Gotovo da ne postoji tema civilizacijske važnosti u kojoj je toliko senzacionalizma i katastrofičnih narativa kao što je to globalno zatopljenje, klimatske promjene i ekološke ugroze kopna i mora. O tome svi znaju sve, ali je provalija između istine i laži, informacija i dezinformacija, znanstveno utemeljenih argumenata i "argumenata" teorija urota sa svakim danom sve dublja.

Umnogome takvom kaotičnom stanju pridonosi i sama znanstvena zajednica, kao što je bilo krajem prošle godine u Njemačkoj, kad su se domaći znanstvenici posuli pepelom, odnosno povukli studiju o klimatskim promjenama kojom su mediji plašili narod. Podsjetimo, u časopisu Nature objavljena je studija o ekološkoj i ekonomskoj cijeni klimatskih promjena (Nature 2024., 628, 551), u kojoj se, između ostalog, navodi kako su klimatski poremećaji okidač za teška oštećenja gospodarstva, zdravlja, financija, okoliša... Šokantna je procjena autora te studije račun od 30-ak bilijuna eura koji će čovječanstvo platiti do 2049. godine zbog globalnoga zagrijavanja. Studiju su potpisali njemački znanstvenici iz Instituta za istraživanje klimatskih promjena u njemačkom gradu Potsdamu. Studija je predstavljena kao temeljna referenca za orijentaciju drugih znanstvenika, klimatologa, novinara, zlogukih proroka, pesimista... Više je od 300 tisuća puta skinuta s internetskih stranica časopisa. Zbog uglednih autora i institucija koji potpisuju objavljenu studiju upozorenje o prjetećoj katastrofi postalo je relevantno, a bezbrojene posljedice klimatskoga kaosa - neupitne, pisao je profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.

GOLEM SKANDAL

No u prosincu 2025. ta je studija iznenada povučena. Zbog metodoloških manjkavosti, zbog krivih brojeva, zbog neutemeljenih procjena sâmi su autori, Kotz, Levermann i Wenz, odlučili ukloniti studiju iz časopisa Nature, izbaciti je iz arhive znanstvenih radova. Oni su priznali da pogrješke u studiji bitno mijenjaju sadržaj i zaključke te je, umjesto ispravaka, potrebno rad učiniti - ništavnim. Vijest o povlačenju važnoga rada o klimatskim promjenama prenijele su mnoge svjetske medijske kuće, iste one koje su, koristeći se objavljenim, a sada izbrisanim podatcima, plašile ljude, stvarale paniku, ugrožavale radna mjesta u "prljavoj" industriji, obračunavale se s klimatskim skepticima.

Očekivano je povlačenje spomenute znanstvene studije iskorišteno o propagandi svih onih koji smatraju da su crne prognoze o klimatskoj sudbini Zemlje neutemeljene i preuveličane priče. S pravom će laici posumnjati u objektivnost znanstvenih istraživanja i objavljenih rezultata. Povlačenje objavljene studije uvijek je mrlja u životopisu znanstvenika, to je poraz koji narušava povjerenje javnosti u znanost, ali i nada da u svijetu znanosti uvijek ima mjesta za ispravak, da su mehanizmi samokontrole učinkoviti, da sukobi argumentima sprječavaju ideološko ili političko onečišćenje znanstvenih istraživanja, zaključuje Valerije Vrček u svom osvrtu na konkretnu aferu.

Uglavnom, rasprava oko klimatskih promjena posljednjih godina ne manjka, naprotiv, sve ih je više otkako je internet preuzeo ulogu bojišta, pa cijela priča sa svakim jačim toplinskim valom, olujom i tornadom, sušom i poplavom, ekološkom katastrofom lokalnih i globalnih razmjera poprima nove širine i dubine. Pritom rastu napetosti između onih koji ne sumnjavu da se klimatske promjene događaju i da su sve opasnije za ljude, floru i faunu, civilizaciju u kakvoj živimo i poslove kakvim se bavimo te s druge strane onih koji u svemu tome vide pretjerivanje, senzacionalizam, nepotrebno dramatiziranje i plašenje javnosti apokaliptičnim predviđanjima.

Posebno je izražen aspekt koji se odnosi na ulogu čovjeka u klimatskim promjenama, napose u globalnom zatopljenju našeg planeta. I tu se lome koplja između klimatskih dogmatika i klimatskih skeptika. Za prve, koji obuhvaćaju velik dio službene znanstvene zajednice, čovjek je izravno odgovoran za ubrzane promjene klime. Kao dokaze navode niz aktivnosti od industrijske revolucije do danas koje narušavaju prirodnu ravnotežu planeta. Glavni je krivac - izgaranje fosilnih goriva, dakle korištenje ugljena, nafte i plina za proizvodnju energije, industriju i promet, čime se ispušta ugljikov dioksid (CO₂), koji odlazi u atmosferu i stvara "efekt staklenika", koji onda dovodi do globalnog zatopljenja. Navodi se kao razlog i masovno krčenje šuma radi dobivanja obradivih poljoprivrednih površina, jer manjak šuma smanjuje prirodno apsorbiranje CO₂ iz atmosfere. Takođe se sve češće upozorava na negativan utjecaj intenzivne poljoprivrede/stočarstva, jer su povećavaju količine u atmosferu ispuštenog metana i dušikova oksida, koji su izrazito snažni staklenički plinovi.

