Europska povjerenica za proširenje, Marta Kos, rekla je nedavno da za njezina mandata neće dopustiti da u EU uđu “trojanski konji”. Zato zagovara “probno” pridruživanje novih zemalja, koje bi potom bile nadzirane pet, deset ili petnaest godina. Njemački kancelar Friedrich Merz nedavno je poručio zemljama zapadnog Balkana: “Ne želim da vas izgubimo.” No prije nego što je postao kancelar, zalagao se prije svega za “ekonomsku integraciju”, od Srbije, preko Turske do Ukrajine - sve je spominjao zajedno. Treći govore o EU-u “u više brzina”, četvrti o Uniji u “koncentričnim krugovima” u kojoj jezgra imaju više prava i obveza od periferije. Iz priloga koji je za DW napisao Nemanja Rujević prenosimo najzanimljivije dijelove, uz neznatnu prilagodbu u opremi i tekstu.

KUPNJA VREMENA

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sada kaže - daj što daš. U kratkoj izjavi za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je iznenađujuću novost: Srbija bi pristala na članstvo u EU-u bez prava veta. Važnije od toga su mu, rekao je, zajedničko tržište i slobodno kretanje robe, kapitala i ljudi. Vučić se tako pridružio svom vršnjaku po dužini boravka na vlasti, albanskom premijeru Ediju Rami. Prema FAZ-u, ideja ima sve više pobornika u europskim prijestolnicama - a izvori DW-a tvrde drukčije. No može li doista “drugorazredno” članstvo u EU-u probiti očiti zastoj u proširenju? Komu bi to donijelo korist? I zašto Vučić, čija vlast nije osobito proeuropska, sada pokazuje ovakvu širokogrudnost?

Vučić ima prečih problema kod kuće. Kako je nedavno vidjela i delegacija Europskog parlamenta u Beogradu, vlasti na studentske i građanske prosvjede reagiraju daljnjim prilagođavanjem medija, pritiskom na sveučilišta i udarom na tužiteljstvo. To je na ironiju potaknulo Vladimira Međaka iz Europskog pokreta, ranije važnog člana pregovaračkog tima Srbije s EU-om. Kako je Međak napisao na mreži X, na zahtjeve Bruxellesa da “hapsi korumpirane prijatelje”, odnosno da uspostavi vladavinu prava, Vučić je prvo nudio srpski litij, zatim slao granate Ukrajini, a sada nudi odricanje od prava veta. “Sve što treba znati o upravljanju državom i brizi o njezinim interesima. Počet će nuditi manje važne prijatelje, uskoro”, napisao je Međak.

U kritičkim krugovima u Beogradu opće je mišljenje da Vučić želi da najveće članice EU-a bar na jedno oko zažmire na njegovu autokraciju, pa im zato nudi razne ustupke. Od povlačenja institucija s Kosova preko nabave francuskih borbenih zrakoplova do obećanja litija Njemačkoj. U taj niz treba svrstati i to što se Vučić sada navodno “odriče veta”, kaže Srđan Majstorović, predsjednik Upravnog odbora Centra za europske politike: “To je taktički potez kupnje vremena. Ovaj režim nije upao u zamku Miloševićeva režima, nego je naučio važnu lekciju - za dug opstanak na vlasti potrebna je neka vrsta međunarodnog legitimiteta.”

U vrijeme geopolitičkih previranja, kada EU čak ne zna ima li još Sjedinjene Američke Države na svojoj strani, mnogima se kao dobra ideja čini brz prijam novih članica, kako god to bilo provedeno. Tako bi se, kada je riječ o Srbiji i susjedstvu, konačno zatvorio “meki trbuh” EU-a na Balkanu. No Majstorović kaže da bi to bio - dvostruki gubitak: “Tako svi gube. Izgubili bi građani Srbije, čija se prava gaze, a nereformirana Srbija s autoritarnim režimom ne pridonosi ni Europskoj uniji jer narušava unutarnju koheziju koja je Uniji potrebna.”

U vodećim europskim prijestolnicama - Berlinu, Parizu pa potom i drugima - ideja je već dugo jasna. Glasno ju je izrekao Emmanuel Macron još kada je prvi put postao predsjednik Francuske: Europska unija ne može se širiti prije nego što se reformira!

RAČUNICA EU-a

Kako je za Demostat rekao Stefan Lehne, predavač na Diplomatskoj akademiji u Beču, Bruxelles zapravo razmatra nešto drukčiji model. “Postoje određene spekulacije da bi Komisija mogla predložiti da se u ugovore o pristupanju uključe odredbe koje bi na određeno razdoblje ograničile pravo glasa novih država članica te nametnule - ponovno na privremenoj osnovi – jaču uvjetovanost vladavinom prava”, kaže Lehne.

Tako bi se jednim potezom ubile dvije muhe: nove članice ne bi se mogle “vratiti unatrag” čim uđu u EU, a skeptične članice EU-a lakše bi prihvatile novo proširenje. No Srđan Majstorović podsjeća da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen obećala taj novi okvir za proširenje do kraja prošle godine, ali da se to nije dogodilo. To jest obeshrabrujuće, kaže on, ali i logično u vrijeme kada se svijet dijeli na one koji vjeruju u liberalnu demokraciju i one koji vjeruju u silu. EU želi pripadati prvima, pa se teško može očekivati, dodaje Majstorović, da u bilo kakvo članstvo prima nedemokratske države.

Majstorović poticaj proširenju EU-a očekuje s posve druge strane - dalekog sjevera. Naime, Islanđani bi dogodine mogli izići na referendum o ulasku u EU. Pod dojmom politike Donalda Trumpa i pretenzija prema “obližnjem” Grenlandu, ankete sugeriraju da napokon većina Islanđana podržava članstvo.