Sumrak saga - čvrsta kontrola vojne hunte u sjeni Budizma
Uvenulo zelenilo: Žudnja za nasilnom uspostavom demokracije uništava Mjanmar
U ratu centar uvijek upravlja vatrom, a periferija daje vojnike. Vatrom na primjer u Ukrajini upravljaju sjeverozapadnjaci, a od istočnjaka se očekuje da daju vojnike. Zapravo je čitava moderna povijest modelirana u korist zapada nad istočnjacima, sjeverozapadnih pomorskih naroda nad kopnenim.
Nizozemska istočnoindijska kompanija imala je monopol nad morima. Bila je to država u državi. Model je usavršila Britanska istočnoindijska kompanija. Poslije je dio obveza preuzela Amerika čisteći britanski, nizozemski, danski, francuski i ini nered od Europe preko Levanta, Arabije i Perzije sve do Afrike i Južne Azije. Primjera je stotine, ali ovaj put pozabavit ćemo se Mjanmarom, bivšom Burmom, kojom su Britanci vladali okrutno od 1824. do 1948. Britanska vlast nad Burmom započela je kroz tri anglo-burmanska rata, nakon kojih je Burma postala kolonija kojom se upravljalo iz Indije. Ta kolonijalna era snažno je utjecala na oblikovanje granica i gospodarstva kao i nestabilnosti koje su dovele do izbijanja niza građanskih ratova od kojih ovaj koji je započeo 2021. do danas ne gubi na intenzitetu. Rat je pokrenuo državni udar uz glazbenu pratnju indonezijske techno-pop pjesme “Ampun Bang Jago”, koja je godinu prije korištena u pobuni mladih Indonezijaca protiv antiekološke demokratske vlasti predsjednika Jokowija.
Trajni kaos
Energiju trenutnom mjanmarskom ratu daje borba za moć između vojske Tatmadaw i stranke Nacionalna liga za demokraciju (NLD) koje uz pomoć vanjskih faktora subjektiviziraju političke objekte na etničkoj nesnošljivosti, međusobnim optužbama za korumpiranost i nepotizam. Trajnu nestabilnost također raspiruju razni inozemni čimbenici poput Kine i SAD-a, koji ovisno o situaciji podržavaju sve strane, za razliku od Britanaca, koji čvrsto stoje uz NLD i potrošenu Aung San Suu Kyi, koja je čak bila udana za njihova čovjeka Michaela Arisa. Ipak se može reći da širu regionalnu podršku ima vođa Tatmadawa, general Min AungHlaing.
Delhi je poručio: “Indiji je stalo do demokracije u Mjanmaru, ali to je luksuz za koji se zna da oni sebi zasad ne mogu priuštiti. I jedina sigurna opcija bit će angažman sigurnosnog i obrambenog establišmenta.” Japan i Tajland također su odbili osuditi puč nazvavši to unutarnjim problemom Mjanmara. Japanu je jasno da bi sa slabašnom Nacionalnom ligom za demokraciju (NLD) Mjanmar ostao nestabilan. Za politički dinamični Tajland, koji također često vodi vojno postavljena vlada, presudno je važan opstanak hunte, kao što je to bitno i Manili i Jakarti. Nacionalnu ligu za demokraciju (NLD) zapravo osim Britanaca podržavaju američki demokrati i njihovi sateliti i istomišljenici. Bivši državni tajnik SAD-a iz Bidenove ere Antony Blinken pri službenim obraćanjima državu je čak nazivao Burma, ime koje se koristilo do 1989. Novo ime nikada nisu priznale oporbene snage u Mjanmaru i emigraciji, kao ni vlade SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Kanade. Ipak, novo su ime priznali Ujedinjeni narodi u skladu s pravilom da svaka zemlja, tj. vlada, ima pravo odrediti vlastiti naziv države.
Kako god bilo, nakon skoro pet godina u Mjanmaru i dalje bjesni rat, koji ne znaju završiti ni suverenisti pod vodstvom sklerotičnog vojnog diktatora Min Aung Hlainga, ni demokrati koji su za predvodnike “Proljetne revolucije” umjesto premorene Aung San Suu Kyi izabrali neke zelene tinejdžerice. Okupljaju se u plenumima i upravnim vijećima s idejom da se pokret milijuna discipliniranih demokratskih građana ne može trajno slomiti, kao što se lomila ideja utjelovljena u gospođi Aung.
