Zemljina klima se naočigled mijenja, prilično velikom brzinom. Svake je godine sve toplije, ekstremne vremenske pojave sve su češće. Međutim, to je danas naša realnost - kaže Petar Vidov, glavni urednik Klimatskog portala, te dodaje:

- Međunarodna znanstvena zajednica, pojedini mediji, aktivisti, pa i neki političari, već desetljećima upozoravaju da izgaranjem fosilnih goriva, tj. emitiranjem stakleničkih plinova zagrijavamo Zemlju, mijenjamo klimu na način koji je opasnost za zdravlje ljudi i stanje gospodarstva. Ignoriranje tih upozorenja polako dolazi na naplatu. Takvu klimatsku realnost, međutim, treba odvojiti od katastrofične i senzacionalističke slike problema klimatskih promjena kakvu često vidimo u medijima. O klimatskim promjenama mediji bi, nedvojbeno, trebali više izvještavati, ali bi u tome trebali biti i odgovorniji, stavljajući naglasak na izvore problema s kojim se suočavamo i rješenja koja nam stoje na raspolaganju.

Petar Vidov, glavni urednik Klimatskog portala

Ustupljeno

Naravno da su ljudima suočenima s vremenskim ekstremima poput razornih oluja ili toplinskih valova nužne neke osnovne informacije: koliko će to sve skupa trajati, kako se zaštititi i slično. Međutim, mediji se uglavnom ne zadržavaju na pružanju tih životno važnih informacija, nego se javnim interesom za te teme koriste kako bi prikupljali klikove na senzacionalističkim objavama. Periodičnim dizanjem panike oko sve češćih ekstremnih vremenskih pojava nećemo riješiti baš ništa. A klimatska kriza vrlo je kompleksan problem, ali može se riješiti. Sve tehnologije koje su nam za to potrebne postoje, nedostaje samo politička volja za doista ambiciozne politike prilagođavanja posljedicama klimatskih promjena te preveniranja daljnjeg pogoršavanja tih posljedica.

Zašto je toliko puno dezinformacija o klimatskim promjenama, tko ih najviše širi, u kojem i čijem interesu?

- U medijima ima kvalitetnog sadržaja, više redakcija ima kvalitetne znanstvene novinare koji o temi klimatskih promjena pišu vješto i upućeno. Međutim, moj dojam je da pri izvještavanju o vremenskim ekstremima, poput ovog posljednjeg toplinskog vala, dominiraju senzacionalističke objave. Još veći problem su društvene mreže, koje su glavno poprište širenja dezinformacija o klimatskim promjenama i gdje se takve dezinformacije brzo šire te imaju širok doseg. Količina dezinformacija o klimatskim promjenama oslikava koliko je to pitanje zapravo egzistencijalno važno i koliko mjere koje je nužno poduzeti da bismo se nosili s klimatskom krizom ugrožavaju profite nekih velikih i moćnih korporacija. Konkretno mislim na najveće svjetske tvrtke u industriji fosilnih goriva, koje već desetljećima vode ekstenzivno dokumentiranu dezinformacijsko-propagandnu kampanju poricanja klimatske krize.

Tvrtke poput npr. američkog ExxonMobila već bar pola stoljeća znaju da fosilna goriva zagrijavaju Zemlju, jer su im to rekli njihovi vlastiti znanstvenici. Međutim, procijenili su da je profit tvrtke važniji od održavanja uvjeta za život na Zemlji i sada od te velike laži više ne mogu odustati. Fosilna industrija još uvijek plaća svu silu organizacija i "stručnjaka" čiji je posao poricanje klimatskih promjena, a društvene mreže su im taj posao znatno olakšale svojim poslovnim modelom serviranja polarizirajućeg i kontroverznog, a činjenično često neutemeljenog sadržaja korisnicima.

Jesu li klimatske promjene posljedica ljudskog djelovanja, i u kojoj mjeri? Ili tu konsenzusa nikad neće biti, ako se, recimo, pita Trumpa?

- Među znanstvenicima koji se u svom radu bave Zemljinom klimom postoji gotovo apsolutni konsenzus da su klimatske promjene posljedica ljudskog djelovanja, tj. da prosječna Zemljina temperatura raste zbog stakleničkih plinova poput ugljikova dioksida i metana emitiranih u atmosferu od početka industrijske revolucije do danas. Što se znanosti tiče, pitanja poput "mijenja li se klima doista" i "zbog čega se mijenja" dobila su odgovor i taj se odgovor neće promijeniti. I da, to ujedno znači da će ekstremne vremenske pojave - suše, toplinski valovi, snažne oluje, poplave - biti sve učestalije i izazivati sve više materijalne te zdravstvene štete. I sami posljednjih godina u Hrvatskoj tomu svjedočimo. Nažalost, čini se kako to još uvijek nije dovoljno da se konsenzus oko realnosti klimatskih promjena stvori i u općoj javnosti.

Klimatski portal nedavno je, u suradnji sa Sveučilištem u Zadru, proveo anketu koja pokazuje da otprilike trećina hrvatskog stanovništva vjeruje u raširene klimatske dezinformacije. Takvoj percepciji klimatskih promjena nedvojbeno pridonose politički štetočinje poput Donalda Trumpa i njemu sličnih, dakle onih koji laž smatraju legitimnim i neizmjerno korisnim alatom političke borbe.

Zaključno, što nas čeka sutra, prekosutra, u bližoj i daljoj budućnosti kad se radi o klimi i klimatskim promjenama? Hoće li razum nadvadati bezumlje...?

- Smatram se umjerenim optimistom. Zemlju ne treba spašavati, ona će svakako biti dobro, bez obzira na nas. Što se civilizacije tiče, vjerujem da će nas tehnološki napredak dovesti do toga da ćemo uspjeti tijekom idućih desetljeća znatno dekarbonizirati naše gospodarstvo i smanjiti emisije stakleničkih plinova. U korist toga trenutačno rade i tržišni mehanizmi, s obzirom na to da su obnovljivi izvori energije postali isplativiji od fosilne energije. Otvoreno je pitanje hoćemo li u tome biti dovoljno brzi; trenutačno nismo.

Najgore posljedice klimatskih promjena, poput znatnog rasta razine more ili porasta temparature koji bi dijelove planeta učinio nenastanjivima, još uvijek je moguće izbjeći. Međutim, to zahtijeva konačno prihvaćanje klimatske realnosti te izdvajanje ogromnog iznosa za infrastrukturna ulaganja koja će podržati zelenu energetsku tranziciju. Prioriteti bi nam vjerojatno trebali biti podizanje kapaciteta elektroenergetske mreže te puno ambicioznije mjere za obnovu i zaštitu prirode. Želim vjerovati da će razum pobijediti, ali teško je u to biti siguran. Pohlepa je neugodan suparnik.