Životne kušnje ne postoje da vas slome, nego da vas stvore - zapisao je Maltbie Davenport Babcock, poznati američki svećenik i pisac iz 19. stoljeća, autor poznate himne "Ovo je svijet mog oca".

U vremenu u kojemu živimo i kada se Baranja, poput drugih regija, polako ali sigurno raseljava, kad mnoga baranjska sela naprvu izgledaju sablasno pusta, ipak postoje i oni koji uporno ostaju svoji na svome, te usprkos brojnim teškoćama iznova i stalno dokazuju i pokazuju kako i tu u međurječju moćnog Dunava i uznemirene Drave itekako ima života i kruha.

Ostaju oni koji taj i takav svoj život - svoje običaje, bogatu i dugu tadiciju postojanja, jednostavno ne žele minjenjati za bilo koju blagodat bogatog i možda, samo možda, razvijenog Zapada. Rodna gruda, i sve ono na njoj, cijenu nema. Sve to, između ostalog, uporno potvrđuju i najnoviji nakladnički pothvati marnih i uz svoj zavičaj emocionlno vezanih ljudi, vrijedni svake pozornosti.

Sjetih se jedne istine, ali i mudrosti koju je na javnom predstavanju knjige "Salaši - Darđanski rit i okolica u 20. stoljećju" izrekla magistra povijesti Daniela Herman. A to je: "Neka ova knjiga bude mali doprinos velikoj potrebi da ne zaboravimo tko smo i odakle dolazimo - jer tamo gdje prestaje pamćenje počinje nestanak!" I to je savršeno točno. Zato su se neki od istinskih zaljubljenika u zavičaj odvažili pokrenuti nakladništvo kako bi spasili ono što se još može spasiti, a to je pamćenje.

Prvo je autorica brojnih zanimljivih publikacija Eva Ivanović iz Baranjskog Petrova Sela objavila novu knjigu, vrlo intrigantna naslova "Uspomene sačuvane u slikama i ričima". Sam naslov sugerira prvo da knjiga čuva šokački dijalekt, znači, specifičan izričaj hrvatskog jezika, što tom izdanju daje izvornost - originalnost, ali je knjiga ujedno i vizualna kronika mjesta, jer čuva kulturne vrijednosti s povijesnom notom uz objašnjenja same etnografske baštine. Eva Ivanović prepoznaje onu temeljnu važnost njegovanja, a time i čuvanja lokalne, zavičajne tradicije, običaja, kulture napose. Knjiga je sastavljena tako da se iz nje iščitava autoričin unutarnji glas, duboko ukorijenjen u taj lokalni petarački krajobraz (Baranjsko Petrovo Selo, u zapadnoj Baranji, blizu mađarske granice, u narodu je poznato pod nazivom Petarda), poznavajući bit ljudi svoga rodng sela, ali i sam mentalitet onih oko sebe. Vrijedan je to iskorak u trajnom prisjetu te zavčajne zbilje, koja s vremenom blijedi, a ova publikacija velik je korak da nam pamćenje bude konstanta.

Možda su baš fotografije tek ozračje autoričinih sklonosti prikazati nešto iznimno vrijedno što se zbivalo kroz duge godine postojanja, načina života tih marnih ljudi ravnice, koji su sve svoje znanje, vještine, ali emociju utkali u svoj zavičaj, u svoju Petardu, kroz burna mnoga destljeća, stoljeća napose.

Druga knjiga "Salaši - Darđanski rit i okolica u 20. stoljećju" vezana je uz tri autora: Žužu Zabjan, Arpada Zabjana i Stipana Kovačića. Uz tu knjigu valja naglasiti riječi načelnika Općine Darda - Ante Vukoje, koji kaže: "Dobro pisana monografija izvor je podataka i trajan zapis o jednom vremenu. Opisan je svakodnevni život salašara, njihove djelatnosti, školovanje, običaji te kulturni i sportski život na području darđanskog rita."

Recenzetnica knjige, magistra povijesti Daniela Herman, još novodi: "U ovim je stranicama uhvaćen dah jednog svijeta - ne samo kroz datume i imena nego i kroz mirise ambara, zvukove ritova i tišine večeri. Ovo je priča o jednom načinu života, koji je bio težak, ali ispunjen smislom, u vremenu kad su ljudi više vjerovali zemlji nego državi. Knjiga ne nudi idealizaciju prošlosti, nego ravnotežu između stvarnog i emocionalnog pamćenja. Ona je svjedočanstvo o otpornosti, upornosti i skromnosti, ali i o nestajanju - tišini koja ostaje kada posljednji plug zaore i posljednje svjetlo s prozora salaša zauvijek utihne. Krenuvši u ovo istraživanje, autori nisu tražili samo podatke nego i tragove - u riječima starih ljudi, zapisima, fotografijama, u onom što se može pronaći kad se kroči nepoznatim putem otvorena srca. Ova je knjiga i izraz poštovanja prema generacijama koje su živjele skromno, radile teško i čuvale tradiciju i obrazovanje kao jedan od najvrjednijih temelja života. Neka bude i podsjetnik današnjim i budućim naraštajima da su i male škole, skromni salaši i zaboravljena naselja činili važan dio šire društvene slike Baranje i Slavonije, a kroz njih - i cijele Hrvatske."

Monografija je podijeljena u 12 poglavlja koja ocrtavaju povijest, zemljopisni položaj salaša, demografiju, etimologiju, popis svih salaša, školstvo, kulturu i sport, te prisjete još živih stanovnika, raseljavanje i nestanak salaša i pustara iz društvene zbilje tog baranjskog prostora. Uz monografiju je tiskan i prigodni zemljovid kako bi slikovito bio prikazan salaš u svoj svojoj vrijednosti, koji su izradili Karlo Tkalec i Zvonimir Ištvan.

BARANJA: SALAŠ IPŠA KOD ČEMINCA

I zato u vremenu tiho nam nametnute globalizacije, koje sve više i više zaboravlja vlastite korijene, gdje pojam "identitet" gubi svoj smisao, ove knjige tek podsjećaju da je Baranja - osobito njezini pojedini dijelovi, poput darđanskog rita, ali i Petarde, koja je oduvijek imala tu emociju spram zavičaja, lokane stvarnosti - bila i ostala mnogo više od samoga zemljopisnog pojma. Ostaje da istinski potvrdimo kako je taj dijelić hrvatske zemlje krajolik duše, prošaran kanalima, rukavcima, ali i osamljenim gospodarstvima, gdje su naraštaji ljudi radili, rađali se, umirali s pogledom na zemlju, vode, močvare - gradeći mostove života u svoj svojoj različitosti.

Priče su to koje ujedno šalju poruku o vrijednostima, o poštovanju prema onima koji nekoć živješe tu u ravnici svjesni da ni jedna priča nije do kraja ispričana, ali je zasigurno vrijedna pamćenja.