Za početak nije zgorega vratiti se malo u prošlost pa navesti dva važna i često rabljena citata. Prvi glasi "Stari svijet umire, a novi se bori poroditi" i veže se uz Antonija Gramscija, osnivača i vođu Talijanske komunističke partije tijekom 1920-ih. Drugi potpisuje indijska aktivistica Arundhati Roy, koja je u svojoj temeljnoj zbirci eseja War Talk napisala: "Novi svijet nije samo moguć, on je na putu. U tihi dan mogu ga čuti kako diše." Na ta dva primjera podsjeća nas u svojoj analizi (St. Gallen Symposium) "Multipolarni svijet je ovdje. Hoće li to značiti daljnji pad demokracije?" Lindiwe Mazibuko, južnoafrička javna liderica, spisateljica i akademska suradnica.

Mazibuko dalje piše: Ako je kraj 20. stoljeća obilježila borba za moć između dva pola, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država, rane godine 21. stoljeća svjedočile su postupnom nastanku uravnoteženijeg, multipolarnog sustava. Uvjerena sam da pojačavanje novih glasova na međunarodnoj sceni - uključujući Brazil, Indiju, Kinu, Južnu Afriku, Tursku, Nigeriju, Vijetnam i Saudijsku Arabiju, da spomenemo samo neke - ima potencijal donijeti veću ravnotežu sve zastarjelijem i prevaziđenijem okviru globalnog upravljanja. Predugo su savezi i institucije stvoreni u dogorijevajućem žaru Drugog svjetskog rata služili selektivnim interesima i težnjama. Američki pristup međunarodnom "poretku temeljenom na pravilima" pokazao se u najboljem slučaju uskim i sebičnim, a u najgorem opasno licemjernim. S obzirom na arhaične političke interese i preokupacije muškaraca i žena koji zauzimaju najviše dužnosti u Washingtonu i Moskvi, potreba za raznolikim, modernim geopolitičkim glasovima nikada nije bila veća.

Stare i nove sile

Međutim, rastuće srednje sile ne smiju upasti u zamku gledanja na demokratske norme i standarde kao odvojene od ekonomskih težnji ili čak suprotne njima. Jer to dvoje ide ruku pod ruku. Deseci studija pokazali su da su zemlje kojima se upravlja u demokraciji manje sklone sukobima te da redovito ostvaruju veći gospodarski rast i bolje su opremljene za suočavanje s klimatskim promjenama i drugim definirajućim krizama našeg vremena. Stoga je na našim političkim vođama da ostanu vjerni ključnim načelima demokracije: slobodnim i poštenim izborima, slobodi govora, vladavini prava i ograničenjima izvršne vlasti. Trajni prosperitet postići će se samo ako se temelji na pravilnoj demokratskoj odgovornosti i odgovornom upravljanju - naglašava Lindiwe Mazibuko.

Naravno, i brojni se drugi stručnjaci za geopolitiku i novi svjetski poredak u svojim analizama, komentarima i esejima bave širinom i dubinom multipolarnog svijeta koji doživljava ekspanziju upravo kroz drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa, ali i kroz Putinov rat protiv Ukrajine te umnogome kroz ključnu ekonomsku i gospodarsku ulogu koju Kina igra u globalnom rasporedu interesa i moći, ponajviše u odnosima prema Sjedinjenim Državama, premda se nikako ne smije zaboraviti i na sve zapaženiju ulogu Indije u ovodobnim igrama moći i interesa.

Uglavnom, postalo je uobičajeno primijetiti da je svijet sada multipolaran. Ali što to zapravo znači? Pojam "multipolaran" razlikuje se od pojma "bipolaran", koji se koristio za opisivanje razdoblja hladnog rata, tijekom kojeg su Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez bili dvije dominantne supersile, kao i od pojma "unipolaran", koji se koristio za opisivanje prvih od deset do dvadeset pet godina (izvještaji se razlikuju) razdoblja nakon hladnog rata, u kojem se SAD smatrao jedinom dominantnom supersilom. Nasuprot tome, trenutno multipolarno doba je doba u kojem sada postoji više od dvije velike sile. Točan broj, međutim, nije jasan, ali popis onih koje se smatraju globalnim velikim silama obično uključuje SAD, Kinu, Rusiju, Indiju, a ponekad i Europu kao moguću - zapisao je u svojoj analizi za Foreign Analysis Mark N. Katz.

