Europa je napadnuta s tri strane, sve tri vrlo su opasne
Strateška situacija Europe sve je jasnija i sve mračnija. Kontinent je u ratu, koji se vojno vodi u Ukrajini, ali se brzo širi Europom hibridnim napadima. Napad dronom na aerodrom u Leipzigu, ruski napad dronom na vlak u blizini ukrajinsko-poljske granice, talijanski mlažnjak je oborio ruski dron iznad Litve, baklje ispaljene s ruskog ratnog broda na danski helikopter - sve u roku od nekoliko tjedana - pričaju koherentnu priču. Bilo zato što je Rusija zaglavljena i ne može napredovati u Ukrajini, bilo zato što vjeruje da SAD neće doći u pomoć Europi, režim Vladimira Putina sve je usmjereniji na eskalaciju svoje agresije u Europi - piše prof. dr. sc. Nathalie Tocci, kolumnistica za The Guardian Europe, viša suradnica na Institutu za europsku politiku Sveučilišta Bocconi, čiji prilog prenosimo u nešto manjem obujmu i uz prilagodbu u opremi.
PROTOKOL HITNOSTI
Putinova računica nije iracionalna. Trump nikada ne propušta priliku da prozove zapadnu Europu - najnoviji su primjer njegove prijetnje daljnjim tarifama EU-u ako Bruxelles ponudi Kanadi "pridruženo članstvo". Europljani su otupjeli na Trumpove uvrede i prijetnje, ali te prijetnje naglašavaju njegovu duboku antipatiju, sugerirajući da bi Trump, ako ruski napad zahtijeva odgovor, mogao okrenuti glavu. U tom je kontekstu Ursula von der Leyen prošlog tjedna izazvala iznenađenje predloživši pridruženo članstvo Kanade u EU-u. Kako bi ojačala europsku obranu, predsjednica Europske komisije također želi "Europsko sigurnosno vijeće" i mehanizam uzajamne solidarnosti za odgovor na hibridne napade. Iako imaju različita opravdanja, te se ideje uklapaju u istu stratešku logiku: u svijetu grabežljivih sila "ostatak Zapada" mora se okupiti.
Prijetnje nisu samo vanjske. Uz Putinovu Rusiju i Trumpovu Ameriku, uspon krajnje desnice u Europi upotpunjuje trokut prijetnji. Krajnja desnica je prijetnja liberalnoj demokraciji. Ali poticanjem unutarnjih podjela ona također podržava planove "zavadi pa vladaj" predatorskih vanjskih sila, čineći izazov europskoj neovisnosti i suverenitetu. Trebao je šokantan uspjeh AfD-a na njemačkim regionalnim izborima da von der Leyen otvoreno prizna da su europske prijetnje i domaće. Bolje ikad nego nikad.
Suočeni s tim neviđenim naletom prijetnji s tri strane, čelnici se bore za odgovor. NATO ima ono što je potrebno za obranu Europe od Rusije. Ali ako njegov većinski dioničar - SAD - nije voljan intervenirati, pitanje njegovih planova, strukture i kapaciteta je bespredmetno. Ako hibridni napad na europsku zemlju izaziva civilne žrtve, bi li NATO bio zaobiđen da Washington signalizira svoju nespremnost na djelovanje? Kolektivna obrana ne bi se ni pozivala ako bi očekivani rezultat bio SAD-ova izdaja njegovih europskih saveznika.
Tu nastupa protokol za hitne slučajeve von der Leyen, koji popunjava prazninu između vrhunca međusobne pomoći - članak 42.7. osnivačkog ugovora EU-a, koji pokriva oružanu agresiju - i ničega. Napadnuta država aktivirala bi protokol, hitno bi se sazvalo Europsko vijeće, Komisija i visoka predstavnica EU-a predložili bi odgovore, uključujući evakuaciju i medicinsku potporu, gomilanje zaliha i energetsku sigurnost, ekonomsku prisilu, vojnu mobilnost i još mnogo toga. Mehanizam bi se mogao proširiti na istomišljenike izvan EU-a, počevši od Kanade, Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine. Prijedlog da se Kanadi ponudi pridruženo članstvo, iako je još uvijek nedefiniran, također se može čitati u tom svjetlu.
Na papiru sve ima smisla. No u praksi je teško zamisliti da takav mehanizam funkcionira besprijekorno, a kamoli brzo, s obzirom na organizacijsku složenost EU-a, sporost u djelovanju i unutarnje podjele. Stoga se prijedlog za Europsko sigurnosno vijeće, koje bi se sastojalo od zemalja koje su voljne i sposobne pridonijeti obrani Europe, bez SAD-a ako je potrebno, čini opravdan i logičan. Neke od tih zemalja bile su članice EU-a, ali ne sve - opet Kanada, UK, Ukrajina i moguće Turska.
SPAŠAVANJE TITANICA
I problem i rješenje su jasni. Da bi se zaštitilo od grabežljivih sila, ono što je preostalo od Zapada mora još bliže surađivati. Ali postojeće multilateralne organizacije - NATO i EU - nisu sposobne za tu svrhu. NATO će ostati vezan uz SAD, a EU je spor i glomazan, izgrađen za mirnodopsko vrijeme. Njegovo članstvo, iako veliko, nije dovoljno široko, isključujući ključne igrače na širem europskom prostoru.
Sigurnosni prijedlozi von der Leyen su razumni i hitno potrebni. Potencijalna zamka nije u poruci, nego u onome tko prenosi poruku. Tijekom godine na čelu Komisije stekla je reputaciju centraliziranja moći i prekoračenja granica, što iritira druge dužnosnike EU-a u Bruxellesu, kao i u europskim prijestolnicama. Kada je riječ o sigurnosti i obrani, posebno suverenitet ljubomorno čuvaju vlade nacionalnih država EU-a. Bilo bi tragično kada bi europske vlade na kraju uništile niz dobrih ideja zbog europskih institucionalnih ratova za teritorij. Preuređivanje ležaljki na Titanicu posljednja je stvar koja Europi i njezinim partnerima trenutno treba.
