Jedna od stvari koja nam danas nanosi najviše štete nedostatak je jedinstva koji je vidljiv svugdje, u svakoj sferi života. Kritika je svakodnevna pojava, nepovjerenje je prevladavajući osjećaj, a on urušava svaki osjećaj solidarnosti među ljudima - zapisala je pokojna Delia Steinberg Guzmán, koja je tijekom dvadeset devet godina predsjedala Međunarodnom organizacijom Nova Akropola.

O jedinstvu u različitosti govori i Biblija, pa tako između ostalog Pavao u Poslanici Efežanima opisuje Crkvu kao tijelo Kristovo. Crkva je to jedinstvo koje možemo opisati kao funkcionalno tijelo, a Rimljanima (12,4.5) ističe istinu da svi članovi ili udovi tijela nemaju istu ulogu. Zato Pavao ne govori samo o jedinstvu Crkve već i o njezinoj različitosti. Crkva ima jedan cilj, ali raznoliki članovi daju različite doprinose ovisno o svojim posebnim darovima.

Teška vremena

I sad dolazimo do ovog našeg vremena, do aspekta u kojem se jedinstvo veže uz politiku, a time i uz udruživanje država na temelju zajedničkih političkih, ekonomskih i sigurnosnih interesa. U tom i takvom kontekstu Europska unija svakako je i u svjetskim razmjerima poseban primjer "jedinstva u različitosti", kako to često fraziraju političari, pa imamo 27 zemalja koje pripadaju Uniji danas, što je ukupno gotovo 450 milijuna stanovnika, odnosno 5,5 % svjetskog stanovništva. Jedinstveno obilježje EU-a jest da su sve članice suverene, neovisne zemlje koje su dio svoje "suverenosti" ujedinile da bi stekle moć i prednosti koje donosi veličina. Ujedinjavanje suvereniteta u praksi znači da države članice prenose dio svojih ovlasti donošenja odluka na zajedničke institucije koje su osnovale da bi se odluke o posebnim pitanjima od zajedničkog interesa mogle donositi demokratski na razini EU-a. Prema tome, ustroj EU-a je negdje između potpunog saveznog sustava kakav postoji u Sjedinjenim Američkim Državama i sustava međuvladine suradnje kakav postoji u Ujedinjenim narodima - navodi se na službenom portalu EU-a (europa.eu).

Takva programatska načela teško je osporiti, no zbog stvarnosti u kakvoj EU opstoji posljednjih nekoliko godina umnogome se mijenja ustaljena percepcija Unije kao jedinstvene europske tvorevine. Mnogi pritom navode rat u Ukrajini kao "okidač" koji je poremetio jedinstvo iz posthladnoratovskog razdoblja tijekom kojeg su Europljani živjeli u iluziji vječnog mira, sreće i blagostanja. Nesporazumi i podjele, nakon početne (i trajne) osude ruske invazije na Ukrajinu, gomilali su se kako je rastao broj paketa sankcija prema Rusiji, uz energetski aspekt kao najizraženiji faktor nesporazuma (Mađarska, Slovačka). Doduše, nejedinstva i podjela unutar EU-a bilo je i prije ukrajinskog rata, ali se sve nekako guralo "pod tepih" briselske i strasburške birokracije, osim drame koju je prouzročio Brexit, odnosno izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz višedesetljetnog članstva u Uniji.

TEODORA ART/SHUTTERSTOCK

Onda je prije desetak dana počeo američko-izraelski napad na Iran, pa se "dobra stara Europa" našla na još jednom raskrižju interesa i izazova na koje, vidimo, teško da može utjecati, posebno ne na razvoj situacije u ratu koji Bliski istok dovodi do eskalacije kakva nije bile desetljećima. Drugim riječima, Europska unija, prije svega ona, i u slučaju sadašnjeg rata na Bliskom istoku pokazuje kronični manjak usuglašenih stavova, jedinstva, zajedništva, pa se čini da je i u ovoj situaciji uglavnom samo promatrač u donošenju važnih odluka, dok "kolo vode" Sjedinjene Države, odnosno Trump i Netanyahu. Doduše, možda se naizgled i ne čini tako jer svakog dana slušamo uobičajene deklarativne izjave EU čelnika iz Bruxellesa i Strasbourga koje sugeriraju nužnost zajedništva u ovim teškom vremenima te se usput načelno osuđuje rat koji uzrokuje i brojne civilne žrtve, proziva se Iran zbog udara na susjedne zemlje zaljeva i blokade Hormuškog tjesnaca te poziva na dijalog i prestanak ratnih aktivnosti s obje strane. Međutim, politički gledano, Europa u širem smislu, ne samo EU, muku muči s pronalaženjem jedinstvenog glasa, premda su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo uspjeli prije nekoliko dana usuglasiti zajedničku izjavu upozoravajući Iran da su spremni poduzeti "obrambene mjere" kako bi uništili njegovu sposobnost lansiranja raketa i dronova, osim ako Teheran ne prekine svoje "neselektivne napade". To, naravno, zvuči proamerički, vjerojatno s nakanom da se Trumpu ipak da podrška s obzirom na to da američki predsjednik Europi stalno dijeli lekcije i proziva europske čelnike zbog "podmetanja klipova" njegovoj odlučnosti da se s Iranom kao svjetskim promotorom terorizma i ugroze mira obračuna jednom za svagda.

