Usudio bih se reći da migrantska kriza nije ni prestala, samo što se manifestira na različite načine, a percepcija migracija na jedan način dosta ovisi o medijskom praćenju određenih događaja - kaže dr. sc. Filip Dragović, predsjednik Instituta za sigurnosne politike iz Zagreba, autor knjige “Sigurnost europskih granica i migracije”, te dodaje:

Ustupljeno

- Činjenica je da je velik broj ljudi u raznim zemljama već napustio svoje domove s ciljem dolaska u zemlje zapadne demokracije ili čeka prvu priliku da to učini. Sve upućuje na to da će problem migracija dugo postojati, posebno kada se uzme u obzir sve manji broj stanovnika u zapadnim zemljama dok istovremeno raste potreba za radnom snagom, ako se želi održati razina gospodarske razvijenosti. Tomu svakako pridonosi i nejasna politika migracija zapadnih zemalja - prvenstveno zemalja Europske unije. Australija, Kanada, SAD i Novi Zeland znatno su ojačali kontrolu granica restriktivnim uvjetima ulaska, a i njihov geografski položaj otežava masovne dolaske migranata, osim na južnoj granici SAD-a, gdje također postoji velik pritisak migranata.

Da se još malo zadržimo na Ceuti... Tko je kriv za sadašnju eskalaciju? Vidimo da se Maroko i Španjolska međusobno optužuju, te da je EU stao, očekivano, na stranu svoje članice? Čuju se i teze da je SAD “redatelj” te nove migrantske krize u Europi...

- Dva samoupravna područja Španjolske - Ceuta i Melila - već su dugo pod stalnim pritiskom migranata, ali ovako masovni ilegalni prelazak granice do sada se nije dogodio. Međutim, vidjeli smo da su nakon nekoliko dana gotovo svi ubrzo vraćeni. Vjerojatno je bilo nekoliko uzroka tog događaja, od slabe reakcije marokanske policije do slabog obavještajnog rada španjolske policije, odluka španjolskih sudova koje su išli u korist migrantima koji ilegalno prijeđu granicu, a ne mogu se isključiti i politički pritisci između Španjolske i Maroka. Uz poneke disonantne tonove, koji su više usmjereni na domaću publiku, zemlje članice EU-a dale su primjeren odgovor. Ono što je ova kriza, po meni, jasno pokazala jest da EU više neće dopustiti nekakva useljavanja i masovne dolaske, kao što je to bilo 2015. godine.

Zašto je migrantska politika Europe/Europske unije i dalje na kušnji, unatoč nizu poduzetih mjera, propisa, pa i zakona...? Vidimo sad ponovo nesuglasja i oko slučaja Ceute...

- Kao što je rečeno, politike zemalja EU-a su se promijenile u odnosu prema stanju od prije desetak godina. U velikom broju zemalja na vlasti su stranke koje nemaju promigrantske politike i traže zaustavljanje nezakonitih migracija na vanjskim granicama te smatraju da ovakvo stanje migracija utječe negativno na stanje u pojedinim zemljama. Također, mislim da se i mišljenje javnosti promijenilo, tako da se i političke stranke natječu i traže prostor za svoje političko djelovanje, što će zasigurno i u budućnosti povremeno izazivati napetosti između pojednih članica. To nije ništa novo i takvih sukoba bilo je puno u posljednjih 20-30 godina. Razne napetosti će sigurno povremeno eskalirati između zemalja članica EU-a jer neke zemlje imaju velik broj nezakonitih migranata, što je jednim dijelom povezano i s beneficijama koje migranti ostvaruju kada zatraže azil - tako mnogi migranti biraju Njemačku, Švedsku, Francusku i dr.

Ako problem migracija nije riješen, a iste se pogreške ponavljaju, koji su temeljni uzroci? Može li se zaključiti da pitanje migracija više nije pitanje humanitarne politike, nego je postalo jedno od središnjih pitanja nove geopolitike...?

- Uzroci migracija su kroz ljudsku povijest, pa tako i danas, više-manje isti; potraga za boljim životomi egzistencijom te bijeg od ratnih stradanja ili prirodnih katastrofa. Ne smijemo zaboraviti da su mnoge zemlje napredovale upravo zahvaljujući migracijama. Međutim, u posljednje se vrijeme zloupotrebljava humanitarna strana migracija te su migranti postali žrtve krijumčara i na njima se osvaruje velik profit, a sami migranti zloupotrebljavaju postojeće sustave azila. Zapadne zemlje propustile su urediti pitanja legalnih migracija na odgovarajući način uz otvaranje tržišta rada, te dolazi do masovne zloupotrebe sustava azila, a zemje odakle migranti dolaze, kao i zemlje tranzita, ta pitanja u pravilu ne zanimaju. Nedostaje globalni odgovor, jer globalni problem ne možete uspješno riješiti na parcijalan način. Za očekivati je da će ova pitanja sve više postajati ključna pitanja međunarodnih odnosa, kao i političkih odnosa između pojedinih zemalja, ali i da će dolaziti do sve većih stradanja migranata u pokušaju dolaska na zamišljeno odredište.

Kad se sve uzme u obzir, kako riješiti problem migracija, napose onih ilegalnih, i je li to uopće moguće u sadašnjim okolnostima, kad Europa/EU, između ostalog, pokazuju i deficit radne snage...? Giorgia Meloni i Mette Frederiksen ponovno pozivaju na uspostavu takozvanih migrantskih centara izvan Unije da bi se odbijene tražitelje azila moglo poslati natrag u njihove matične zemlje...

- Europska unije krenula je u rješavanje tih pitanja s nizom mjera u novim zakonskim rješenjima, ali ostaje vidjeti je li premalo i prekasno. Velik broj nezakonitih migranata već je na teritoriju EU-a i ne uspijeva biti udaljen. To je najveći problem migracijske politike Europske unije - nemogućnost udaljenja onih koji ne ispunjavaju uvjete za ostanak na teritoriju EU-a. Drugi veliki problem jest zloupotreba sustava azila na razini Europske unije. Bez kvalitetnih rješavanja ta dva pitanja teško će se smanjiti migracijski pritisak sa strane nezakonitih migranata na vanjske granice. Međunarodne konvencije koje reguliraju ta pitanja su zastarjele i velika većina država ih više ne poštuje i ne provodi, što je zasigurno jedan od izvora problema. S druge strane, s ciljem useljavanja radne snage treba pojačati i ubrzati legalne načine ulaska i rada tamo gdje je potrebno.

Kakva je migrantska politika Republike Hrvatske, obavljaju li policija i sigurnosne službe dobro svoj posao? Čujemo iznova traženja da se vojska postavi na granice... Vaš završni komentar?

- Republika Hrvatska uspostavila je učinkovit sustav kontrole granice, u što su uključene sve sigurnosne sastavnice, uz najsnažniju ulogu policije. Za vojskom trenutno ne postoji potreba na našim granicama i to smatram populizmom. Mislim da je naš pristup pitanju migracija, a posebno suzbijanju krijumčarenja ljudi, gdje policija bilježi iznimne rezultate posljednjih desetak godina, prepoznat kao pozitivan i učinkovit na europskoj razini i da tako treba i nastaviti.