Ti mladi “zeleni ljudi” poput kolege Zelenskog u Ukrajini trebali su dovesti do kolapsa hunte, ali su im 2025. povratak Trumpa i udaljavanje Pekinga pomrsili račune. Trumpa, kao što znamo, ne zanimaju dječje priče i isprazne emocije, već roba kojom raspolaže Mjanmar, uključujući rijetke zemne metale i druge strateške sirovine. Zanimaju ga naravno i luke, kao i neometana plovidba kroz Bengalski zaljev do američkih pretovarnih stanica.
Znači, nekako s novim Trumpovim mandatom razjedinjena demokratska koalicija Mjanmara upada u probleme, a hunta opet preuzima inicijativu na bojišnicama kao i u gospodarstvu preko tvrtki Myanmar Economic Holdings Limited (MEHL) i Myanmar Economic Corporation (MEC).
Uzvratni udarac
Podsjetimo, od 2021. do 2024., prodemokratski otpor u Mjanmaru imao je zamah kroz nacionalnu pobunu koja je koristila inovativne taktike dronova i medijsko idealiziranje pobunjenika kako bi pobijedila navodno demoralizirani i preopterećeni Tatmadaw. Međutim, promjenom međunarodnih okolnosti 2025., napredak lokalnih demokrata je, kao što smo rekli, zaustavljen.
Dobar poznavatelj Lucas Myers iz Warof the Rocks situaciju u Mjanmaru pojašnjava ovako: “Puč Tatmadawa u veljači 2021. protiv demokratski izabrane vlade Aung San Suu Kyi doveo je do oružanog ustanka, Proljetne revolucije, koja ubrzo dobiva na zamahu. Lokalne milicije (Narodne obrambene snage), vlada nacionalnog jedinstva u sjeni i više od pola tuceta etničkih oružanih skupina formirali su labavi savez koji je propovijedao demokratske vrijednosti. Korištenjem dronova i gerilskih zasjeda otpor je postupno iscrpljivao demoraliziranu vojsku koja se skrivala u izoliranim garnizonima. Između 2021. i 2023. pobunjenici su preuzeli kontrolu nad pola zemlje od Tatmadawa. Krajem 2023. godine Kini naklonjeni Savez etničkih naoružanih skupina Tri bratstva pokrenuo je iznenadni napad pod nazivom Operacija 1027, zauzevši brojne gradove i formacije Tatmadaw, dodatno dajući zamah otporu. Činilo se da se čak i Kina, razbjesnjela širenjem kibernetičkih prijevara, naizgled okrenula protiv hunte. Do kraja 2024. analitičari su pisali o vojsci koja je na rubu kolapsa zbog krize morala, neslaganja i nedovoljnog broja novaka.”
Međutim, od 2025. do danas ratna se sreća okreće u korist hunte. Saveznici joj šalju napredne flote dronova i pridružuju joj se deseci tisuća svježih boraca, što oslobađa elitne jedinice za kompleksnije ofenzivne operacije protiv fragmentirane i naivne mladeži. Zbog povratnih udara, nestašice energenata i streljiva te svađa oko podjele teritorija demokratska se koalicija raspada. U skladu sa svjetskim zbivanjima i Kina, koja kontrolira nekoliko moćnih naoružanih etničkih skupina u Mjanmaru, okreće leđa prodemokratskoj revoluciji, koju je podržavala za vrijeme Bidena.
Lucas Myers kaže da je problem u tome što etničke naoružane skupine ostaju usredotočene na vlastite teritorije, i ne žele napadati jezgru Tatmadawa. Kao rezultat toga, umjesto koordiniranih ofenziva koje podržavaju nacionalnu strategiju, poput one koju je Vlada nacionalnog jedinstva obećala, ali nije ispunila, krajem 2025., pojedinačne jedinice često provode nepovezane operacije na lokalnoj razini. Dok je decentralizirani model bio učinkovit ranije u ratu nanoseći tisuće labavo koordiniranih “rezova” u gerilskom stilu, manje je učinkovit sada kada Tatmadaw ima veći broj vojnika i može izolirati pojedinačne regije.
