Logika politike je da kampanja traje od izbora do izbora: vlast se četiri godine dokazuje, pokreće projekte, reže vrpce, unapređuje životni standard i uoči sljedećih izbora kaže "napravili smo sve ovo, ali treba nam još vremena da dovršimo započete i pokrenemo nove projekte" - kaže Zoran Pucarić, komunikacijski savjetnik iz Zagreba, predavač na Londonskoj školi za odnose s javnošću, te dodaje:

- Oporba ih sve vrijeme kritizira, predlaže bolja rješenja i uoči izbora kaže "ovi nisu radili dobro, dajte nam povjerenje da popravimo pogreške i krenemo u boljem smjeru". Sjedinjene Američke Države imaju propisanu kontinuiranu izbornu dinamiku međuizborima (midterms), točno na pola mandata izabrane administracije.

USTUPLJENA

Kod nas je oporba u ugodnoj situaciji jer kritiziranje zahtijeva relativno malo uložene energije, odgovornost za izrečeno je nikakva (pogotovo u pokladno vrijeme). Nakon izbora oporbenjaci hiberniraju, a onda se probude nekoliko mjeseci prije izbora. Jasno je da vladajući vole takvu oporbu.

Da je kampanja počela, pokazuju nam brojni indikatori poput intenziviranja političkih aktivnosti u kojima akteri jasno pozicioniraju svoje stranke i sve više medijski istupaju s predizbornom retorikom (ponekad je dvojbeno koliko je retorika promišljena). Premda je društvo već duže polarizirano, intenziviranje podjela također upućuje na predizborno vrijeme. Do izbora su tek dvije godine, a to će, uz ljetne stanke, Svjetsko prvenstvo i razne blagdane, učas proći.

O kampanji i medijima...

- Kampanja bez medija je nemoguća, sve manje u klasičnim medijima, a sve više na društvenim mrežama. Prokletstvo društvenih mreža, posebice u mladoj demokraciji, jest algoritam na kojem mreže funkcioniraju. One nisu tu da bi informirale i borile se za javne interese. Dizajnirane su da bi privlačile pozornost, imale što više klikova na oglase i promovirane članke. Prosječni čitatelj kliknut će na teme koje ga i inače zanimaju, a pogotovo na "clickbait" naslove. Urednici to znaju i daju naslove koji su primamljivi. Na kraju algoritam korisniku pruža samo onaj sadržaj koji se poklapa s njegovim narativom. Takav korisnik nije informiran, on je uljuljan. Mogućnosti koje se time otvaraju su bezbrojne i sve se više koriste.

Nisu te algoritme izmislili neki ludi znanstvenici, ljudi se inače tako ponašaju - prate medije koji su im ideološki bliski (nećete baš vidjeti puno nekatolika da čita Glas Koncila). U našoj mladoj demokraciji privatizirali smo većinu medija, a ono nešto malo što je ostalo u državnim rukama uglavnom je završilo kao Vjesnik (i novine i neboder). Ideja je bila jednostavna: skinuti medije s proračunske grbače i omogućiti pluralizam ideja, kvalitete i načina rada. No malo tržište s čestim krizama nije uspjelo održati mnoge od njih.

Percepcija vrijednosnih stavova koje zagovara pojedini medij ovisi i o političkom stajalištu promatrača: čitatelji različitih političkih orijentacija imaju različitu percepciju pristranosti, no bilo bi nepravedno tvrditi da nema medija koji nastoji održavati profesionalne standarde i objektivnost.

Potvrdu tvrdnjama da su u medijima intenzivnije zastupljene lijeve vrijednosti (ma što to bilo) vidimo u odabiru sugovornika u pojedinim medijima i načinu prezentiranja pojedinih događaja i aktivnosti. U posljednje vrijeme često vidim voditelje koji uzdišu i kolutaju očima kada sugovornik iznese tvrdnju koja se ne uklapa u njihov svjetonazor. A i desnica svojim postupcima i "nestašlucima" daje štofa. Tvrdnju da su novinari većinom lijevo orijentirani potvrđuje i doktorat jednog dugogodišnjeg novinara i kolumnista izrađen na osječkom sveučilištu.

THECONVERSATION.COM

O kampanji i temama...

- Istraživanje profesorice Vilović pokazalo je da su skandali, sukobi/konflikti i opasnosti/neugodnosti za zajednicu upravo tim redoslijedom najvažnije teme medijima. Vruće teme praktično sve vrijeme (osim u doba pandemije) upravo su ideološka pitanja i podjele, sukobi oko kulturnih simbola, povijesnih reinterpretacija, korupcijske afere, trebamo li biti ispod stola ili smo dio europskih integracija. Teško da ćete vidjeti argumentiranu raspravu (bez ideoloških podjela) o konkretnim razvojnim politikama i dugoročnim strategijama, gospodarskom razvoju ili obrazovnoj reformi i znanosti.

