Branko Grisogono: Ne postoji dovoljno zajedničke volje da se ublaže klimatske promjene
Krajem prošle godine, u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, prof. dr. sc. Branko Grisogono, klimatolog i atmosferski fizičar, održao je predavanje "Vrijeme, klima i projekcije" na kojem je između ostalog govorio o klimatskim modelima, dinamici atmosfere, sustavima koji oblikuje našu svakodnevicu i budućnost i drugim važnim odrednicama klimatske sadašnjosti i budućnosti...
Možete li nam ponoviti neke od najvažnijih aspekata tog vašeg predavanja?
- Klimatski modeli osnivaju se na osnovnim jednadžbama gibanja fluida; dakle, vrijede za atmosferu, oceane, jezera, itd. To su početno Newtonove jednadžbe za strujanje, termodinamiku, plus očuvanje mase itd. Isti sustav pripadnih nelinearnih parcijalnih diferencijalnih jednadžbi koristi se i u operativnim meteorološkim prognostičkim modelima, ali uz djelomice različite tretmane fizike oblaka, oborine i turbulencije. Svagdje su bitni početni i rubni uvjeti što dolaze od mjerenja. Bez mjerenja ne bi bilo ničega. Nitko do sada nije dokazao da takav pristup nije adekvatan.
Kakve su zapravo realne mogućnosti ublažavanja klimatskih promjena? Vidimo da se svake godine održavaju UN-ovi COP summiti, da se o klimi stalno i ozbiljno raspravlja, no zašto se iz teorije teško prelazi u praksu, iz načelnih dogovora u konkretnu provedbu?
- Ne postoji dovoljno zajedničke volje da se ublaže klimatske promjene. Političari i politikanti vole prezentacije, vlastite govore, a ne slušaju prirodu i ne mare za znanost i obrazovanje. Realne mogućnosti za "borbu" protiv klimatskih promjena postoje. Znanost je rekla svoje i redovito to detaljizira, tj. "profinjuje". No primijenjene znanosti, pogotovo ekonomija i pravo, to ne prate.
Zašto se Europa zagrijava brže od svjetskog prosjeka? EU predvodi globalnu borbu protiv klimatskih promjena s ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Kroz Europski zeleni plan i Europski zakon o klimi, EU zakonski obvezuje države članice na drastično smanjenje emisija stakleničkih plinova... Koliko je realno moguće provesti u djelo takve ambiciozne planove?
- Više je razloga zbog čega se Europa zagrijava brže od ostalih kontinenata. Evo ih nekoliko. Blizina Afrike i Sahare koja se postupno širi. Mediteran je gotovo zatvoreno more i pojačano skuplja toplinu, što utječe na bar polovinu Europe. Arktik se ubrzano topi i upija više topline nego kad je zaleđen, a sjever Europe završava pri vrhu Arktika. To slabi mlazne struje zraka, to znači jače meandriranje strujanja, veće amplitude dugih planetarnih valova i stvaranje većih "džepova" toplog zraka, ali i nagle prodore kratkih hladnih sinoptičkih pojava.
Europa ima ambiciozne planove i nove zakone u vezi s prilagodbama i umanjivanjem recentnih klimatskih promjena; međutim, to treba provoditi interkontinentalno. Ne bih sada i o dvosmislenoj politici Europe, izvozu radioaktivnog otpada i migraciji ljudi, iako je to povezano i s klimom.
Ulaže li Hrvatska dovoljno u obranu od posljedica klimatskih promjena, između ostalog u sustave obrane od poplava i požara, kao i u sustave ranog upozoravanja na opasne vremenske pojave...? Dio smo EU-a, pa pretpostavljam da se moramo držati europskih planova i programa...
- Hrvatska ima dobre komponente u navedenoj obrani. Ponajprije mislim na rad DHMZ-a, HGSS-a, vojske i posebice vatrogasaca. Znači, radimo po trenutnoj potrebi, ali nemamo klimatski centar koji bi objedinio sve potrebne struke, obrazovanje i znanje te napravio prikladne regionalne projekcije. Time bi se ujedinio napredak Hrvatske u proizvodnji hrane, proizvodnji i raspodjeli energije, prometu, turizmu, šumarstvu te stvaranju novog znanja.
