Ratovi na Bliskom istoku, uključujući i aktualni američko-izraelski sukob s Iranom, kao i rat u Ukrajini, stvaraju globalnu nestabilnost čiji su ekonomski, energetski i humanitarni učinci jasno vidljivi. Iako su ti sukobi predmet intenzivne medijske pažnje i javnih rasprava, uzroci tih sukoba često ostaju zanemareni ili nedovoljno istraženi - kaže prof. dr. sc. Đula Borozan s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa J. Strossmayera u Osijeku.

Ratovi i krize

Zašto se o uzrocima ratova premalo govori, dok je fokus ponajviše na posljedicama?

- Jedan je od ključnih razloga sukoba općenito u geopolitičkoj u borbi za utjecaj, resurse i političke ciljeve. Ratovi također imaju duboke korijene u povijesnim, etničkim i političkim nesuglasicama, a ideološki sukobi različitih političkih režima (demokracija vs. autokracija) te vjerske razlike dodatno kompliciraju situaciju. Pitanje što zapravo pokreće ratove ključno je za njihovo razumijevanje i prevenciju. Kao što ekonomske izazove poput velike inflacije ili nezaposlenosti nije moguće riješiti bez dubokog poznavanja njihovih uzroka, ni ratove nije moguće zaustaviti i dugoročno stabilizirati bez temeljitog razumijevanja njihovih korijena.

Kada je riječ o aktualnim ratovima, uzroci koji se u medijima učestalo objavljuju, a koji su često proturječni, površinski ili politički motivirani, ostavljaju stvarne uzroke nedovoljno vidljivima, skrivajući ih u složenoj mreži interesa velikih sila, strateških saveza i dugoročnih geopolitičkih ciljeva.

Američko-izraelski sukob s Iranom možemo promatrati s nekoliko aspekata, no mogući faktori su kontrola nad energetskim resursima (nafta, plin), ideološki sukobi različitih političkih režima i duboke vjerske razlike. Iran, bogat naftom, ima strateški položaj, osobito u Hormuškom tjesnacu, koji ga čini važnim akterom u globalnoj stabilnosti. A stabilnost, s obzirom na rastuću neizvjesnost, postaje sve udaljenija. Moguće eskalacije uključuju ne samo intenziviranje vojne konfrontacije nego i ozbiljne ekonomske i političke turbulencije koje bi mogle oblikovati novu dinamiku međunarodnih odnosa.

Puno se raspravlja posljedicama sadašnjeg bliskoistočnog rata... Jesmo li na pragu najveće ekonomske i energetske krize u posljednjih 50 godina?

- Ekonomske i energetske posljedice rata na Bliskom istoku već su postale očite. Cijene nafte su porasle, a energetska sigurnost postala je ključna briga za mnoge zemlje, osobito one koje ovise o uvozu nafte i plina. Također, porast cijene hrane, koji obično prati rast cijena energije, posljedični rast inflacije i energetska neizvjesnost već sada pogađaju siromašne i srednju klasu diljem svijeta.

No odgovoriti na pitanje je li ovo uvertira u najveću ekonomsku i energetsku krizu u posljednjih 50 godina nije jednostavno; previše je neizvjesnosti, iako su posljedični udari već vrlo vidljivi. Ipak, dugoročni učinci sukoba mogli bi biti još dramatičniji. Što duže sukob traje, to će njegove posljedice nesumnjivo biti teže, ne samo za samu ratnu zonu nego i za Europu i globalnu ekonomiju. Ako rat eskalira, opskrba naftom i plinom mogla bi postati ozbiljan problem dovodeći do energetske krize i globalnih ekonomskih posljedica koje će se dugo osjećati diljem svijeta.

DAVOR JAVOROVIC/PIXSELL

S obzirom na sve što se događa, dojam je da nafta doživljava novo slavno doba, a da zelene agende padaju nekako u drugi plan?

- Razlozi za takav mogući scenarij događaja velikim su dijelom u značenju nafte. Nafta je i dalje ključni čimbenik globalnih interesa, a to je jasno vidljivo u trenutnoj geopolitičkoj situaciji. Iako mnoge zemlje, osobito u Europi, nastoje smanjiti svoju ovisnost o fosilnim gorivima i zelenim agendama okrenuti se održivijim izvorima energije, nafta još uvijek dominira globalnim energetskim tržištima. Bez bržih i radikalnih promjena u tehnologiji, koja trenutno nije dovoljno razvijena na globalnoj razini, nafta će i dalje biti goleme važnosti.

