Sve se vrtjelo oko Donalda Trumpa, pa je i njegov novi predsjednički zrakoplov Air Force One, donacija Katra, izazvao veće zanimanje medija od NATO summita u Ankari, na kojem je šef Bijele kuće ponovo dijelio lekcije članicama Saveza te usput obznanio kako je privremeni sporazum o okončanju rata s Iranom "gotov", pa je naredio nove zračne udare na starog neprijatelja.

Sveopćoj gotovo nadrealnoj atmosferi u Ankari na svoj je način pridonio i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je čelnicima na samitu NATO-a uručio nesvakidašnji dar - pištolje i kutiju bojnog streljiva! Zasad se o takvim poklonima Trump nije oglasio, što ne znači da i neće, jer i DT voli oružje, naravno. Uz uobičajeno dodvoravanje Trumpu glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, puno priča o nužnosti jedinstva Saveza i isticanje onoga što američki predsjednik najviše voli - hvaljenje njegove važnosti i uloge u svemu, pa i u kritikama prema NATO-u, ovogodišnja konferencija u turskom glavnom gradu završila je onako kako su mnogi i predviđali - teatrom velikih riječi, obećanja i nade da će NATO preživjeti i ostati ključan čimbenik europske sigurnosti u sjeni, prije svega, prijetnji koje stižu iz Moskve. Pozitivnom dojmu pridonio je i sam Trump, koji je, nakon salve kritika na račin Saveza i Europe, na kraju ipak u pomirbenim tonovima okončao svoju predstavu u Ankari. Rekao je, naime, da su summitom vladali "nevjerojatno jedinstvo" i "prava ljubav" te pohvalio europske saveznike i Kanadu što napreduju prema ispunjavanju cilja izdvajanja za obranu u okvirima NATO-a od pet posto BDP-a. "Oni žele američku opremu jer bolje radi", usput je na konferenciji za novinare komentirao ubrzano naoružavanje europskih saveznika SAD-a.

Predanost članku 5

U međuvremenu Rusija je, očekivano, osudila odluke donesene na summitu NATO-a u Turskoj, upozorivši da bi mogle imati katastrofalne posljedice, nakon što je Savez najavio novu vojnu pomoć Ukrajini i ponovo potvrdio predanost kolektivnoj obrani. Ali to je stara Putinova priča u njegovoj trajnoj i bolesnoj opsesiji NATO savezom kao najvećom opasnosti za njegove imperijalne težnje prema susjednim državama. Zato i dalje iz sve snage udara po ukrajinskim gradovima, ali mu Zelenski ne ostaje dužan, pa i Ukrajina sve jače i efikasnije udara po strateški važnim točkama sve dublje u Rusiji.

Završna deklaracija sa summita, koju su potpisali Trump i 31 čelnik Saveza, potvrdila je "nepokolebljivu predanost" zemalja članku 5, koji kaže da je napad na jednu članicu NATO-a napad na sve njih. Nije, međutim, objavljen datum sljedećeg summita čelnika, uz naznake da se to neće dogoditi prije 2028. godine, s obzirom na to da će Tirana vjerojatno otpasti zbog bučnih prosvjeda protiv Trumpa i albanske vlade. Inače, summiti NATO-a nisu se uvijek održavali godišnje, ali u dijelovima Europe prevladava zabrinutost da Trumpovo isticanje na takvim događajima riskira davanje nade ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, potkopavajući odvraćanje i jedinstvo Saveza.

Bilo kako god, red je završiti ovotjednu temu o NATO savezu danas i sutra u optimističnom tonu a da on nije izravno Trumpov, premda je neizravno na tragu njegova pomirljivog postankarskog tona. Dakle, glavni tajnik Mark Rutte rekao je da je poruka iz Ankare jasna: NATO ispunjava očekivanja! Ponovio je kako rastu ulaganja u obranu (pet posto BDP-a za obranu do 2035.), širi se obrambena industrijska proizvodnja, a europski saveznici i Kanada preuzimaju veću odgovornost za svoju sigurnost. "Rebalansiramo našu sigurnost nabolje, a to je ono što NATO 3.0 jest", rekao je Rutte.

Saveznici su također potvrdili nepokolebljivu podršku NATO-a Ukrajini obećavši da će ove i sljedeće godine osigurati najmanje 70 milijardi eura vojne opreme, pomoći i obuke za Ukrajinu. Glavni tajnik rekao je da će NATO nastaviti osiguravati da Ukrajina dobije ono što joj je potrebno dok Rusija nastavlja voditi svoj brutalni rat. Rutte je još jednom naglasio jedinstvo Saveza. "Ovdje u Ankari saveznici su ponovno potvrdili svoju čvrstu predanost kolektivnoj obrani prema članku 5, da je napad na jednog napad na sve, i mi ćemo stajati zajedno", rekao je Rutte, te dodao: "Naše jedinstvo, solidarnost i kolektivna snaga ostaju temelj mira, sigurnosti i prosperiteta."