Nestašica oružja
Sa znatno brojnijim ljudstvom, zrakoplovstvom i topništvom, hunta je opet u stanju primijeniti taktiku “zavadi pa vladaj”. Lokalne snage u državama i regijama poput China, Kachina, Karennija, Karena, Mandalaya, Magwaya, Sagainga i sjevernog Shana nisu se mogle oduprijeti ovim protuofenzivama, a istovremeno veliki diverzantski napadi na drugim bojišnicama nisu imali nikakav taktički učinak. Iako neke veće jedinice otpora redovito djeluju izvan vlastitog teritorija, poput Arakanske vojske i Kachinske vojske za neovisnost, nijedan entitet ne može samostalno zapovijedati ukupnom vojskom koalicije. Čak i dok otpor nanosi troškove hunti, Tatmadaw nastavlja iskorištavati nedostatak koordiniranog nacionalnog vodstva. Drugim riječima, otpor djeluje nepovezano diljem golemog Mjanmara i nema nikakve šanse da se poveže.
Problem je što prodemokratski pobunjenici nikad nisu bili u stanju ostvariti stabilnu opskrbu oružjem. Oružje su nabavljali na crnom tržištu pod kineskom kontrolom. Uspjeh otpora na bojnom polju ovisio je o kineskim švercerima, ali kada je Peking eliminirao svoje posrednike, nestašica oružja je postala kritična.
War of the Rocks objašnjava kako je taj šverc oružja funkcionirao: “Lako naoružanje bilo je uvijek teško dostupno, pa se između 2021. i 2022. razvio kompliciran lanac opskrbe, uparen sa skromnim lokalnim proizvodnim kapacitetima. Neutralna (ali od Pekinga ovisna) Ujedinjena vojska države Wa nabavljala je oružje iz Kine, koje je zatim dostavljala Savezu tri bratstva, koji su ga potom prosljeđivali Narodnim obrambenim snagama. Taj lanac opskrbe omogućio je lokalnim milicijama u raznim pokrajinama da sazriju iz ad hoc formacija 2021. u jedinice sposobne za složene operacije.
Ovaj krhki aranžman propao je sredinom 2025. Huntine kampanje novačenja i ubrzani program dronova i protudronovskih sustava bili su važni čimbenici, ali kinesko prekidanje lanca opskrbe oružjem zadalo je odlučujući udarac vatrenoj moći pobunjenika. Peking je, u skladu sa svojim zaokretom prema podršci hunti 2024. godine, počeo snažno pritiskati Ujedinjenu državnu vojsku Wa da prestane s isporukom oružja pobunjenicima. S obzirom na njihovu ovisnost o Kini, na to su pristali početkom 2025. Snage otpora, posebno Narodne obrambene snage, iznenada su izgubile borbenu sposobnost odupiranja huntinim ofenzivama.”
Kineska podrška hunti možda je najvažniji čimbenik u građanskom ratu. Kina je 2021. prešla sa svog početnog pristupa zaštite na aktivnu podršku hunti nakon što je zaključila da je Vlada nacionalnog jedinstva previše proamerička i nesposobna spriječiti fragmentaciju Mjanmara. Tražeći saveznika za promicanje svojih geostrateških interesa, Peking je tek 2024. odlučno podržao Tatmadaw. Tako se Kina prebacila s pasivnog vanjskog aktera na aktivnog intervencionista, ozbiljno slabeći otpor do početka 2025., sve kako bi osigurala kontrolu nad rudnicima rijetkih zemnih metala i projekte svoje inicijative “Pojas i put”.
Sad kad su u problemu, podražavatelji demokratskih plenuma i upravnih vijeća nadaju se da će sjaj Burmanskog zlatnog teleta privući Trumpa da uđe u partnerstvo s Britancima i lokalnom mladeži kako bi se nastavile vječne borbe protiv hunte u svrhu održavanja kaosa, a slijedno i priobalnu kontrolu Indokine.