Prošlost je mrtva i nestala, bez obzira što radiš, nitko se ne brine za tvoje gledište, važno je da algoritam radi za tebe - pjeva frontmen Laibacha Milan Fras, uz vokalnu potporu nigerijske dive Wiyaale, u pjesmi Allgorhythm s njihova novog studijskog albuma Musick, te programatski poziva: Hej - (idemo) zaplesati! Hej - (idemo) pasti u mjehurićasti trans! Hej - ovo je naša zadnja prilika! Hej, hej - Svi idemo u ritam! Svi u ritam! Svi u ritam!

Doista teško da se može pronaći bolja referenca u širem i dubljem smislu od ove još jedne lucidne manifestne poruke slovenskih retrogradista "gradu i svijetu" u kojem su upravo algoritmi sastavnica (ili razdjelnica, kako se uzme) ovodobnog digitalizirnog i globaliziranog komunikacijskog društva spektakla u kakvom se rađa, odrasta, živi, radi i umire dok nas svemoćni internetski alat usmjerava na put posut koliko zvijezdama, toliko i trnjem. I zato Laibach majstorski samu riječ, sam pojam algoritam (algorithm) lucidno korigira u izraz allgorhythm stavljajući ga takvog u naslov pjesme te ga pritom u refrenu slogovno razdvaja na All - go - rhythm!, što je onda jasan poziv na "hvatanje ritma" u plesnom transu koji postaje jedina stvarna utjeha u svijetu pred nadolazećim kolapsom.

PAMETNO NA MREŽI

No vratimo se i drugim važnim aspektima preko kojih algoritmi izravno ili posredno danas predstavljaju ogledalo svakodnevice. Pojednostavljano to pak znači kako danas nitko tko ima mobitel, koji koristi računalo bilo koje vrste, koji je na taj način umrežen sa svijetom dok komunicira s bilo kim i bilo čim i bilo kada, u koje god doba dana ili noći, tko sluša recimo glazbu preko sve brojnijih streaming servisa ili gleda filmove i serijale preko Netflixa, HBO-a i nekih drugih platformi, tko gleda, čita i prati društveno-političke portale, medije i blogove, ne može izbjeći sustavno biti izložen porukama i preporukama tipa "pošto konzumirate to i to, moglo bi vam se svidjeti i ovo", samo na to trebate kliknuti i eto dodatne sreće u širenju vašeg ukusa i afiniteta prema bilo čemu ili bilo komu u ponudi koju vam u trenu sugerira njegovo veličanstvo ALGORITAM. Da ne govorimo o forsiranju bezbrojnih oglasa, propagandnih poruka, izravnih kojima je internet doslovce zatrpan, kao i onih neizravnih, subliminalnih, sve skupa pod "dirigentskom palicom" nekog algoritma. Sve to i još puno toga danak je koji plaćamo modernim vremenima sveopćeg i nezadrživog tehnološkog razvoja i napretka, pa se sve više čini da je svuda oko nas i u nama samima svojevrsni informacijski anarhizam, diktiranje ponašanja i totalna kontrola na temelju naših osobnih afiniteta od strane svemoćnih algoritama koji nam, eto, sugeriraju što da slušamo, gledamo, jedemo, što da kupujemo, kako da izgledamo... Zato tvrdnju da smo na korak do Matrixa ili da smo već u njemu i ne treba odbaciti, naprotiv, valja dobro razmisliti kuda i kamo idemo da iz ovakvog komunikacijskog kaosa ne bismo uskoro završili na civilizacijskom smetištu poput onoga u glasovitom futurističkom crtiću Wall-E.

Naravno da sam pojam algoritam zahtijeva i dublje i šire promišljanje koje osim matematičkog/računalnog može i treba ići i u smjeru socioloških, filozofijskih, kulturoloških, pa i političkih tumačenja, uz dakako one ekonomske i marketinške naravi, te prema ulozi algoritama u sukobima, ratovima, krizama (kibernetički napadi, primjerice). Tu bismo međutim lako mogli zalutati u bespućima niza tumačenja i objašnjavanja, pa se ovom prigodom čini razumnije ostati na terenu konkretnosti i pragmatičnosti.

U tom kontekstu između ostalog treba spomenuti Be Online Smart kampanju, koju je od 12. do 30. svibnja prošle godine provodio (planirano je s tim nastaviti i ovog svibnja!) Europski opservatorij za digitalne medije (EDMO) i njegovih 14 mreža. Cilj je kampanje podići svijest o tome kako algoritmi oblikuju naše iskustvo na internetu - od vijesti koje čitamo do videozapisa koje gledamo. Sustavi preporuka pomažu nam otkriti sadržaj u kojem uživamo, ali istovremeno mogu ograničiti ono što vidimo, pojačati dezinformacije i učvrstiti pristranosti. Razumijevanjem načina na koji algoritmi funkcioniraju i kako utječu na naše internetske živote, možemo donositi pametnije odluke, prepoznati dezinformacije i biti bolje informirani.