Osim toga trenutni multipolarni svijet je i svijet u kojem su brojne regionalne sile više ili manje aktivne i utjecajne, a u tu grupu spadaju Turska, Iran, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Izrael, Južna Afrika, Brazil, Meksiko i Indonezija. Francuska, Velika Britanija, Njemačka i Japan blisko su saveznici SAD-a, ali se također smatraju regionalnim velikim silama. Oni koji ovo čitaju možda misle da neke od onih koje sam spomenuo ne pripadaju ovom popisu, dok druge zemlje koje nisam spomenuo pripadaju. To samo pokazuje koliko je multipolarna era trenutno u povojima - kaže Katz, te dodaje:

Osim što se u njemu nalazi nekoliko globalnih i regionalnih velikih sila, čini se da su vizije multipolarnog svijeta više utemeljene na nadama ili strahovima nego na stvarnosti. Neki se pozivaju na "multipolarni svjetski poredak", koji smatraju "pravednijim" od prethodnog sovjetsko-američkog bipolarnog poretka, a posebno od unipolarnog, kojim je dominirao SAD. Ali ako je SAD doista težio vlastitoj koristi, a ne "pravednosti" tijekom bipolarnog i unipolarnog razdoblja (oni koji zastupaju ovo stajalište često ne opisuju Sovjetski Savez kao sličan SAD-u u tom pogledu), "sile u usponu" sadašnjeg multipolarnog razdoblja ne čine se drukčijima. Čini se da i one više teže vlastitoj koristi nego bilo kojoj viziji "pravednosti". Količina sukoba koji se događa u sadašnjem multipolarnom dobu proturječi ideji da je ono donijelo red, a kamoli pravedniji. Zapravo, čini se da je sadašnje multipolarno doba slično prethodnim multipolarnim erama u svjetskoj povijesti u kojima se nekoliko velikih sila nejednakih sposobnosti natjecalo jedna s drugom za utjecaj ili čak kontrolu nad manje moćnim zemljama. Daleko od toga da je sadašnje multipolarno doba neobično, dakle, gledajući unatrag, čini se da su to bile bipolarne ere hladnog rata i unipolarne ere nakon hladnog rata - zaključuje Mark N. Katz.

Mohamed Zeeshan u osvrtu za Deccan Herald situaciju ovako tumači: Zemlje u razvoju poput Indije godinama se zauzimaju za multipolarnost. Ali ovo nije multipolarni svijet kakav su željele. Poredak temeljen na pravilima, predvođen SAD-om, bio je pokretačka snaga uspona i uspjeha mnogih gospodarstava u Aziji i drugdje, jer su ta pravila učinila svjetske poslove relativno predvidljivijima. Ali s obzirom na to da nijedna zemlja više nije sposobna ili voljna provoditi tu predvidljivost, svijet se vratio zakonima džungle. U ovoj novoj paradigmi, zemlje i globalna poduzeća više ne mogu računati na predvidljivost pravila ili zakona. Jedini način da sačuvate sebe jest da postanete dovoljno jaki da zaštitite svoju imovinu i interese. Za početak, sve će se zemlje sada morati potruditi izraditi vlastite komplete za preživljavanje. Ako ste zemlja koja ovisi o tuđoj suradnji za svoju hranu, mir ili sigurnost, onda ste već "na jelovniku", kako je to na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu rekao kanadski premijer Mark Carney.

Znakovi na putu

Sve u svemu, ma koliko bilo oprečnih reakcija i kritika koje se svode na tezu da je multipolarni svijet u biti eufemizam za potporu višestrukim imperijalizmima, multipolarni svijet je i povijesna neizbježnost i stvarnost, naglašava za Global Tuimes Liu Lingling, te u zaključku navodi: U eri zajedničkih sudbina nijedna zemlja ne može napredovati u izolaciji. Jedini put naprijed je put suradnje, uzajamne koristi i pozitivnog odnosa. Podržavanjem istinskog multilateralizma, promicanjem savjetovanja i doprinosa za zajedničku korist te unapređenjem univerzalno korisne i uključive ekonomske globalizacije, sve strane mogu ojačati svoju sposobnost suočavanja s izazovima i nastojanja za razvojem čvrstim koracima. Međunarodna zajednica trebala bi iskoristiti ovaj povijesni trenutak kako bi oblikovala ravnopravan i uređen multipolarni svijet. Davanjem prioriteta mudrosti nad strahom, suradnji nad sukobom i pravilima nad neredom, svijet će se kretati prema svjetlijoj i uključivijoj budućnosti.

Kad se sve uzme u obzir i pogleda širi kontekst, znakovi multipolarnog svijeta su svuda oko nas, ma koliko mi o tome mislili drukčije ili uopće ne mislili. Shailesh Haribhakti za The Times Of India to ovako sažima: Opasnost nije multipolarnost - to je nekoordinirana multipolarnost. Raznolikost moći može stabilizirati svijet samo ako je povezana s okvirima suradnje koji usmjeravaju konkurenciju u produktivne planetarne ishode, a ne u destruktivnu fragmentaciju.