Prije šezdesetak godina Guy Debord, često puta novođen i citiran i na ovim stranicama, puno toga je objasnio u svojoj knjizi "Društvo spektakla" (La Société du spectacle, 1967.) te njezinu nastavku "Komentari o društvu spektakla" (Commentaires sur la société du spectacle, 1988.), dva danas kultna djela na koja se redovito referiraju mnogi društveni, politički i ekonomski komentatori.

Nemoguće je naravno sa sigurnošću znati je li Guya Deborda čitao sadašnji američki predsjednik, premda se, po svemu što i kako radi, Donald Trump na svoj način umnogome uklapa u širu sliku spektakla koji se upravo odvija pred očima i ušima svijeta. Drugim riječima, za Donalda Trumpa svijet je pozornica za komunikacijski spektakl, svojevrsni show, kakav nitko osim njega danas ne može, ne zna ili ne smije prezentirati javnosti, ne samo u kontekstu vlastite MAGA dogme nego i u kontekstu političke propagande šireg globalnog značenja, koja je za DT-a raison d'être, rekli bi Francuzi (Macron), odnosno po naški "razlog postojanja" ili "razlog za bitak", kojim se, bez ikakvh ograničenja, nakontroverzniji stanar Bijele kuće u 21. stoljeću u svom drugom mandatu predstavlja svekolikoj javnosti, poklonicima i oponentima.

Show sa savezom

Teško je zapravo i nabrojiti sve čime se DT hvali, što i kako govori, što podvaljuje kao batinu, a što kao mrkvu (inače provjerena taktika prema onima za koje SAD drži da ih ugrožavaju u interesima), što sve obećava, pa onda idućeg dana demantira, što je realna, a što nadrealna opcija u predstavi čiji je šef parade američki predsjednik. Uza sve to, između bezbroj dobrih i loših stvari, odnedavno je u prvom planu showa i odnos Donalda Trumpa s NATO savezom. A tek je to postao spektakl sam po sebi, koliko ozbiljan toliko i neozbiljan. Koliko je situacija složena, ili je takvom u svom show-programu Trump prezentira javnosti, moglo se vidjeti i čuti prigodom nedavnog sastanka DT-a i glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea u Bijeloj kući. Uglavnom, Rutte nije uspio ublažiti Trumpovu retoriku glede Saveza jer je američki predsjednik ponovio svoju frustraciju NATO-om u trenutku kada su odnosi u vojnom savezu zbog rata u Iranu dosegnuli kriznu točku. "Očito je razočaran mnogim saveznicima NATO-a i mogu razumjeti njegovo stajalište", rekao je Rutte u emisiji CNN-a The Lead with Jake Tapper, nakon što je proveo više od dva sata u Bijeloj kući. "Ovo je bio vrlo iskren, vrlo otvoren razgovor, ali i razgovor dvaju dobrih prijatelja", naglasio je glavni tajnik. Bijela kuća nije objavila detalje razgovora, no Trump je nakon sastanka na Truth Socialu napisao: "NATO nije bio tu kada smo ga trebali i neće biti tu ako ga ponovno budemo trebali." Pametnome dosta! The Show Must Go On, kako kaže jedna poznata pjesma.

I tu nije kraj, nego, čini se, tek početak obračuna Trumpa s NATO savezom, u showu koji postaje sve manje bezazlena igra moći i interesa, a sve više narativ kojim američki predsjednik valjda želi pripremiti teren da pokuša povući i neke drastične poteze, upozoravaju analitičari. Da ionako napeta situacija bude još napetija, stižu i vijesti kako Trump razmatra plan kažnjavanja nekih članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO), za koje on drži da nisu dovoljno pomogle SAD-u i Izraelu tijekom njihova napada na Islamsku Republiku Iran, objavio je The Wall Street Journal pozivajući se na izvore u Trumpovoj administraciji. Prema planu, SAD bi trebao svoje vojne snage stacionirane u članicama NATO-a koje nisu dovoljno pomogle američko-izraelskom napadu na Iran premjestiti u zemlje koje su mu pomogle onoliko koliko je Trump htio. Taj je plan nešto blaža opcija od Trumpove prijetnje da će Amerika izići iz NATO-a, koja je neprovediva bez odluke Kongresa SAD-a, što je zapravo ključan faktor.

Naime, s pravne strane Trumpu neće biti baš lako, vjerojatno ni uopće moguće, ad hoc povući SAD iz NATO-a zbog posve konkretnih razloga. Jedan od razloga odnosi se na činjenicu da je za njegova prethodnika u Bijeloj kući, Joea Bidena, američki Kongres izglasao zakon koji sprječava bilo kojeg predsjednika da Sjedinjene Države jednostrano povuče iz NATO-a, premda pojedini pravni stručnjaci ističu da bi Trump mogao pokušati zaobići Kongres pozivajući se na svoje ovlasti u vanjskoj politici. Tek bi to zakompliciralo situaciju, pa bi show s NATO-om poprimio nove dramatične činove u ionako nepomirljivim razlikama između demokrata i republikanaca te američke javnosti općenito, kao i javnosti u Europi, koja strepi da bi preko noći Stari kontinent mogao ostati bez američkih baza u okvirima NATO sigurnosnog kišobrana, u sjeni Putinova sve izraženijeg animoziteta i prema Europi i prema NATO savezu, sve poradi svojih neskrivenih imperijalnih i osvajačkih (Ukrajina, Baltik...) interesa.