Gledajući dakle širu i dublju sliku, jedan od glavnih motiva pomirljivih tonova europskih lidera prema SAD-u je održavanje dobrih odnosa s Trumpom, nadajući se da događaji na Bliskom istoku neće američkom predsjedniku biti nova distrakcija koja će ga spriječiti da se ponovno uključi u rješavanje sukoba u Ukrajini. Najglasniji protivnik napada na Iran španjolski je premijer Pedro Sanchez, koji nema lijepih riječi za iranski režim, ali je i protiv "neopravdane i opasne vojne intervencije izvan međunarodnog prava". Isto govori i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, ali on je u nesuglasju s vlastitom vladom, dok hrvatski premijer Plenković naglašava kako je "stav EU-a o Iranu jasan i jedinstven uprkos nesuglasicama".

U međuvremenu, nedostatak koordinacije između vrha EU-a posebno je vidljiv u odnosu Von der Leyen i Kaje Kallas. Tijekom vikenda kad su napadi počeli na Iran, uopće nisu izravno komunicirale, unatoč intenzivnoj diplomatskoj aktivnosti i naporima da EU zauzme jedinstven stav. Pet diplomata uključeno u koordinaciju događaja opisalo je takvu disfunkciju kao simptomatičnu za odnos između izvršne vlasti EU-a i njezina vanjskopolitičkog tijela. Situaciju dodatno komplicira pokušaje EU-a da ostane usklađen s Washingtonom i zadrži transatlantsku jedinstvenost. Izvori navode da nije novost da Von der Leyen i njezin tim "marginaliziraju Kallas", a protokol i nadležnosti postali su ključna pitanja. Von der Leyen je, dok je Iran lansirao protunapade na američke baze u Zaljevu, intenzivno preuzela inicijativu - slanjem deset objava na X-u unutar 48 sati, zvanjem regionalnih lidera i projekcijom da ona vodi odgovor EU-a. Kaja Kallas time je očito bila frustrirana, kažu diplomatski izvori. "Jedini način na koji EU može imati značenje u ovoj krizi jest ako ostanemo ujedinjeni", rekao je jedan dužnosnik EU-a za Politico.

Ovakva detekcija stanja unutar čelništva EU-a (koju prenosi i Hina) samo je potvrda stare teze da Europska unija postaje sve manje savez čvrstih, odlučnih i, što je najvažnije, konkretnih političkih stavova, a sve više savez pojedinačnih interesa i opstrukcija, pa i svađa unutar kruga vlasti i ovlasti. Iako, nesuglasje oko aktualnih ratnih događanja na Bliskom istoku, uza sve što se zbiva s Ukrajinom, sankcijama prema Rusiji i energetskom problematikom, nisu tek sporadični, makar i dramatični primjeri koji narušavaju sliku jedinstva EU-a kakvo je proklamirano u temeljnim dokumentima Unije. Naime, nejedinstva, nesnalaženja i neusaglašenosti oko važnih pitanja za efikasno funkcioniranje Unije bilo je i prije (primjerice oko Brexita, migracija, Schengena, redovito oko proračuna, i dr.), međutim nikad se europski kontinent nije politički pokazao razjedinjen u tolikoj mjeri kao što je to danas, uvučen u buran vrtlog događaja na koji nema nikakav (ili ima vrlo mali) stvaran utjecaj, napose u kontekstu rata u Ukrajini i odnedavno rata na Bliskom istoku.

Pogled u budućnost

Zaključak se nameće sam po sebi - unutarnje razlike čine europske podjele realnijima nego prije deset godina. Pritom se logičnim čini pitanje, kad se sve uzme u obzir, koje su ključne odrednice o kojima ovisi sudbina Europe/Europske unije? Govori se o sigurnosnom aspektu (NATO, vlastite oružane snage, naoružavanje, UI...), ekonomskom aspektu, demografskom aspektu, migracijskom aspektu, energetskom aspektu, aspektu sankcija prema Rusiji, klimatskom aspektu, a oprezno se javlja i aspekt (ideja) mogućih pregovora s Rusijom. Sve to povezati i odgovorno odlučivati po svim, a ne samo nekim od navedenih pitanja, nije laka zadaća za Uniju u ovakoj napetoj i neizvjesnoj situaciji kad je evidentno da sjene rata na Bliskom istoku i u Ukrajini, ali i sjena Trumpove Amerike, svaki dan postaju sve izraženija svakodnevica s nimalo optimističkim izgledima za budućnost. Upravo zbog tih, ali i ne samo tih razloga, Starom kontinentu više nego ikad prije potrebno je ne samo zajedništvo nego i liderstvo koje će pokazati mišiće i odgovornost, razum i nadu da je Europa/Europska unija još uvijek snaga na kakvu moramo računati, snaga koja ulijeva nadu u budućnost, u mir, u razvoj i napredak, u sutrašnjicu bez ratova, na obostrano korisnim demokratskim temeljima s nadogradnjom koja će biti u interesu svih, a ne samo nekih.

To naravno nije nimalo laka zadaća, ali upravo se na muci poznaju junaci, da se poslužimo otrcanom frazom. Ili, kako kaže Lady Gaga: "Biti drukčiji je lako, ali biti jedinstven, to je komplicirana stvar."