Udruga ruralnog turizma Hrvatske - URTH djeluje već deset godina. Čime se Udruga bavi, koje i kakve programe realizira, koje i kakve aktivnosti provodi, koliko je u javnosti prepoznata kao važan aspekt turizma - pitali smo Aleksandru Kuratko Pani, voditeljicu Udruge?

- Bavimo se razvojem održivog ruralnog turizma i ruralnih područja, a okupili smo se prije deset godina kako bismo riješili izazove u poslovanju i potaknuli promociju ruralnog turizma. Imamo raznoliko članstvo - od pružatelja usluga u ruralnom turizmu, preko turističkih zajednica, akademskih institucija, lokalnih akcijskih grupa i drugih udruga do građana. Ovakvo članstvo omogućuje nam multidisciplinarne pristupe koje primjenjujemo u provedbi projekata i aktivnosti. Iako je udruga registrirana u Zagrebačkoj županiji, veseli nas što imamo 65 članova iz cijele Hrvatske. Najznačajniji projekt nam je nacionalni portal ruralnog turizma idemonaselo.hr, koji smo pokrenuli prošle godine kako bismo pridonijeli razvoju ruralnog turizma i hrvatskog sela.

Kao i kod drugih aktivnosti koje provodimo, kao što je npr. pružanje stručne podrške pružateljima usluga, portalom smo ponajprije željeli pomoći kolegama u sektoru da na brz i jednostavan način prezentiraju svoju turističku ponudu i proizvode. Portal ima ambiciju pomoći putnicima namjernicima u planiranju putovanja i snalaženju u destinacijama, čime potičemo veću potrošnju u destinacijama i dobrobit lokalnog stanovništva.

Već dugi niz godina bavimo se i izazovima s radnom snagom, koji osobito pogađaju kontinentalni turizam. Nastojimo potaknuti mlade da ruralni prostor i hrvatsko selo promatraju kao poželjno mjesto za život, rad i razvoj svojih karijera. Uz podršku Ministarstva turizma i sporta i drugih donatora uključujemo mlade u programe studentske prakse i društveno korisnog učenja, a kontinuiranu edukaciju u turizmu provodimo i preko naše Virtualne učionice odnosno webinara.

Sela se prazne

U kakvom je danas stanju ruralni turizam u Hrvatskoj, što sve obuhvaća i s kojim se problemima suočava? Usput i pitanje je li ispravnije govoriti o ruralnom ili kontinentalnom turizmu, jesu li ti pojmovi zapravo jednaki, slični ili se razlikuju u definiciji i tumačenju...?

- Ruralni turizam geografski je pojam koji obuhvaća sve posebne oblike turizma koji se odvijaju u ruralnoj Hrvatskoj, koja zauzima više od 90 % našeg teritorija. To su, primjerice, agroturizam, lovni, ribolovni, kulturni, zdravstveni, turizam u zaštićenim područjima i slično, a zovu se posebnima jer se temelje na motivu dolaska. Seoski agroturizam kod nas je najzastupljeniji po broju pružatelja usluga, kojih u Hrvatskoj ima oko 1100.

To su poljoprivrednici koji se bave i turizmom i ugostiteljstvom, veći dio bavi se i zaštitom i promocijom kulturne baštine hrvatskog sela. Zbog svog značenja i uloge seoski agroturizam često se pogrešno poistovjećuje s ruralnim turizmom. Kod kontinentalnog turizma postoje dvije mogućnosti: može se govoriti o turizmu u kontinentalnim županijama ili pak onom koji uključuje i kontinentalne dijelove primorskih županija i otoka.

Ruralni turizam znatno raste, s njime i očekivanja i potrebe. Nerazvijena turistička struktura očuvala ga je od prekomjernog razvoja, no ona je sada ograničavajući faktor za njegov daljnji razvoj. Kontinuirana javna i privatna ulaganja polako donose rezultate, ali ne rješavaju osnovni problem, a to je problem radne snage. Ne kvalitetne, već bilo kakve. Naša su sela prazna i sve manje se proizvodi, što utječe na kvalitetu turističke ponude i na posjetitelje, a bez jakog sela nema ni jake i samodostatne Hrvatske.

Spomenuli ste da je seoski agroturizam najzastupljeniji, a trenutno tražite i njegovo bolje reguliranje u novom zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti. U čemu je problem?

- Seoski agroturizam pokretač je i motor opstanka hrvatskog sela i ruralnih područja jer ima vrlo pozitivne učinke na zapošljavanje, demografiju, zaustavljanje iseljavanja i sl. Osim što plasiraju svoje poljoprivredne proizvode, ovi poljoprivrednici otkupljuju od drugih u okolici, zapošljavaju i dr., čime potiču dodatnu proizvodnju i ruralni razvoj. Iako se radi o relativno malom broju pružatelja usluga, potrebno ga je adekvatno regulirati i podupirati ciljanim mjerama, što potvrđuje i europska praksa.

