalitet pristupanja' 'mentalitetom zainteresirane odvažnosti'", ustvrdio je Stier.