Mudro je zborio Platon kad je u jednoj od svojih retoričkih rasprava upozorio kako je "kazna za nezainteresiranost za politiku u tome da će s vama vladati netko tko je gori od vas". Znakovit je i komentar da je "čovjek po prirodi politička životinja", koji se pripisuje Aristotelu, a u nama bližim povijesnim odrednicama Otto von Bismarck izrekao je rečenicu: "Politika nije egzaktna znanost, nego umjetnost", koja se poslije preobličila u slavno i često citirano pravilo: "Politika je umijeće mogućega", koje je postalo gotovo mitska fraza bez koje gotovo da je nemoguće zamisliti ikakvu suvisliju raspravu o politici jučer, danas i sutra.

Jednostavno kazano, politika je sastavni dio svakodnevice, naših života, svega što se oko nas zbiva. A zbiva se, vidimo i slušamo na dnevnoj bazi svega i svačega pa se čini da je i predizborna kampanja u punom jeku bez obzira što je do redovnih parlamentarnih izbora za Sabor RH još pune dvije i pol godine.

Inače, uobičajeno je da političke stranke i kandidati započinju kampanju mjesecima prije izbora, no trajanje službene izborne promidžbe točno je određeno. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor ne sadrži izričito definiciju izborne promidžbe. Smatra se da izborna promidžba predstavlja skup radnji koje poduzimaju izborni sudionici u svrhu javnog predstavljanja i obrazlaganja svojih izbornih programa biračima. Tijekom izborne promidžbe kandidati predstavljaju svoj program putem javnih nastupa i promotivnih materijala radi dobivanja što većeg broja glasova. Trajanje kampanje varira, a ovisi o datumu izbora koji određuje predsjednik Republike Hrvatske.

Trajna kampanja

No u parlamentarnoj predstavničkoj demokraciji zapadnjačkog tipa izborne kampanje zapravo su kontinuirani proces i traju od izbora do izbora s većim ili manjim intenzitetom. To se uobičajeno naziva permanent campaign, dakle "trajna kampanja", što pak znači da izborna kampanja traje neprestano u smislu kontinuiranog političkog promoviranja, premda službena, zakonski definirana promidžba traje znatno kraće, obično nekoliko tjedana prije izbora. Drugim riječima, politički akteri koriste svakodnevno promoviranje, društvene mreže (Facebook, X, Instagram) i medijske istupe kako bi održali vidljivost tijekom cijele godine, a ne samo u službenom roku. Što se svijeta tiče, ove su godine posebno značajni tzv. međuizbori u SAD-u u studenom, koji se svaki put održavaju nakon što prođu dvije godine vladavine pojedinog američkog predsjednika i pokazatelj su rasporeda snaga između Republikanaca i Demokrata, odnosno trenutačnog povjerenja javnosti u aktualnog predsjednika, dakle u ovoj situaciji Donalda Trumpa.

NAJA VADE/UXDESIGN.CC

Tako je u SAD-u, no kako je u Hrvatskoj? Pa i kod nas, što vidimo svakodnevno, permanent campaign odvija se umnogome na slične načine kao i trajne kampanje u drugim državama Europe/EU-a pa i Sjedinjenih Država, makoliko one bili specifične u pogledu procesa, pravila i zakonske regulative po pitanjima recimo američkih izbora i za predsjednika (elektorski glasovi!), kao i za Senat i Kongres. Što se Hrvatske tiče, zadržimo se ipak na domaćem terenu, sve što se posljednjih tjedana i mjeseci događa na političkoj sceni i u društvu općenito doista poprima obrise intenzivne borbe za buduće glasove birača s jedne strane lijeve oporbe, a s druge strane vladajućeg HDZ-a, što svakim danom eskalira u dramatično retoričko nadmudrivanje na sveopću radost medija, koliko tiskovnih, a još više elektronskih. Da smo stvarno u izbornoj kampanji naglasio je i predsjednik HDZ-a i premijer RH Andrej Plenković kad je nedavno pozvao stranačke dužnosnike da se "ne uspavaju" do sljedećih parlamentarnih izbora te naglasio da će kampanja za iduće izbore trajati 2,5 godina te da će u političkoj borbi lijeva oporba nastojati pridobiti birače političkog centra. Prema njegovim riječima HDZ-ovi politički oponenti iz lijevog spektra djelovat će "strategijom kaosa", koja se temelji na ideološkim podjelama, etiketiranju HDZ-a, negiranju HDZ-ovih postignuća, optužbama za korupciju.

