Rat u Ukrajini nije stvorio nejedinstvo u Europskoj uniji. On je prije svega razotkrio i dodatno naglasio podjele koje su već dugo postojale - kaže dr. sc. Nataša Beširević, konzultantica na EU projektima u regiji zapadnog Balkana i istočnog susjedstva, evaluatorica Europske komisije Horizon Europe, te dodaje:

USTUPLJENA

- Razlike između istoka i zapada u percepciji sigurnosne prijetnje, razlike između sjevera i juga te zapada i istoka u energetskim i fiskalnim pitanjima, kao i trajne napetosti između nacionalnog suvereniteta i zajedničkih politika - te su razlike postojale još mnogo prije veljače 2022. godine i ruske invazjje na Ukrajinu. U tom smislu može se reći da su institucije EU-a često upravljale tim razlikama kompromisima, umjesto da ih potpuno riješe.

Međutim, bilo bi pogrešno tvrditi da je sve jednostavno bilo "gurnuto pod tepih". Europska unija koncipirana je kao zajednica suverenih država i upravo je njezina svrha upravljanje razlikama među njima. Neslaganje samo po sebi nije dokaz neuspjeha. Važnije je pitanje može li Unija ipak djelovati zajednički. U tom smislu rezultati su jači nego što su mnogi očekivali. Usvojeni su brojni paketi sankcija prema Rusiji, Ukrajini je pružena znatna financijska, humanitarna i vojna pomoć, više od 4,2 milijuna osoba dobilo je privremenu zaštitu nakon ruske invazije kroz Direktivu o privremenoj zaštiti. Znatno je smanjena ovisnost o ruskim energentima. Primjerice, prema podacima Eurostata udio ruskog plina u uvozu EU-a pao je s oko 45 % prije rata na približno 15 % u 2023. godini, a uvoz ruske nafte smanjen je s oko 27 % na manje od 3 %. Iako je rat razotkrio stvarne razlike, istodobno je pokazao da EU može donositi strateške odluke pod pritiskom. Ne kroz savršeno jedinstvo, ali ipak pregovorima.

Nesuglasice oko sankcija, energije i pitanja Bliskog istoka - što nam one govore o EU-u?

- Ove nesuglasice pokazuju ograničenja EU-a, ali i realnost zajednice od 27 država s različitim geografskim položajima, energetskim sustavima, političkim koalicijama i povijesnim iskustvima. EU u prosjeku uvozi 62 % energije koju troši, a primjerice u Mađarskoj i Slovačkoj taj je udio još i veći. To objašnjava oprezniji pristup nekih vlada energetskim sankcijama te drukčiji pogled na odnose s Moskvom. To može biti politički frustrirajuće za dio Europe, ali nije iznenađujuće.

Europa je najjedinstvenija kada države dijele istu percepciju prijetnje. U slučaju Ukrajine to je uglavnom bio slučaj. Na Bliskom istoku situacija je mnogo složenija. Unija često ima problema u formiranju jedinstvenog geopolitičkog stava jer vanjska i sigurnosna politika još uvijek u velikoj mjeri ovise o nacionalnim vladama. Države članice razlikuju se u odnosima sa SAD-om, Izraelom, arapskim državama i Iranom. Zato je očekivano da EU u takvim krizama govori opreznije i manje jedinstveno nego u slučaju Ukrajine.

Važno je naglasiti dvije stvari. Prvo, razlike u političkoj retorici ne znače nejedinstvo u praksi. EU uspijeva uskladiti humanitarnu pomoć, diplomatske inicijative, sankcijske "pakete" čak i kada su političke izjave različite. Drugo, EU ima vrlo snažne ekonomske instrumente, ali slabije alate u području vanjske politike. Zato svaka veća kriza ponovno otvara raspravu o većinskom odlučivanju u vanjskoj politici i obrambenoj industrijskoj suradnji.