I što sad, u situaciji kad je opstanak NATO-a upitan, može dobra stara Europa? Zasad, u nekom kratkom roku, gotovo ništa, osim pokušati udobrovoljiti Trumpa da ostavi NATO na miru, onakvim kakav je načelno i začet 1949. godine potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora između dvanaest država tadašnjeg zapadnog bloka. Dakako, uz opravdano i prihvaćeno Trumpovo traženje više novca (izdvajanje 5 % BDP-a!) od država članica Saveza. Dr. sc. Mate Mijić, odličan poznavatelj američke konzervativne političke scene, komentirajući situaciju za Dnevnik Nove TV, ponovio je ono što mnogi naglašavaju - NATO savez više nije ono što je bio! "Činjenica je da članice NATO-a danas imaju drukčiji diplomatsko-sigurnosni pristup, drukčije ciljeve nego što su ih imale i bojim se da nas u vezi s NATO-om previše vodi neka nostalgija, koja je za Europu vrlo skupa. Europa na Trumpa gleda kao na neku sistemsku pogrešku nakon koje će se, kad on ode, sve vratiti na staro, a neće. Svijet se u proteklih deset godina znatno promijenio", kazao je Mijić, te dodao: "EU je političko čedo SAD-a koje roditelj već dugo želi izbaciti iz kuće. Amerikanci se okreću bilatelarnim odnosima, a ne multilateralnim, i Europa će na to morati naći odgovor."

Upravo pronaći adekvatan, efikasan i u sigurnosnom smislu održiv i provediv odgovor bit će najteža domaća zadaća koju je pred Europu/Europsku uniju, izravno i neizravno, postavio Donald Trump u kontekstu NATO saveza. Drugim riječima, Europa mora što brže i što prije ponuditi novi scenarij za eventualnu opciju budućnosti bez Sjevernoatlantskog saveza kakav postoji sad već više od jubilarnih i nedavno proslavljenih 75 godina. Hoće li to biti neki novi oblik ugovora na duge staze, neka inačica Saveza bez Sjedinjenih Država, potpuni preustroj sigurnosne i obrambene politike Europe u cjelini, uz formiranje zajedničkih europskih oružanih snaga, pitanja su na koja se odgovori moraju pronaći već danas da sutra ne bude prekasno.

Sve u svemu, nakon više od sedam desetljeća idile u kojoj nije sve uvijek bilo idealno, Sjevernoatlantski savez s Amerikom kao predvodnicom na najtežem je ispitu u svojoj povijesti. Činjenica jest da se nova povijest piše, a stara (ne) zaboravlja, a je li Savez moguć bez SAD-a, moglo bi se znati vrlo brzo. Naravno, sadašnji, ali poboljšani, NATO savez ostaje i dalje najbolja opcija. Pod uvjetom da se Donald Trump predomisli ili ga na to natjeraju okolnosti, neki razumni savjetnik ili mu Europa jednostavno da ponudu koju neće moći odbiti. Možda je Trump doista u pravu kad obznanjuje da se događa "najjači reset svijeta". Parola godine? Apsolutno!

Laibachov nato

I da zasad završimo ovaj dramolet jednom referencom na 1994. godinu. Tada je, naime, slovenski retrogradni glazbeno-scenski kolektiv poznat i kao Laibach "gradu i svijetu" obznanio svoj album znakovito naslovljen "NATO", s devet obrada popularnih pjesama iz tada bliže i dalje povijesti, koji je koncertno izvodio na svojoj danas legendarnoj Occupied Europe NATO Tour 1994.-95. I tada je, naime, kao danas, i upravo sada, taj Laibachov simbolični hommage Savezu bio gotovo bezvremenskog značenja, jer, kako to zaključuje Al Crawford, potvrđuje da se traume iz prošlosti, koje utječu na sadašnjost i budućnost, mogu izliječiti samo vraćanjem na početni sukob. Praćenje tragova tih originalnih pjesama dovodi nas do izvora sadašnjih trauma.

Drugim riječima, kroz Final Countdawn grupe Europe, In The Army Now Status Quo, The Dogs of War grupe Pink Floyd ili Mars on River Drina (original March on River Drina by Stanislav Binički) - prošlost u sadašnjosti kao da ponovo uskrsava. NATO doduše još nije mrtav da bi uskrsnuo, ali ni to nije (ne)moguće. Možda je zbilja konačno odbrojavanje već počelo!