Iz oporbenih redova, prije svega iz SDP-a i Možemo!, prozivke za loše stanje u zemlji, za podjele i naravno "slučaj Thompson", a odnedavno i "slučaj Dabro", idu na račun Plenkovića, HDZ-a i koalicijskog partnera Domovinskog pokreta. Zazivaju se dakako i izvanredni, prijevremeni parlamentarni izbori, makoliko zasad o tome nema nekih čvrstih razloga s obzirom da Plenković i dalje čvrsto drži uzde makar i minimalne saborske većine, što se vidjelo i proteklog tjedna kod izglasavanja novog ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Sve ne prolazi bez medijskih špekulacija, senzacionalizma i klasičnog zbunjivanja javnosti prema modelu "iz provjerenih izvora" pa se u tom i takvom kontekstu pojavila i vijest da su u HDZ-u započeli intenzivno razmišljati o raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora, a sve će ovisiti o procjeni hoće li Milanović okupiti liberale. Milanović bi naime i sam mogao sa svojom nezavisnom listom na iduće parlamentarne izbore, što je zasad još uvijek u sferi nagađanja. Ako ZM doista ima takav plan, može se pretpostaviti da bi njegov izlazak na izbore dolazio u obzir samo ako će ti izbori biti redovni, odnosno za dvije i pol godine. Tada bi on imao svega godinu i nešto do kraja predsjediničkog mandata, pa bi u slučaju da stvarno poželi izići na parlamentarne izbore morao dati ostavku na funkciju predsjednika RH. Ili će u protivnom posla ponovo imati Ustavni sud!

Bilo kako god, cirkus je počeo sa svojim predstavama, a retorika i medijski istupi već poprimaju jasne naznake koje će teme biti vruće, a koje hladne. Zapravo umnogome je sve što slušamo i gledamo već viđeni scenarij, pa s jedne strane imamo optimizam s pokrićem, a s druge strane dominiraju ambicije veće od mogućnosti. To pak znači da su Plenković i HDZ sigurni u desnoj sredini, ankete im zasad daju oko 30, dok ih uobičajeno prati SDP (još uvijek) kojem u leđa puše Možemo!

Uzimajući u obzir sve što se događa, jedan je aspekt posebno zanimljiv u ovakvoj daleko preuranjenoj predizbornoj kampanji. To je sve izraženija, pojačana ofenziva ljevice, da se tako izrazimo, koliko SDP-a, toliko i Možemo!, s težištem na ideološke opsjene u kojima se donkihotovski ustrajava na nekakvoj "ustašizaciji" Hrvatske, za što se odgovornim drži Plenković i DP. Pritom se neutralnom promatraču može učiniti da se u medijskom prostoru ljevim opcijama daje vjetar u leđa, makar i neizravno, kao da priželjkuju veće šanse za buduću izbornu pobjedu Hajdaš Dončića i Tomaševića, makar realno gledajući teško da mogu ravnopravno konkurirati Plenkoviću, koji je nedvojbeno i dalje u prednosti kako u retorici, održavanje sadašnje koalicije na okupu (unatoč problema s Dabrom i Hrebakovom "ultimatumu"), uključujući i faktor ekonomske stabilnosti i sigurnosti zemlje, što će dio birača sigurno uzeti u obzir, i to već uzimaju sudeći prema ispitivanjima rejtinga stranaka. U međuvremenu medijskim prostorom provlači se i teza kako malo tko u modernim demokracijama uspijeva odraditi četiri mandata zaredom, a iznimke se uglavnom vežu za autokracije i diktature.

OTTO DETTMER/IKON IMAGES/NEW STATESMAN

Na drugom polu političkog spektra, desnica jest živa, ali ne baš i jak politički faktor. Domovinski pokret i dalje sasvim lijepo funkcionira unutar koalicije s HDZ-im (Dabro je i dalje u Saboru važan glas!), dok primjerice Mario Radić, predsjednik stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), koji je krajem prošle godine predstavio novu desnu koaliciju, nudi HDZ-u suradnju u nekoj budućoj koaliciji (ako ispadne DP) uvjetujući to dobivanjem Ministarstva kulture. Plenković to dakako ne bi prihvatio.

Trajni spektakl

Sve u svemu, imamo predizbornu kampanju dvije i pol godine prije izbora, a po svemu kako se manifestiraju sadašnje propagandne aktivnosti u mjesecima koji slijede spektakla neće manjkati i sve može biti još i gore negoli je to danas. To opet ne znači da će se ići u prijevremene izbore. Ili ipak hoće, znat će se brzo, ili neće, sve je stvar procjene probitka i gubitka, a tu je Plenković majstor.

I da završimo jednim stručnim mišljenjem. Kao što je u jednom svom znanstvenom radu zapisao Predrag Haramija (Kad je izborna kampanja dobra?), izborne kampanje ne moraju uvijek biti dobre u etičkom smislu da bi ostvarile uspjeh na izborima. Postoje slučajevi kad su kampanje prepune laži, prijevara i lažnih obećanja pridonijele uspjehu neke stranke na izborima. Međutim, u funkcionirajućoj demokraciji, uspjeh ostvaren na lažnim obećanjima ne traje dugo. Kad se obećanja ne ostvare, birači znaju prepoznati da su prevareni i stranke koje su osvojile vlast na temelju lažnih obećanja znaju biti kažnjene porazom već na sljedećim izborima.