Nažalost, ni nakon deset godina našeg intenzivnog zagovaranja, ne nazire se kraj izazovima s kojima se suočavaju ovi pružatelji usluga jer institucije nisu adekvatno prepoznale njegovu važnost. Radi se o vrlo kompleksnoj djelatnosti koju, uz naša matična ministarstva, regulira još devet ministarstava, a nadzire ju devet inspekcija. Svi gledaju samo svoje propise, a ne cjelokupni učinak na one koji ih trebaju poštovati.

Rezultat je apsolutno nepovoljan zakonodavni okvir, i to osobito u poljoprivredi, a koji je osobito poguban za sve one koji se bave kombiniranom poljoprivrednom proizvodnjom. Bit je seoskog agroturizma plasman što više vrsta vlastitih proizvoda u turističkoj ponudi, a uvjeti proizvodnje i prerade skrojeni su za velike poljoprivrednike. Primjerice, uvjeti proizvodnje kulena koji se plasira isključivo u agroturističkoj ponudi isti su kao da ga se stavlja na police u nekom trgovačkom lancu u Berlinu. Tu je i HACCP, koji se primjenjuje jednako kao u velikim hotelima i dr.

Drugi je rezultat iznimno administrativno opterećenje i proizvodnja u sivoj zoni, ne samo u agroturizmu nego i u poljoprivredi općenito. Zbog toga smo od Odbora za poljoprivredu zatražili pokretanje procjene učinka Zakona o OPG-u i pravilnika jer vjerujemo da oni koče razvoj hrvatskih OPG-ova, nositelja naše poljoprivrede. Službeni odgovor nismo dobili.

Seoski agroturizam prepoznat je kao jedan od ključnih turističkih proizvoda koji bi se trebao razvijati u okviru provedbe Strategije održivog turizma do 2030. godine, pa je donošenje novog zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ujedno i prilika za kvalitetnije reguliranje. Trenutno se pružatelji usluga u seoskom agroturizmu u ovom zakonu dijele na ugostitelje (poljoprivrednici registrirani kao obrt, trgovačko društvo ili zadruga) i one koji samo pružaju ugostiteljske usluge, a ne smatraju se ugostiteljima, kao što su OPG-ovi. Pa ipak, na OPG-ove se primjenjuju i drugi zakoni koji nisu u domeni Ministarstva turizma i sporta, a koji ih tretiraju kao ugostitelje.

No, sukladno sa svojom zakonskom pozicijom, svi poljoprivrednici su poduzetnici, a ovakva pozicija utječe na nestandardizirane ugostiteljske usluge i njihovu kvalitetu, produbljuje podjele u sektoru, i ne odgovara na temeljno pitanje - tko su pružatelji usluga u agroturizmu, koje usluge pružaju i na koji način, i što nude, uslužuju gostima. Pravila igre su različita, te ovakva pozicija, osobito nakon donošenja Zakona o OPG-u, može ozbiljno narušiti tržišnu utakmicu. Umjesto stavljanja u socijalnu kategoriju OPG-ovi zaslužuju biti u posebnoj kategoriji, zajedno s ostalim pružateljima usluga u agroturizmu. Druge EU članice prepoznale su značenje agroturizma za ruralni razvoj i održivost i podupiru ga olakšanim uvjetima poslovanja, što kod nas nije slučaj kod poljoprivrednika koji nisu registrirani kao OPG, a bave se agroturizmom.

S obzirom na stanje kakvo je sada, što predlažete kako bi se situacija poboljšala...?

- Predložili smo novo poglavlje koje bi reguliralo ugostiteljske usluge u agroturizmu za sve organizacijske oblike poljoprivrednika, što je odbijeno, no posebno smo zabrinuti zbog izostanka bilo kakvih alternativnih prijedloga koji bi riješili izazove o kojima upozoravamo već više od deset godina. Mogućnost svake javne rasprave je minimalizirana od strane nadležnih, i to kako se ne bi govorilo o problemima koje treba rješavati kako bismo zajednički definirali hrvatski model agroturizma. To posebno pogađa pružatelje agroturističkih usluga u kontinentalnim županijama koji se agroturizmom bave cijele godine, u prosjeku plasiraju više vlastitih proizvoda i podložniji su inspekcijskim nadzorima. S druge strane, agroturizam u Istri i Konavlima ima drukčije karakteristike koje treba uvažiti, ali koje nisu idealan recept za cijelu Hrvatsku.

