Oružane snage u svijetu danas: Gdje je u svemu tome Kina?
Širenjem demokratskih procesa u sve većem broju zemalja mogao se steći dojam da oružane snage gube primarno značenje i da se utjecaj neke države preusmjerava s vojnog na politički i ekonomski aspekt.
Premda nema razdoblja u ljudskoj povijesti bez ratova, oni su ipak, nakon dva svjetska rata, bili ograničeni na sukobe unutar neke zemlje ili između susjednih zemalja, bez tendencije prerastanja u sukob širih razmjera. Vojna prevlast između velesila pomalo se mijenjala u onu ekonomsku. Drugi proces koji je potaknuo djelomičnu demilitarizaciju bilo je udruživanje u vojne saveze. Raspadom istočnog bloka ugasio se Varšavski vojni savez, a dio zemalja pridružio se NATO savezu kao jedinoj alternativi. Članice ovog saveza živjele su u uvjerenju da će zajedničke snage preuzeti odgovornost očuvanja teritorijalnog integriteta svake od njih.
TREND NAORUŽAVANJA
Međutim, zbivanja u svijetu u posljednjih pet godina iz temelja su poljuljala ovakva uvjerenja. Sve se osobito zaoštrilo agresijom Rusije na Ukrajinu. Uz taj rat, koji traje već petu godinu, pojavili su se novi sukobi koji imaju tendenciju globalnog širenja. To je rat između Izraela i Palestine, a u najnovije vrijeme rat između Izraela i Irana, u koji se SAD aktivno uključio. Trenutačno je u svijetu sve veća polarizacija koja dovodi do globalne nesigurnosti i potiče ponovna golema financijska ulaganja u razvoj oružanih snaga u većini zemalja svijeta. Upravo spomenuti ratovi pokazali su posve novo lice u kojem se vojna prevlast postiže tehnološki naprednijim sustavima. Za modernizaciju oružanih snaga izdvaja se sve više novca, sa zahtjevom da to u okvirima NATO saveza iznosi čak 5 % BDP-a europskih članica, što odlučno traži američki predsjednik Donald Trump. Već sada iznos veći od 2 % znatno opterećuje ekonomiju članica NATO saveza. Ali bez ulaganja u razvoj vlastitih oružanih snaga nitko ne može nikomu jamčiti sigurnost i teritorijalnu cjelovitost.
Mnogoljudne zemlje, bez obzira na društveno-političko uređenje, poput Indije, Kine, Rusije, Pakistana, SAD-a i dr., nikada nisu zanemarile razvoj vlastitih oružanih snaga znajući da je to jedino jamstvo sigurne održivosti i da po potrebi mogu drugima nametnuti svoju volju. Uz njih su i neke manje zemlje, poput Sjeverne Koreje, koje svoj integritet osiguravaju enormnim ulaganjima u vlastite vojne sposobnosti. Sve dok je razvoj ljudskih i tehnoloških potencijala neke vojske usmjeren na očuvanje integriteta vlastite države, bez pretenzija na tuđi teritorij, stanje nije zabrinjavajuće. Nažalost, s razvojem vojnih sposobnosti rastu aspiracije političara za širenjem teritorija i tzv. preventivnim ratovima. To je dovelo do ponovne militarizacije i želje da se svi naoružaju najnovijim modernim borbenim sredstvima i da osposobe vlastite potencijale za obranu. I tu je i nuklearni aspekt...
U zemlji s više od milijardu stanovnika, Narodnooslobodilačka vojska Kine (PLA) jedna je od najvećih vojnih organizacija na svijetu. Prema službenim kineskim izvorima, njezina osnovna misija jest zaštita nacionalnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i razvojnih interesa države, uz istovremeno očuvanje mira, regionalne i globalne stabilnosti.
Proslava 99. obljetnice Narodnooslobodilačke vojske Kine (engl. PLA - People's Liberation Army) održana je i u zagrebačkom veleposlanstvu krajem srpnja. U tom kontekstu valja istaknuti nekoliko aspekata. Proteklih godina PLA prolazi kroz najambiciozniju modernizaciju u svojoj povijesti. Dok službeni proračun doseže rekordne 282 milijarde dolara, Peking uspostavlja globalnu ravnotežu moći u Indopacifiku. To se pak SAD-u nimalo ne sviđa, jer na tom terenu i Sjedinjene Države imaju svoje interese.
Ono što je započelo 1. kolovoza 1927. godine kao slabo naoružani ustanak komunističke gerile u Nanchangu, danas je druga najveća vojna silu na planetu i ključni stup kineskih globalnih ambicija. Dok se zemlja priprema za veliku, stotu obljetnicu, poruka iz Pekinga je jasna: Kina više ne želi samo veliku vojsku, ona gradi vojsku "svjetske klase" sposobnu pobijediti u tehnološkom ratu 21. stoljeća.
Danas vojska u Kini ima ulogu jamca nacionalnog suvereniteta, s posebnim naglaskom na "crvene linije" poput statusa Tajvana i teritorijalnih zahtjeva u Južnom kineskom moru. Unutar same države vojska prolazi kroz preustroj s ciljem stvaranja apsolutno operativno učinkovitog ljudskog potencijala.
Vrijeme u kojem se moć kineske vojske mjerila brojem vojnih čizama na tlu davno je prošlo. Kroz protekla dva desetljeća kopnene su snage drastično smanjene kako bi se oslobodio prostor za tehnološki intenzivne grane: ratnu mornaricu, zrakoplovstvo i strateške raketne snage.
Kineska modernizacija usmjerena je na tehnološki razvoj umjetne inteligencije ratovanja. Kina danas po broju plovila posjeduje najveću ratnu mornaricu na svijetu, ubrzano gradeći napredne nosače zrakoplova s elektromagnetskim katapultima. Sredstva se preusmjeravaju u svemirske sustave, cyber ratovanje, hipersonično oružje i integraciju umjetne inteligencije u zapovjedne lance. Nedavni uspješni testovi strateških podmorničkih projektila i razvoj višekratno upotrebljivih svemirskih raketa pokazuju da Peking tehnološki parira Sjedinjenim Državama.
PEKINŠKI INTERESI
Za ostvarenje ovih ciljeva potrebna su astronomska sredstva. Kineski vojni proračun za tekuću godinu određen je na 1,94 trilijuna juana (oko 282 milijarde dolara), što je nominalni rast od 7% u odnosu prema prošloj godini. Službeni Peking naglašava kako su ova izdvajanja skromna, obrambene naravi i potpuno usklađena s gospodarskim rastom. Unatoč gospodarskim izazovima, usporavanju tržišta nekretnina i proračunskom deficitu, obrambeni sektor ostaje apsolutni prioritet kineske državne riznice.
Sljedeća, 100. obljetnica Narodnooslobodilačke vojske, označena je kao primarni politički rok do kojeg vojska mora završiti ključnu fazu modernizacije i postići punu sposobnost zajedničkog djelovanja svih rodova vojske na modernom bojištu. Sa 99 godina iskustva iza sebe, od gerilske borbe u blatu do satelitski navođenih hipersoničnih raketa u svemiru, kineska vojska više nije regionalni igrač. Ona je postala globalni faktor bez kojeg se ne može donijeti ni jedna odluka o sigurnosti u svijetu. Komunistička vlast u Pekingu to vrlo dobro zna i taj argument koristi kad god je to potrebno, bez obzira na to što Trump radio i govorio jučer, danas i sutra.