Klimatski skeptici ne odbacuju nužno sve navedene faktore, iza kojih najvećim dijelom stoji čovjek, ali ih smatraju nedostatnim da bi utjecali na globalne i velike klimatske promjene, pa odbacuju odgovornost ljudi za sve što se s klimom događa posljednjih desetljeća, pa i stoljeća, uključujući i ovo naše, tehnološki i ekonomski najrazvijenije, doba. Uglavnom, klimatski skeptici ili umanjuju ili posve negiraju čovjekov, tj. antropogeni učinak na klimu, tvrdeći da bi se promjena klime dogodila u svakom slučaju, odbacujući moguće korake koje možemo poduzeti kako bismo usporili taj proces. Takav stav negira vlastitu odgovornost i utjecaj vlastitih radnji u široj slici, piše u svojoj analizi Rachel Drbohlav Ollerton, mag. psych., s Odjela za komunikaciju i kogniciju na Tilburg University (Nizozemska).

Sve u svemu, negiranje klimatskih promjena potkopava napore koje znanstvenici ulažu u istraživanja i umanjuje mjere kojima se djeluje na klimatske promjene. Negiranjem klimatskih promjena kočimo sebe, ali i druge oko nas u poduzimanju radnji korisnih za Zemlju i nas same. Na kraju krajeva, zar nije najvažnije pobrinuti se da ne ostavljamo negativni dojam na Zemlju, otežavajući njezinu nastanjivost za buduće generacije, pita se Ollerton.

Ponovimo još jednom, klimatski skepticizam, ili poricanje klimatskih promjena, odnosi se na neosnovanu sumnju u pojavnost ili učinak klimatskih promjena. Očituje se u odbacivanju znanstvenih dokaza i konsenzusa vezanih uz klimatske promjene i globalno zatopljenje, te se cijela drama s globalnim zatopljenjem i, posljedično, jačanjem klimatskih poremećaja objašnjava zakonima fizike, astronomije i "pravilima" kozmičke/svemirske naravi. Tomu se priklanjaju i neki od svjetski poznatih i uglednih znanstvenika kao što je i naš prof. Vladimir Paar.

Bilo kako god, bolje je bez histerije, napose one medijske, s više razuma, a manje bezumlja. Drugim riječima, oko klime i klimatskih promjena, makoliko smo njima izloženi svake godine sve više i makoliko katastrofične bile, Trumpu i svim skepticima unatoč, umjesto teorije i senzacionalizma treba nam više praktičnog djelovanja, čvrstih međunarodnih dogovora koji će se provoditi u djelo. Inače ni stotine budućih UN-ovih COP-ova neće nam pomoći da nam ljeta (i ne samo ljeta) budu manje ekstremno vruća i opasna za zdravlje, rad, gospodarstvo, energetiku i život općenito.

GODZILLA EL NIÑO

Zaključno se pitanje što nam je činiti logično nameće ključnim. Odgovor se, uzimajući sve faktore u obzir; svodi na nekoliko mogućnosti. Prva je mogućnost - prilagodba, i ona je neizostavna. Druga je ustrajavanje na dokazima da se klima mijenja, znanstveno argumentirano, u praksi potvrđeno i javnosti jasno i precizno prezentirano. Treće, i možda najvažnije, jest to da se što prije mora postići održiv i provediv međunarodni konsenzus (i politički) o klimatskim promjenama i opasnostima koje one donose, što uključuje sudjelovanje SAD-a i Kine, bez obzira na to što o klimi misli Donald Trump. Drugim riječima, Pariški sporazum usvojen 2015. godine s ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja na znatno manje od 2 °C, uz ulaganje napora da se ono zadrži na 1,5 °C u odnosu prema predindustrijskom razdoblju, konačno mora zaživjeti u praksi. Europa na tome već uvelike radi - glavni strateški okvir EU-a je Europski zeleni plan, koji obvezuje Uniju na postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine.

Sve skupa možda i jest mali korak za čovjeka, ali bi u stvarnosti mogao biti prekretnica u nastojanjima da se čovječanstvo i naša civilizacija spase od propasti u koju srljaju svakodnevno.

U međuvremenu, Svjetska meteorološka organizacija (WMO) upozorila je da se El Niño, zvan i klimatska Godzilla, već razvio, te da će se u razdoblju od srpnja do rujna brzo intenzivirati u snažan klimatski događaj, što povećava vjerojatnost ekstremnih vremenskih prilika u više dijelova svijeta, uključujući i Europu...