Parafrazirajući komunističku parolu da je religija opijum za narod, tvrdim da su današnje vijesti na javnoj televiziji otrov za narod - naglašava prof. dr. sc. Darko Ropac, te u nastavku svog priloga piše:

- Na čemu temeljim tu tvrdnju? Smatram svojom intelektualnom dužnošću pratiti svekolika zbivanja u domovini i inozemstvu. Da sam obaviješten, da kroz život prolazim u interakciji sa spoznajama o društvu i civilizaciji u kojoj živim. Gdje ćeš naći bolji izvor informiranja negoli u vijestima na javnoj televiziji? Otvarao sam TV program već u ranu zoru da čujem najnovije vijesti. Pa u podne, da saznam kakvi su naši stavovi o događajima u zemlji i svijetu. A večernji dnevnik bio je sveobuhvatan izvor informiranja. I tako sam se trovao godinama, sve dok nisam shvatio da su vijesti u našim sredstvima informiranja zapravo u službi politike i da mi pružaju iskrivljenu sliku svijeta, čime zamućuju moj zdravi razum.

TV-propaganda

Kakva je struktura naših vijesti? Redovito počinju izvještajem s ratišta. Prije u Ukrajini i Palestini, a sada, najnovije, u Iranu i okolnim arapskim zemljama. Trumpova odluka da uništi iranske vojne kapacitete i one za obogaćivanje urana, s konačnim ciljem rušenja tamošnjeg režima, otvorila je novo veliko ratište. Napad na zemlju s više od 90 milijuna stanovnika nikako ne izgleda kao mirotvorna akcija koja će završiti u najavljenih pet tjedana i dodjelom Nobelove nagrade za mir! Zemlja će biti uništena, osiromašena i još više radikalizirana. Konačni rezultat za svjetski mir bit će poražavajući. A Europa je oko opravdanosti te akcije podijeljena. Neki lideri izražavaju neupitnu podršku, a neki je smatraju nelegitimnom, jer nije odobrena od Ujedinjenih naroda.

Nakon toga na televiziji/televizijama uglavnom ide crna kronika. Primjerice, izvještava se koliko je poginulih toga dana na našim cestama. Kao da je to najvažnija vijest koja može zanimati cjelokupno stanovništvo. Poginula je ili prometnu nesreću izazvala neka pijana ili drogirana budala svojom neprilagođenom vožnjom. Zar je to za naše društvo najvažnija vijest? Rekao bih da nije. Ako slučajno nije bilo poginulih, onda je udarna vijest nevjerojatna aktivnost i budnost našeg represivnog aparata: DORH-a, USKOK-a i policije. Što je poruka takve vijesti? Da kod nas ima kriminala, da se kriminalci trebaju čuvati svemoguće ruke pravde, da nitko nije pošteđen? I tako se progoni one koji su državu ili Europu oštetili za milijune eura, ali jednak tretman imaju i oni koji su pokušali ilegalno prodati nekoliko stotina kilograma duhana. Nije država zabrinuta za trovanje naroda duhanom, nego za svoju izgubljenu dobit kroz poreze.

Nakon crne kronike na red dolaze naši političari. Njima je posvećeno najmanje pola ukupnih vijesti. Kao da imaju nešto važno i pametno reći narodu. Slušamo neke anonimuse koji sebi umišljaju veličinu, a iza njihova programa i stranke stoji manje od pola posto biračkog tijela. Vijesti iz rada Sabora i primitivna prepucavanja zastupnika, rasprave niske razine, vrijeđanja neistomišljenika jasno pokazuju narodu tko nas to vodi, tko donosi odluke koje imaju utjecaj na naše živote. Gadljivo, neukusno, primitivno i ne znam što još sve ne! Trebalo bi im dati nogom u guzicu, pa neka se dokazuju svojim "kvalifikacijama" na tržištu rada. Mi smo ih izabrali jer, na žalost, na sveopćoj intelektualno potkapacitiranoj (čast izuzetcima, naravno) razini naših političara boljih nemamo. Tu i tamo zabljesne netko iznadprosječan. Ispada kako, da nema političara, kod nas ne bi bilo ni vijesti.

Slijede vijesti iz svjetskog i našeg gospodarstva. Primjerice, Kina je proizvela na tisuće električnih automobila i izvezla ih na zapadno tržište po neprihvatljivo niskim cijenama. Uz takvu konkurenciju automobilska industrija na Zapadu može zatvoriti svoja vrata. Kako bi se uspostavila ravnoteža u cijenama, države podižu porez na takva vozila. SAD najavljuje poreze veće od 100 %. Zapad tvrdi da je to nelojalna konkurencija Kine, jer da oni sufinanciraju svoju industriju. Pa što je tu nenormalno? Novac kojim raspolaže država stvorio je narod te države, pa je sasvim normalno da država dio tog novca vrati svojim građanima kroz niže cijene kvalitetnih proizvoda. Zašto jednako ne učine i druge države i snize proizvodne cijene? A kod nas cijene neprekidno rastu. S ulaskom u EU zonu premijer je najavljivao porast cijena od neznatnih pola do jedan posto. A kad tamo cijene otišle u nebo, a inflaciju nikako da obuzdamo. Najviša je u EU-u! Hvalimo se ekonomskim rastom, ali to do sada građani nisu previše osjetili. Ima kod nas vrijednih inicijativa. Primjerice, upotreba podzemne tople vode kao izvora grijanja. Najavljuju da će time grijanje građana pojeftiniti, u što duboko sumnjam. Već će se pronaći formula za izračun visokih troškova. Mađari duž naše granice imaju desetke termalnih toplica, a mi idemo k njima ili u Sloveniju.

Sasvim na kraju nekoliko vijesti iz kulture pa iz sporta. E, tu se imamo čime pohvaliti, uglavnom zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, zaljubljenika u neku sportsku aktivnost. A najponosniji smo na naše sportaše. To je primjer kako duh zajedništva može i mali narod učiniti velikim, najvećim.

Vrijeme i rakete

I na kraju je vremenska prognoza. Meteorolozi su sve pouzdaniji u svojim najavama. Klimatske promjene donose nam više neprilika koje ugrožavaju naše poljoprivrednike. Tuča uništava usjeve i voćarstvo. Javljaju se ideje o vraćanju stare tehnologije protugradne zaštite. Stručnjaci uporno tvrde da ona nije efikasna i forsiraju neke nove metode, koje do sada nisu pokazale nikakvu učinkovitost. A naši susjedi preko južne granice još uvijek tuku raketama oblake, razbijaju ih i vraćaju nevolju k nama. Zanimljivo kako je kod njih ta stara tehnologija još uvijek efikasna, a kod nas je odbačena kao znanstveno neutemeljena. Osim znanstvenih spoznaja moraju se u obzir uzeti i empirijska iskustva. A ona su na strani raketa.

Zbog svega ovdje navedenog vijesti gotovo da uopće više ne pratim, osim sporta i vremenske prognoze. Čuvam svoj razum od zamračivanja!