EUNEIGHBOURSEAST.EU

Može li sadašnji američko-izraelski sukob s Iranom utjecati na Europu i na koji način?

- Vrlo vjerojatno, i to kroz nekoliko kanala. Prvo - energija i inflacija. Primjerice, 2022. godine cijene energije u EU porasle su za gotovo 40 % na godišnjoj razini, što je bio jedan od glavnih pokretača inflacije. Proširenje sukoba moglo bi destabilizirati globalna energetska tržišta, osobito ako bi na duže vrijeme bila ugrožena plovidba kroz Hormuški tjesnac. Iako Europa danas manje izravno ovisi o tom području nego prije, globalna tržišta nafte i plina međusobno su povezana. Povećanje cijena energije pogodilo bi europsku industriju, promet i kućanstva.

Iskustvo pokazuje da sukobi u širem susjedstvu Europe često stvaraju migracijske pritiske. Prema Eurostatu, u EU-u je 2023. podneseno oko 1,14 milijuna zahtjeva za azil, što pokazuje koliko su europski sustavi azila osjetljivi na geopolitičke krize u susjedstvu. Ne mora svaki rat nužno dovesti do velikog migracijskog vala prema EU-u, ali dugotrajan sukob može dodatno opteretiti europske sustave azila i upravljanja granicama.

Ako bi rat u Ukrajini potrajao, a istodobno eskalirao sukob na Bliskom istoku, Europa bi se suočila s problemom raspodjele resursa: obrambene industrije, zaliha streljiva, protuzračne obrane, pomorske sigurnosti i političkog fokusa. Svakako bi došlo i do političkih polarizacija. Europa možda ne bi bila izravni sudionik sukoba, ali bi bila pogođena primarno kroz cijene energije i sigurnosne rizike.

Koji su ključni faktori koji će odrediti budućnost Europe i EU-a?

- Sudbina Europe ovisi o sposobnosti da svoju ekonomsku snagu pretvori u stratešku sposobnost djelovanja.

EU je i dalje jedna od najvećih ekonomija svijeta s oko 450 milijuna stanovnika i BDP-om od približno 16 bilijuna eura. Bez obzira na politička previranja između SAD-a i pojedinih europskih čelnika, Europa mora ostati snažno ukorijenjena u NATO-u. No nužno je istodobno razvijati vlastite obrambene kapacitete: industriju, logistiku, mobilnost, zračno-raketnu obranu i kibernetičku sigurnost. Da bi se sve to financiralo, uz socijalne sustave kakve ne uživa većina čovječanstva, te zelenu tranziciju kao dugoročni prioritet, EU mora osigurati rast produktivnosti, inovacije i integraciju tržišta kapitala. To podrazumijeva i prihvatljive cijene energije za industriju. Dekarbonizacija mora biti provedena, ali tako da očuva industrijsku konkurentnost.

Ključni resurs svake zajednice i države su ljudi. Ali Europa stari, što utječe na gospodarski rast, tržište rada i socijalne sustave. Europa je najstariji kontinent na svijetu - prosječna dob stanovništva EU-a iznosi 45 godina. Do 2050. trećina Europljana bit će starija od 65 godina. Istina je da dio populacije mogu nadomjestiti migranti, no i tom politikom treba se upravljati na organiziran, zakonit i politički održiv način.

Budućnost Europe određena je i odnosom s Rusijom. Europa mora podržavati suverenitet Ukrajine, ali istodobno ostati svjesna da svaki rat na kraju ima i diplomatsku dimenziju. Na kraju sve te priče EU ne treba emocionalnu suglasnost, već dovoljno pragmatičnog jedinstva da može djelovati.

Kako je istaknuo Mario Draghi, bivši predsjednik Europske središnje banke i bivši premijer Italije, budućnost Europe ovisi o tome može li ostati otvorena, a da ne bude slaba; zelena, a da ne postane siromašna; i strateški ozbiljna, a da pritom sačuva svoj demokratski karakter.