Sjetite se onog neuspjelog slogana, koji je došao iz splitskog političkog užarenog podneblja - "ili HDZ ili Hrvatska", koji je primjer čiste političke polarizacije, teme o kojoj smo imali više razgovora - podsjeća Denis Avdagić, geopolitički analitičar, politički komentator i konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:

Ustupljeno

- Tada je Ivicu Puljka, gradonačelnika, šef splitskog kluba HDZ-ovih vijećnika Jakša Balov prozvao za dvostruke standarde, vezano uz poznatu zviždačicu, te uz direktora Čistoće, koji je rekao da bi "nasivio", ali ne daju mu radnici, a ovih dana saznajemo kako je, optužuju ga, ipak i "nasivio nešto"...

Što je rezultat svega? Ivica Puljak nije gradonačelnik. Na tom primjeru najbolje pokazujemo kako polariziranje ponajprije guraju oporbene stranke, međutim, stalna naslonjenost na isključivo polariziranje donosi joj samo uporno ostajanje u oporbi. Posljednji koherentniji oporbeni koalicijski plan bio je onaj takozvane Kukuriku koalicije, predvođene tada Zoranom Milanovićem i posljednjim parlamentarnim uspjehom anti-HDZ snaga na političkoj sceni. Nudili su plan 21, prezentirali su svoju ukupnu političku ponudu.

Početkom ljeta SDP i Možemo! pokrenuli su kampanju pod nazivom "Stopama Plenkovićeve inflacije"... Je li to bila promašena inicijativa? Sad oporba poziva građane na prosvjed 5. rujna u Zagrebu...

- Posve promašeno, puno priče bez ikakvog rješenja! Slično je i s novom temom otpada. Najprije, recimo da sad netko kaže: dobro idemo odmah to sanirati, pitam vas kamo to maknuti. U Zagreb, Sinj, i kako... Tu je jasno da nam je sustav zakazao, ali ta riba jednostavno smrdi, ne od glave, nego čitava. Zakazale su lokalne zajednice, netko je na tim lokacijama radio, zakazale su lokalne, županijske i državne institucije. Zakazali smo svi. Zato mogu reći kako se samo svi možemo međusobno pogledati i reći: ovo nije dobro, idemo tražiti rješenja! I samo je jedna neupitna činjenica - taj otpad tamo ne može biti i ostati.

Ovdje su istovremeno svi jako krivi i formalno nedužni, svi u sustavu. Gdje su spalionice - energane, ali gdje je bila i građanska odgovornost. Možda će netko pitati pa što smo trebali recimo u Gospiću, primjerice odmah, ako treba i prosvjedno zatvoriti tu lokaciju davno prije, krenimo od toga. U ekologiji, ali i u široj zajednici dobro je poznata ona "gledaj globalno, djeluj lokalno", mislim kako sam time sve pojasnio. Nisam protiv prosvjeda, ali uistinu u ovom slučaju, Gospića, nikakvi političari na njima ne bi trebali biti.

Koji su glavni problemi hrvatske oporbe? Stalno se trude pridobiti birače, ali im to ne ide baš lako...

- Morate znati što je ponuda. Birači kalkuliraju, samo oni koji su izričito i osobno protiv HDZ-a bit će privučeni isključivom anti-HDZ politikom. Ostali će pitati kakva je ponuda. Da to spustimo na lokalnu razinu, zašto su brojni gradovi koje je rijetko imao HDZ dobili odreda HDZ-ove gradonačelnike, poput Siska i Splita, ili u drugom mandatu s uspješnim gradonačelnicima poput petrinjske Magdalene Komes ili osječkog Ivana Radića. Izbori se dobiju konkretnom ponudom, a zadržavaju zadovoljstvom birača, to je jednostavna politička matematika. Pogotovo je to tako ako ste na lokalnoj razini nastrojeni isključivo antipričom, to nema dug rok trajanja.

Koliko je problem oporbe i nedostatak lidera s karizmom? Može li to s ljevice biti Hajdaš-Dončić, Benčićka, ili s desnice netko od mostovaca...? Koliko je ljevici Zoran Milanović zapravo uteg...?

- Naravno, nerijetko govorimo o takozvanom vođi oporbe, a otkako je Andrej Plenković premijer, praktično se nikoga nije takvim percipiralo od Zorana Milanovića, koji je upravo i izgubio od Plenkovićeva HDZ-a, pa se pokušao i vratiti predvodeći većinu parlamentarne oporbe na posljednjim izborima. Ako se u javnosti predsjednika SDP-a, Sinišu Hajdaš-Dončića ne percipira kao vođu oporbe, kao ni druge čelnike, predstavnike manjih stranaka, onda je poruka jasna. Sjetimo se one svojedobno popularne "stranka ne smije biti talac jednog čovjeka". Možemo nakon toga reći, da se našalimo, "i točka".

Što bi se trebalo dogoditi da se situacija promijeni pa da Plenković i HDZ za dvije godine ne osvoje još jedan mandat? Koliko je zapravo štetno za demokraciju da jedna stranka toliko godina dominira?

- Pođimo od ovog posljednjeg. Ograničavanje mandata vrlo je česta praksa vezana uz izvršnu, ali i sudsku vlast. Primjerice u Hrvatskoj imamo taj svojevrsni institut za predsjednika Republike Hrvatske i glavnog državnog odvjetnika. U Mađarskoj su nedavno proširili mandatna ograničenja na godine koje se može provesti na parlamentarnoj i premijerskoj dužnosti. Ali to je bila predizborna ponuda novog premijera Petera Magyara, pa ću podcrtati i istaknuti koliko je bitno imati konkretnu ponudu biračima, a ne samo biti protiv.

To je bit svega. Prosvjedujete protiv inflacije, ali što nudite? Prosvjedujete protiv otpada, ali što nudite? I onda se još pokaže da i oni koji su najglasniji po temi iz redova političara imaju svog smeća, ne pod tepihom, nego kao nepravilno ili protuzakonito odloženog tamo gdje su izabrani...

Možemo se i zapitati jesu li naši građani uopće zainteresirani za ograničenja mandata i pogotovo ako ne, zašto. Potom se možemo zapitati bi li itko od političkih aktera to predložio i ako da ili ne, zašto. Nakon toga puno će biti jasnija ukupna slika domaće parlamentarne političke scene.