Ono što se dogodilo u Ceuti ozbiljno je upozorenje Europi. Prije svega riječ je o sigurnosnoj i graničnoj krizi. Ceuta nije samo španjolska granica nego i vanjska granica Europske unije, a time i pitanje vjerodostojnosti Schengena. Slobodno kretanje unutar Unije može opstati samo ako učinkovito štitimo njezine vanjske granice - kaže Željana Zovko, zastupnica (HDZ/HPP) u Europskom parlamentu, te dodaje:

Ustupljeno

- Događaji u Ceuti pokazali su koliko se brzo može izgubiti kontrola kada u vrlo kratkom vremenu desetci tisuća ljudi pokušaju nezakonito prijeći granicu. Istodobno smo svjedočili i humanitarnoj tragediji u kojoj su ljudi izgubili život. Ni jedno ni drugo nije prihvatljivo. Europa mora biti sposobna zaštititi svoju granicu, sigurnost svojih građana, ali i ljudsko dostojanstvo.

EU je danas bolje pripremljen nego 2015. Novi Pakt o migracijama i azilu već se primjenjuje i mora omogućiti brže postupke na granici, učinkovitu registraciju i brži povratak osoba koje nemaju pravo ostati. Ključna poruka mora biti jasna: o tome tko ulazi i tko ostaje u Europskoj uniji odlučuju države članice i europsko pravo, a ne krijumčarske mreže.

Tko je odgovoran za eskalaciju u Ceuti i jesu li ponovno na naplatu došle pogrešne migracijske politike?

- Vlada Pedra Sancheza mora objasniti zašto, unatoč ponudi Europske komisije za dodatnu operativnu pomoć, uključujući pojačano angažiranje Frontexa, nije zatražila dodatne europske kapacitete u trenutku kada je granica u Ceuti bila pod najvećim pritiskom. Kriza se ne može smatrati završenom dok se ne utvrde propusti, a nadležni ministri još uvijek nisu jasno objasnili Europskom parlamentu kako je do takvog gubitka kontrole uopće došlo.

Politike masovnih regularizacija stotina tisuća osoba koje su nezakonito boravile u zemlji mogu djelovati kao snažan čimbenik privlačenja i poslati pogrešnu poruku onima koji razmišljaju o neregularnom ulasku u Europsku uniju. Takve odluke vrlo brzo iskoriste i krijumčarske mreže, koje profitiraju na ljudskoj nesreći.

Suradnja s Marokom je nužna, ali europska granica ne smije ovisiti isključivo o političkoj volji trećih zemalja. Ako želimo očuvati Schengen, Frontex mora imati dovoljno ljudi, opreme i operativnih kapaciteta da u kriznim situacijama može pružiti stvarnu potporu državama članicama.

Giorgia Meloni i Mette Frederiksen ponovno pozivaju na uspostavu centara izvan EU-a. Kako gledate na takav pristup?

- Prijedlozi koje zagovaraju Giorgia Meloni i danska premijerka Mette Frederiksen pokazuju koliko se europska rasprava o migracijama promijenila. Posebno je važno što takav pragmatičan pristup više ne dolazi samo iz država i političkih stranaka desnog centra. Primjer Danske, skandinavske zemlje koju vodi socijaldemokratska premijerka, pokazuje da pitanje nekontroliranih migracija više nije pitanje ideoloških podjela, nego prije svega pitanje sigurnosti države i njezinih građana. Uspostava centara izvan Europske unije za osobe koje nemaju pravo ostati u Uniji više nije rubna politička ideja, nego dio ozbiljne rasprave o tome kako europski sustav povratka učiniti učinkovitijim.

Danska pokazuje da i socijaldemokratska vlada može voditi čvrstu i pragmatičnu migracijsku politiku kada sigurnost vlastitih građana stavi ispred ideologije. To je pristup koji danas nedostaje socijalističkoj vladi u Španjolskoj.

Takav pristup podržavam ako je pravno jasno uređen, ako se provodi u suradnji s pouzdanim partnerskim državama i uz puno poštovanje međunarodnog prava. To nije odustajanje od humanosti, nego pokušaj uspostavljanja vjerodostojnog sustava u kojem jasno razlikujemo osobe kojima je međunarodna zaštita doista potrebna od onih koje nemaju pravo ostati u Europskoj uniji.

Ako nakon konačne odluke o povratku osoba ipak godinama ostaje u Europi, sustav gubi vjerodostojnost. Zato su potrebni brži postupci, bolja suradnja sa zemljama podrijetla pri povratku njihovih državljana te učinkovitiji odgovor prema državama koje odbijaju surađivati. Europa mora zadržati pravo da sama odlučuje tko može ući i ostati na njezinu teritoriju, uz istodobno poštovanje svojih međunarodnih i humanitarnih obveza.

Je li pitanje migracija od humanitarnog problema postalo jedno od središnjih pitanja nove geopolitike?

- Apsolutno. Migracije više nije moguće promatrati samo kao humanitarno ili socijalno pitanje. One su danas izravno povezane sa sigurnošću, vanjskom politikom, organiziranim kriminalom, demografijom i odnosima Europe s državama podrijetla i tranzita. Posljednjih godina vidjeli smo i da se migracijski pritisak može iskoristiti kao instrument hibridnog djelovanja i političkog pritiska.