Zelene agende svakako čine nadu za dugoročnu održivost, ali trenutno nemaju moć zamijeniti naftu u mnogim industrijama i gospodarstvima. Iako postoje napori za smanjenje ovisnosti o nafti, trenutni troškovi implementacije zelenih tehnologija su visoki, a daljnja su ulaganja u istraživanje i razvoj, kao i u infrastrukturu, nužna. U međuvremenu, svaka eskalacija energetske krize, poput ove izazvane ratovima, ponovo stavlja naftu i plin na prvo mjesto u globalnim strateškim kalkulacijama.

U širem i dubljem, globalnom i lokalnom kontekstu, aktualno je i pitanje koja je cijena rata, ali i tko gubi, a tko profitira u sadašnjim sukobima?

- Kao i uvijek, cijenu rata najviše plaćaju obični ljudi, osobito oni u ratnim zonama. Ljudske žrtve, uništena infrastruktura, osiromašenje i migracije - sve su to dugoročne posljedice ratova koje ostavljaju duboke rane u društvima pogođenima sukobima.

Međutim, posljedice ratova osjećaju se i globalno, iako nejednako. Moćni akteri često izlaze ojačani, a najveći teret krize pada na najslabije slojeve društva, one koji nisu uključeni u političke ili ekonomske elite. To su, prije svega, najsiromašniji građani s najnižim primanjima, mikro i mala poduzeća te tvrtke koje ovise o energentima. Iz makroekonomske perspektive, ekonomski gubitnici su zemlje koje ovise o stabilnim energetskim resursima, ali i globalna tržišta koja podnose štetu zbog inflacije, nestašice hrane, poremećenih nabavnih lanaca i rasta cijena energenata. Taj globalni stres dodatno pogoršava neravnotežu između bogatih i siromašnih zemalja. Bogatije zemlje mogu se lakše prilagoditi promjenama na tržištima energenata i hrane, a siromašniji narodi i građani teško podnose drastičan porast njihovih cijena.

No tko profitira od kriza i ratova? Ratovi često donose ekstraprofite pojedinim interesnim skupinama; primjerice, industriji oružja ili energetskim kompanijama, koje zbog povećane potražnje za proizvodima, a ograničene ponude, podižu njihove cijene. Međutim, profitiranje od ratova ne završava samo na industrijama koje izravno sudjeluju u oružanim sukobima ili kontroli resursa. U kriznim situacijama, ili već u njihovoj najavi, profitiraju često i oni koji bez valjanih ekonomskih razloga podižu cijene proizvoda i usluga. Takve prakse, kojima i prečesto svjedočimo, ostaju izvan vidokruga državnih regulacija. Dodatno, ratovi mogu povećati geopolitičku moć određenih zemalja i moćnih aktera koji upravljaju ključnim resursima poput nafte, plina ili rijetkih minerala. U tom kontekstu, ratovi postaju politička igra za kontrolu nad strateškim resursima, gdje profit nije samo ekonomske nego i političke naravi.

Prijetnje stabilnosti

Općenito uzevši, s obzirom na brojne izazove, u kakvom su suodnosu, da se tako izrazim, međunarodno pravo, razvoj demokracije i održiva energija?

- Nezakoniti ratovi potkopavaju međunarodno pravo, narušavaju stabilnost i ugrožavaju egzistenciju drugih, posebice malih, država. Stoga je poštovanje međunarodnog prava, uz principijelnu primjenu odgovarajućih međunarodnih sankcija za agresore, ključno za prevenciju budućih sukoba. Također, od osobite je važnosti razvijati demokraciju i građansko društvo jer su oni temelj izgradnje otpornijih, odgovornijih i stabilnijih društava. Autoritarni režimi, koji često podržavaju represiju i gušenje sloboda, čine prijetnju stabilnosti i miru. Međunarodne organizacije poput Ujedinjenih naroda moraju imati jaču ulogu u održavanju međunarodnog prava i mirnog rješavanja sporova. Njihov autoritet mora biti pojačan, osobito u suočavanju s novim globalnim izazovima koji ne poznaju nacionalne granice, poput klimatskih promjena, globalnih pandemija i kriza.

Naša energetska budućnost također mora biti usmjerena na održivost i razvoj alternativnih izvora energije. Poremećeni međunarodni odnosi i ratovi kojima svjedočimo, a u kojima je energetska sigurnost ključni element geopolitike, jasno pokazuju da ovisnost o fosilnim gorivima ne može biti dugoročno rješenje.