Serijal “Živi mrtvaci: Grad mrtvih” napokon je pronašao uglavnom pobjedničku formulu za svoju treću sezonu, donoseći uvjerljive nove elemente i smjeli novi smjer koji je trebao biti dio DNK serijala od samog početka. Osim svojevrsnog neurednog “ponovnog pokretanja” premijerne epizode, priča 3. sezone - gdje pronalazimo Maggie i Negana kao prijatelje koji se pretvaraju u neprijatelje - ono je što je ovaj serijal trebao biti od samog početka.

Treća sezona najbliža je kvalitetnoj obnovi koliko uopće može biti s obzirom na neurednu strukturu u prethodne dvije sezone s Hrvatom, Damom, ogorčenim Hershelom i Novim Babilonom - te s Maggie i Neganom koji se pretvaraju da već nisu došli do prijateljskog suživota do kraja posljednje sezone matičnog broda The Walking Dead. Nadajmo se da će fanovi oprostiti početnu žurbu da se isprave pogreške iz prve dvije sezone, ali kada se ta prašina slegne (doslovno, nekako), novi put na kojem se naši likovi nalaze je prilično dobar. U drugoj polovini treće sezone vidjet ćete fenomenalnu epizodu kakvu svemir The Walking Deada nikada prije nije stvorio.

Treća sezona puno je manje pretrpana od prve dvije, i imajte na umu da je kraj druge sezone već radio na ispravljanju pogrešaka prve sezone, nespretno zatvarajući onu čudnu apokalipsu oca i kćeri u stilu Last of Us s Neganom i Ginny - glupa ideja namijenjena da se iskoristi trend na štetu Neganova prethodnog osobnog rasta i stvarne nove obitelji. Spajanje Maggie i Negana za novi serijal bila je sjajna ideja, ali Dead City je krenuo pretvarajući se da se Walking Dead: Sezona 11 nikada nije dogodila, i sada smo konačno došli do točke u kojoj narativno priznaje da je to bio glup potez.

U priči o zombikalipsi postoji samo jedan pravi krajnji cilj. Postavljen kao pitanje, on glasi: “Kako da obnovimo svijet?” Serijal “Grad mrtvih” sada ide korak dalje od toga i istražuje je li istinska utopija doista moguća. Treba li zajednica uvijek živjeti u strahu, skrivajući se? Je li nesmrtonosni pristup odnosima u zajednici zapravo ostvariv? Oskudica izaziva paniku i sukobe, pa možemo li zapravo doći do mjesta udobnosti i prijateljstva - nečeg boljeg čak i od Aleksandrije, Hilltopa i sličnih?

Manhattan i dalje služi kao kulisa dok Maggie i njezini novopridošli brat i sestra, koje lijepo glume Aimee Garcia i Raúl Castillo, pokušavaju stvoriti zajednicu koja ne samo da napreduje već se i jasno predstavlja svijetu kao svjetionik nade. Ovaj pokušaj iskrenog kretanja naprijed znači da se ožiljci iz prošlosti moraju zakopati, a Lauren Cohan omogućuje da se uhvati ukoštac sa svojim najboljim materijalom o Maggie u godinama dosad, suočavajući se sa svojom tugom zbog Glenna i konačno uspostavljajući dinamiku s Neganom koja ima smisla s obzirom na sve što su zajedno prošli i doživjeli.

Moram priznati, obožavam “Neggie”; padam na ovaj spori par u kojem neprijatelji pokušavaju “izgorjeti”. Bila bih presretna kad bi se odnos pretvorio u poljupce, ali razumijem zašto serijal to sebi ne smije dopustiti. Također potpuno razumijem zašto većina normalnih ljudi, osim provjerenih romantičnih tropa, još uvijek ne može oprostiti Neganu ubojstvo Glenna. Usto, i bez otkrivanja nekih sjajnih stvari, 3. sezona ruši nekoliko zidova i nudi intrigantne, emocionalne puteve i scenarije koje nećete očekivati. Bila sam istovremeno oduševljena i razočarana, stoga shvatite to što bolje možete. U najmanju ruku, čak i ako vas pomisao na “Neggie” čini jadnim, morate priznati da su ova dva lika povezana na najdubljoj razini. To je ono što 3. sezona konačno želi, a ne da senzacionalizira ili dospije na naslovnice. Promišljena je i divna, a spomenuta epizoda iz druge polovine je najbolja stvar koju je “Dead svemir” napravio godinama do sada.

Jeffrey Dean Morgan kao Negan, koji ove sezone ima neke prilično loše “usrane” Negan-izme (uf), četvrtasti je klin u moru okruglih rupa, vjeruje u Maggiein novi san i želi joj najbolje, ali je i previše zarobljen u vlastitom pesimizmu da bi bio išta drugo osim uza sve to što i jest kao takav. Iako se sada, kada je “Grad mrtvih “sazrio nakon što se ovo dvoje međusobno napadalo, pa čak i nakon njihove nelagodne faze frenemije, Negan predstavlja kao Maggiein zaštitnik čak i ako ona to nikada nije tražila i čak i ako to potkopava njezine nove društvene vrijednosti. Negan se ne duri, ne; međutim, on se vraća u mod lijeno-neradog Negana, sprijateljujući se s Dillardom (Jimmi Simpson) - bivšim policajcem koji živi u baru u prilično oštroj izolaciji i koji je morao “iskriviti” svoju psihu u neke jedinstvene oblike kako bi emocionalno preživio. To je zabavna, ali komplicirana romansa.

Treća sezona nema dugometražnog negativca; postoji antagonist u trećem činu, ali većim dijelom borba uključuje pokušaj da se bude jarko i kreposno svjetlo u močvari grijeha i sebičnosti. Sezona nije pun pogodak, s obzirom na neugodan teški posao obavljen na premijeri kako bi se obrisala prošlost, a poruka na samom kraju djeluje pomalo reduktivno i nazadno. Ipak, većina je treće sezone bogata i značajna; novi likovi su dobro predstavljeni i dobro profilirani, neki nespretni stari likovi postaju nebitni, a Maggie i Negan - napokon - imaju odnos kakav su trebali imati otkad je počeo The Walking Dead: Dead City.