Sigurnosnu prijetnju čine nekontrolirani tokovi, organizirane krijumčarske mreže i svjesna instrumentalizacija ljudi. Europa mora zadržati humanost prema onima koji bježe od rata i progona, ali istodobno mora imati potpunu kontrolu nad svojim granicama. Te dvije stvari nisu suprotstavljene.

Zato europska migracijska politika mora počinjati mnogo prije same granice: suradnjom sa zemljama podrijetla i tranzita, borbom protiv krijumčarskih mreža, usklađivanjem viznih politika, razvojnom suradnjom i učinkovitim povratkom. Europa ne može primiti sve koji u njoj žele živjeti, ali mora zaštititi one kojima zaštita prema europskom i međunarodnom pravu pripada.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj i treba li, nakon Ceute, razmišljati o vojsci na granici?

- Hrvatska je pokazala da se granica može štititi odlučno, profesionalno i bez stvaranja panike. U 2025. godini evidentirano je 16.409 postupanja vezanih uz nezakoniti prelazak državne granice, što je 44 posto manje nego godinu prije, a tijekom 2025. uhićeno je 1076 krijumčara. Hrvatska policija čuva jednu od najdužih vanjskih granica Europske unije i njezino odvraćajuće djelovanje daje konkretne rezultate.

Najvažniji izazov za Hrvatsku i dalje su migracijski pravci kroz jugoistočnu Europu. Zato su ključni suradnja s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i drugim državama jugoistočne Europe, daljnje usklađivanje viznih politika s Europskom unijom, razmjena sigurnosnih podataka te snažna prisutnost i suradnja s Frontexom u našem susjedstvu. Ono što se dogodi na migracijskim pravcima kroz jugoistočnu Europu vrlo brzo može postati pitanje hrvatske, a time i šengenske sigurnosti. Upravo zato godinama naglašavam da proširenje Europske unije na Bosnu i Hercegovinu i ostatak jugoistočne Europe nije samo političko pitanje nego i pitanje sigurnosti naših granica.

Posebno sam se zauzimala za jačanje suradnje Bosne i Hercegovine s Frontexom, jer BiH s Hrvatskom dijeli više od tisuću kilometara granice. Bosna i Hercegovina potpisala je sporazum s Frontexom u lipnju 2025. To je važan korak u boljem upravljanju migracijama, suzbijanju krijumčarenja ljudi i prekograničnog kriminala te zaštiti hrvatske i europske vanjske granice. Međutim, dugoročno nema pune sigurnosti i stabilnosti europskih granica bez čvrstog vezanja Bosne i Hercegovine i cijele jugoistočne Europe uz Europsku uniju. Proširenje je zato i sigurnosna politika: što je naše susjedstvo stabilnije i snažnije integrirano u europske sigurnosne mehanizme, sigurnija je i sama Europska unija.

Ne smatram da u sadašnjim okolnostima postoji potreba da vojska zamijeni policiju na hrvatskoj granici. Za zaštitu granice nadležna je hrvatska policija i ona tu zadaću uspješno obavlja. Vojska je instrument koji država ima za izvanredne sigurnosne okolnosti, ali se njome ne treba koristiti kao političkim simbolom ondje gdje postoje funkcionalne policijske, sigurnosne i europske strukture.

Čini li Vlada RH dovoljno kad se radi o migracijskoj politici...?

- Vlada Republike Hrvatske u proteklim je godinama vodila odgovornu i vrlo jasnu politiku zaštite vanjske granice Europske unije. Hrvatska dobro razumije pritisak kojem su izložene države na vanjskim granicama jer i sama čuva jednu od najdužih vanjskih granica Unije. Europa ne može primiti svakoga tko želi doći i u njoj živjeti. Zato postoje europska pravila i važno je da ih se dosljedno provodi. Hrvatska pritom kontinuirano ulaže u kapacitete policije, uz snažno korištenje europskim sredstvima za suvremenu opremu i nova tehnološka rješenja potrebna za učinkovit nadzor granice.

Pozdravljam i jasan angažman predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na europskoj razini, uključujući potpisivanje zajedničkog pisma kojim je naglašena potreba za odlučnijim europskim pristupom nezakonitim migracijama. Moramo učinkovito odvraćati od nezakonitih prelazaka, dodatno ojačati vanjske granice i uklanjati politike koje stvaraju dojam da se nezakonitim ulaskom u Europsku uniju naknadno može automatski ostvariti pravo na ostanak. Takva poruka samo bi ohrabrila nove pokušaje nezakonitih prelazaka, dodatno osnažila krijumčarske mreže i narušila povjerenje građana u zajedničku europsku migracijsku politiku.

Hrvatski stav nakon Ceute bio je ispravan i reakcija hrvatske Vlade pokazala je upravo onu vrstu europske solidarnosti za koju se Hrvatska godinama zauzima: problem na jednoj vanjskoj granici nije samo problem te države članice nego i cijele Europske unije. Solidarnost mora značiti zajedničku zaštitu vanjskih granica, snažniji Frontex, učinkovite povratke i jasnu poruku da krijumčari ne mogu odlučivati tko će doći i živjeti u Europi.