Kako između ostalog navodi EDMO (vidjeti na edmo.eu), algoritmi mogu biti i prijatelj i neprijatelj. Drugim riječima, algoritmi mogu pomoći da na internetu vidite sadržaj koji vam je važan i zanimljiv. Na primjer, na društvenim mrežama to mogu biti objave vaših najbližih prijatelja, a ne onih koje jedva poznajete. Na news feedu to mogu biti prilozi medija kojima najviše vjerujete, umjesto onih koje rijetko čitate. Na glazbenim ili TV streaming servisima, algoritmi vam mogu pomoći otkriti pjesme i emisije koje biste inače teško pronašli, a koje vam se mogu jako svidjeti.

S druge pak strane, algoritmi mogu potaknuti širenje dezinformacija te omogućiti da one vrlo brzo postanu viralne. Dezinformacije često izazivaju snažne emocionalne reakcije i potiču dijeljenje u trenucima bijesa, uzbuđenja ili nevjerice. Algoritmi se mogu iskoristiti za pojačavanje takvog sadržaja jer ga prepoznaju kao nešto što ljudi žele vidjeti. I zadržati vas u "mjehuriću". Ono što algoritmi odluče prikazati vama, nije isto kao ono što vide drugi korisnici - bilo da je riječ o Google pretragama, objavama na društvenim mrežama ili preporukama što sljedeće gledati na YouTubeu. To znači da možda ne dobivate potpunu sliku, mogli bismo to nazvati zatvaranjem u "informacijski mjehurić", zaključuju u EDMO-u.

Ako je tomu tako, a sve upućuje na to da jest, logičnim se nameće pitanje što možete učiniti da negativni aspekti algoritama ne preuzmu dominaciju i vaš um/izbor podrede nekim tuđim interesima. Prvo i osnovno - ne treba vjerovati nečemu samo zato što je postalo viralno. Uvijek treba dobro razmisliti prije nego nešto i negdje kliknete na što vas mami algoritam. Uvijek treba, recimo tako, pročitati cijelu priču, a ne samo naslove na društvenim mrežama. Zapamtiti da su algoritmi često programirani tako da prikazuju sadržaj za koji smatraju da ga želite vidjeti. Dakle, svaki algoritam valja preispitati, razmisli o tome što se prikazuje - i što se izostavlja. Uza sve to valja se dodatno informirati o tome kako algoritmi funkcioniraju (i kako ne funkcioniraju). Za takvo što između ostalog služi dokumentarac The Secret Rules of Modern Living: Algorithms, u kojem prof. Marcus du Sautoy demistificira skriveni svijet algoritama, otkrivajući odakle potječu ovi 2000 godina stari rješavači problema, kako rade i što su postigli. Preporučljiv je i The Social Dilemma - Bonus Clip: The Discrimination Dilemma, gdje se pojašnjava kako su algoritmi građeni na pristranosti ("Oni ne predviđaju budućnost. Oni je stvaraju."). Tu je i Europski centar za algoritamsku transparentnost (ECAT) koji proučava učinak algoritamskih sustava koje koriste online platforme i tražilice...

LAŽNA UTJEHA

I na kraju, ili na početku - umjetna inteligencija! To je danas i najvažniji aspekt bez kojeg nema puno smisla raspravljati o značenju, ulozi i dosezima ovodobne "algoritamske kulture" u društvu globalne digitalizacije potpomognutom umjetnom inteligencijom. Drugim riječima, stvoreno je okruženje u kojem svakodnevno iskustvo postojanja (nimalo slučajno npr. Google AI asistenti nam se s razlogom nastoje obraćati poput živih ljudi kako ne bismo razaznali razgovaramo li s čovjekom ili strojem) biva oblikovano prisutnošću umjetne inteligencije (od pametnih telefona do različitih umreženih aplikacija), piše prof. dr. sc. Mario Hibert s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, te zaključuje: S obzirom na to da se algoritamsko oblikovanje komunikacijskih procesa i mišljenja odvija pod krinkom društvenog dobra (iako računala i njihove mreže nisu demokratizirana, već centralizirana uslugama u oblaku - cloud computing) nesumnjivo je važno zaključiti kako nedostatak kritičke javne svijesti potpomaže pristajanje na "lažnu utjehu" algoritamskih crnih kutija. Upravo zbog tog razloga AI opismenjavanje, između ostalog, treba shvatitii i kao istinski izazov za građansko obrazovanje, te građansko informirano i obrazovano donošenje odluka u kontekstu (budućnosti) demokratskog diskursa.

Sve u svemu, novo novo vrijeme u kakvom živimo karakteriziraju sofisticirani algoritmi društvenih mreža i internetskih platformi koji oblikuju našu stvarnost, informacije koje primamo i naše ponašanje. Yuval Noah Harari, izraelski povjesničar, filozof i svjetski poznati autor popularan i u Hrvatskoj, situaciju je sažeo ovim riječima: Bavimo se trivijama dok se oko nas stvara nova religija algoritama koji će vladati! Laibach pak smisao svega vidi u plesu: Svi u ritam! Svi u ritam!