Uglavnom, kako piše Reuters, u Ankari je NATO prebrodio još jednu oluju potaknutu od Donalda Trumpa, pa je nakon bure nastupila bonaca, što pak ne znači dugotrajniju "ljubavnu idilu" u odnosima SAD-a i Europe. Europske članice Saveza, svjesne situacije, pripremaju se za daljnje turbulencije u odnosima s američkim predsjednikom ne samo oko pitanja NATO-a nego i oko ekonomskih i gospodarskih odnosa, u kojima Trump s Europom/Europskom unijom igra nepredvidljive igre moći i interesa, uz dakako one koje igra s Kinom.

Kad se sve uzme u obzir, zapravo je summit u Ankari bio svojevrsno olakšanje nakon mjeseci teških napetosti, izazvanih, između ostalog, i Trumpovim naporima da preuzme Grenland od Danske, članice NATO-a, i podjelama oko rata u Iranu, što ga je potaknulo da oživi svoje dugogodišnje kritike Saveza i baci sumnju na buduće članstvo SAD-a. Zato je posve razumljiva relaksacija koja je nastupila nakon Ankare, uz daljnji oprez, ali i potvrdu stava da bez američkog vojnog utjecaja (i ulaganja) u okvirima NATO-a Europa postaje puno ranjivija na prijetnje iz Rusije, s Putinom načelu ili bez Putina u dogledno vrijeme.

U svemu tome, širem i dubljem kontekstu, i uloga koju igra Mark Rutte postaje razumljiva, premda ne uvijek i posve opravdana, jer glavnom tajniku Saveza nije lako plivati između Trumpove nepredvidljive retorike i strahovanja članica Saveza da bi Europa mogla ostati bez američke vojne obrane i sigurnosne zaštite. "Naravno, postoji jedan dominantan igrač u prostoriji - budimo iskreni", rekao je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte za Reuters nakon summit u Ankari, te dodao: "Sjedinjene Države same po sebi čine polovinu gospodarstva NATO-a, a vojna je moć SAD-a neusporediva i velika je kao moć ostatka NATO-a zajedno." Rutte je rekao da nedavni iskaz podjela nije narušio kredibilitet i sposobnost NATO-a da odvrati Moskvu.

Ali nisu svi tako sigurni. "Čak i ako Trump postaje ljubazan, šteta je učinjena", rekao je Jim Townsend, bivši visoki dužnosnik Pentagona, koji sada radi u think-tanku Centar za novu američku sigurnost, te dodao: "Rusija i porezni obveznici Saveza moraju vidjeti da NATO postaje sve jači, ali ta se poruka gubi u Trumpovoj teatralnosti." Jedan europski diplomat, govoreći pod uvjetom anonimnosti, sumnja da je summit u Ankari poništio bilo kakvu štetu učinjenu proteklih mjeseci. "Ali stanje se ipak nije pogoršalo i to je napredak, s obzirom na okolnosti odnosa Trumpa i NATO-a", rekao je diplomat.

Zlokobne sjene

Ukupno uzevši, koliko god dugo trajao postankarski sjaj summita, europski dužnosnici moraju biti spremni za daljnja previranja i unutar NATO-a i u odnosima sa Sjedinjenim Državama. Nakon što je već smanjio snage koje obećava rasporediti za NATO u slučaju krize, Pentagon je prošlog mjeseca pokrenuo reviziju prisutnosti 80.000 američkih vojnika u Europi. No mnoge države članice NATO-a zaključile su da postoji jedna stvar koju mogu učiniti kako bi smanjile dramu - održavati manji broj samita, odnosno ustaliti konferencije za dvogodišnje razdoblje. Zasad su u tom smislu, ponovimo, planovi za sastanak čelnika u Albaniji sljedeće godine na čekanju, a vjerojatno će biti i otkazani. Kako kaže John ​R. Deni, viši suradnik u think-tanku Atlantic Council: "Bolje je pritisnuti gumb za pauzu na ovim okupljanjima nego da se Savez suočava s onim što je dovelo do godišnje egzistencijalne krize", zaključuje svoju analizu Andrew Gray, urednik za europska pitanja pri Reutersu.

Sve u svemu, pozicija Sjevernoatlantskog saveza neizgled se nakon summita u Ankari čini čvrstom, ali ne i dugotrajno stabilnom. Vojno, strukturno i organizacijski NATO ostaje najmoćnija sila Zapada dok je god u njoj Amerike. To jest činjenica, jednako kao što činjenica jest i što Savez ostaje u zlokobnoj sjeni ukrajinskog rata, Putina i Rusije, ali i u sjeni velikih očekivanja koja od njega ima Europa, Europska unija, uključujući i Zapadni Balkan te izazove koji stižu iz regije.