Iako se svi kunu u ruralnu Hrvatsku i selo, neobjašnjivo je da se u procjeni učinka ovog zakona, koja je rađena tijekom njegove izrade i javno objavljena u e-savjetovanju, tvrdi kako ovaj zakon nema nikakav utjecaj na ruralni razvoj. Pa kako? Osim na seoski agroturizam zakon ima utjecaja na niz drugih dionika i ciljanih skupina, kao što su ugostitelji, iznajmljivači, žene u ruralnim područjima i dr., kao i na hrvatske branitelje koji se uvelike bave ovom djelatnošću. Radi li se o nenamjernoj pogrešci ili ne, tek treba saznati, a mi pozivamo sve da svoje komentare o ovom zakonu dostave u e-savjetovanje do 18. svibnja (ponedjeljak), i to na poveznici https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/9815.

Razvoj regionalnog i ruralnog turizma snažno je poduprt kroz nacionalne strategije uključujući i Hrvatsku, kao i fondove Europske unije. No kako ide se realizacijom planova i programa u praksi, ima li tu problema, zastoja i kako se rješavaju, koliko u svemu može pomoći URTH?

- Mora se priznati kako se jako puno napravilo u tom području. No naše su strategije izvrsne dok ne dođe do potrebe za njihovom implementacijom, kao što je to primjerice sada u ovom zakonu. Tako je i u brojnim drugim zakonima koji reguliraju poljoprivredu i agroturizam i koji direktno utječu na našu konkurentnost.

Nepotrebno komplicirani zakoni dovode i do nemogućnosti legalnog plasmana proizvoda, čime je zakinuta turistička ponuda, kao i samo posjetiteljsko iskustvo zbog kojega se turisti vraćaju u ruralnu Hrvatsku. Očekuju domaće proizvode, a mi ih u agroturizmu ne možemo servirati jer ne ispunjavamo potrebne uvjete koji su puno restriktivniji nego u drugim članicama EU-a.

Tu onda dolazimo i do fondova koji, ako gledamo isključivo fondove usmjerene za razvoj ruralnog turizma od strane poduzetnika, i nisu tako izdašni kao što se misli. Nedavna revizija potpora iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj pokazala je da su nam procedure prekomplicirane, postupci predugi, a rezultati upitni unatoč visokoj apsorpciji sredstava. Postavlja se pitanje zašto, a mi smo mišljenja da se to uvelike može pripisati visokoj administrativnoj opterećenosti poljoprivrednika. No zabrinjava odsutnost političke volje da se ovo pitanje razriješi iako traje već dugi niz godina i znatno utječe na konkurentnosti poljoprivrede, a onda i na turizam.

Iako su sredstva za ruralni turizam osigurana u gotovo svim županijama, ona se uglavnom troše na veliki broj projekata s vrlo malim iznosima, što onemogućuje bilo kakva ozbiljnija ulaganja i strateški razvoj turizma.

No treba istaknuti i ulaganja samih turističkih poduzetnika koja su znatno veća i traju kontinuirano. Međutim ona su znatno manja nego prije pandemije jer su i uvjeti i troškovi poslovanja uvelike nepovoljniji unatoč rastu potražnje u ruralnom turizmu.

Prilagodba i suradnja

Uzimajući sve okolnosti u obzir, koliko je ruralni turizam ne samo u RH nego i u EU/Europi izložen negativnim sigurnosnim i geopolitičkim aspektima (ukrajinski rat, rat s Iranom, energetski problemi...) na koje ne može utjecati? Hoće li doći do poremećaja, podbačaja sezone...?

- S obzirom na to da ruralni turizam još uvijek ostvaruje relativno niske prihode, ukupno gledajući, možda smo manje izloženi jer su domaći gosti uvijek blizu, bez obzira na to dolaze li grupno ili individualno. No pitanje je koliko možemo opstati s ovakvom inflacijom i nepovoljnim uvjetima poslovanja, i kolika će biti platna moć naših građana. Kriza će posebno pogoditi agroturizme specijalizirane za prihvat stranih grupa, primjerice u Konavlima, na Pelješcu i u Baranji, te ruralne atrakcije poput naših nacionalnih parkova koje posjećuje veliki broj posjetitelja iz cijelog svijeta. No ruralni turizam nema sezonu, a mi ćemo se morati prilagoditi kao i tijekom pandemije.

Zaključno, kakva je budućnost ruralnog turizma u Hrvatskoj, imamo li razloga za optimizam ili baš i nemamo?

- Ruralni je turizam potrebno razvijati u cijeloj Hrvatskoj jer njegova iznimno bogata ponuda tek treba biti otkrivena. Iskustva najrazvijenijih ruralnih destinacija u Hrvatskoj, ali i šire pokazuju kako je ključ uspjeha politička volja koja stvara povoljne uvjete poslovanja i potiče suradnju svih dionika. To je recept za cijelu Hrvatsku, ali i poruka za budućnost ruralnog turizma.