Glavne vladajuće i oporbene stranke prilagodili su se ovakvoj polarizaciji i ona im je, mogli bismo reći, pogonsko gorivo. Polarizacija se nametnula kao dominantna odrednica hrvatskog političkog prostora, ona otežava, pa i onemogućava, konsenzus o važnim pitanjima, nepotrebno fokus stavlja na ideologiju, slabi povjerenje u institucije i stvara "zarobljeno društvo". No završimo odgovor i s malo optimizma: polarizacija može naglasiti potrebu kontrole vlasti kroz kritiku, mobilizirati birače i povećati izlaznost na izborima.

O višestrukim mandatima...

- Ovdje treba sagledati brojne nijanse. Akteri u politici nakon više mandata manifestiraju zamor. Usporedimo li njihov izgled prije i poslije, često je tu višak kilograma, sijede lasi, bore su naglašenije nego što bi bile zbog prirodnog starenja. Komunikacijski zamor nastupa jer tijekom godina ponavljaju iste poruke i retoriku, a birači se zasite i požele promjenu. Gomilaju pogreške jer svaki mandat donosi nove afere i kontroverze, a novinari traže nove priče i nova lica.

Primjerice, četvrti mandat Angele Merkel, popularne Mutti, bio je najlošiji, jedino što je raslo u tom mandatu bile su kritike, stoga se nije kandidirala za peti mandat. Kohl je bio u sličnoj situaciji, pa je četvrti mandat posvetio "dugačkom oproštaju" s njemačkom javnošću. Adenauer čak nije ni dovršio četvrti mandat zbog drastičnog pada popularnosti. Unatoč trima kancelarima sa po četiri uzastopna mandata, teško da se njemačko društvo može okarakterizirati nedemokratskim.

Nije bitan broj mandata, nego kvaliteta demokracije. U autokratskim režimima svaki sljedeći mandat dodatno erodira demokratske institucije, pojačava kontrolu medija i slabi vladavinu prava: Viktor Orban je u petom mandatu, Putin je malo bio premijer pa malo predsjednik Rusije - a na vlasti je od 1999., Lukašenko od 1994., Milo Đukanović je od 1991. godine odradio šest mandata kao premijer i dva kao predsjednik.

Višestrukim mandatima pogoduju komunikacijske sposobnosti (karizmatični lideri znaju prilagoditi retoriku), političke okolnosti (krize, ratovi, ekonomske prijetnje), kao i institucionalni kontekst (parlamentarni ili predsjednički sustav). Višestruki mandati nisu automatski znak autokracije.

O liderskim sposobnostima...

- Andrej Plenković je najdugovječniji hrvatski premijer, uskoro će biti među deset najdugovječnijih europskih premijera. Retorički je vrlo jak, obrazovani diplomat, prepoznatljiv na europskoj razini jer vlada jezicima i ima iskustvo u međunarodnoj komunikaciji. Stranku s uvjerljivo najjačom infrastrukturom na terenu, kao i prethodnici, uspijeva voditi čvrstom rukom. Ima sreću što su mu na raspolaganju izdašne europske omotnice i to obilato medijski eksploatira.

No, kao i svi dugovječni političari, izložen je i rizicima, jer deset godina na vlasti stvara umor kod birača, a tu su i brojne afere njegovih ministara i kontroverze poput navodnog gušenja medijskih sloboda (pišem "navodno" jer su medijske slobode tema u kojoj ništa nije crno-bijelo). Svjedočimo i ekonomskim frustracijama, posebice starije populacije, zbog životnog standarda i porasta inflacije.

Unatoč svemu, medijski je znatno smireniji i artikuliraniji od Siniše Hajdaša Dončića. Dončić nije retoričar, sklon je nepromišljenim stilskim figurama i politikama. Najavio je vladu u sjeni, no ta je sjena poprilično velika, njegove ministre ne može se vidjeti, a ni čuti koje to politike zagovaraju i koje argumente nude. To više zvuči kao dobar štos - imaju Englezi vladu u sjeni, pa bismo mogli i mi!

Milanović je u najugodnijem položaju. U posljednjem je mandatu kao predsjednik Republike obnašao praktično sve što se u ovoj zemlji moglo, može mirno otići u mirovinu. Možda mu bude dosadno, pa se odluči još malo baviti politikom, premda teško da će poželjeti još jedan premijerski mandat, jer to zahtijeva puno rada - jednom je već probao i nije briljirao. K tomu, Hajdaš Dončić, njegov žetončić, kaže da se Milanović neće kandidirati za premijera "i točka".