Četiri godine nakon početka rata u Ukrajini jasno je da je taj sukob postao više od regionalnog ili bilateralnog. On je postao prijelomna točka globalnog poretka. Europa i svijet iz njega su izvukli nekoliko ključnih lekcija, ali je možda najvažnija ona o povratku povijesti. Dugo smo živjeli u iluziji da je geopolitičko natjecanje velikih sila stvar prošlosti, da će globalizacija i ekonomska međuovisnost smanjiti rizik ratova. Ukrajina je tu iluziju brutalno razbila. Sukob koji je počeo u veljači 2022. neki interpretiraju kao sukob ruskog imperijalnog nasljeđa i ukrajinskog nacionalnog identiteta. U tom smislu, Ukrajina je postala simbol šireg sukoba revizionizma i statusa quo - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te u nastavku svog priloga piše:

- Europa je iz ovog rata naučila da sigurnost nije besplatna. Nakon desetljeća smanjenja vojnih proračuna, oslanjanja na američku zaštitu i zanemarivanja obrambene industrije, rat je potaknuo duboku promjenu. Vidimo rast ulaganja u obranu, dramatično povećanje ukupne moći NATO-a, ali i jačanje europske strateške autonomije. Paradoksalno, rat koji je trebao degradirati Zapad u “samo jednu od svjetskih sila” doveo je do njegove konsolidacije. NATO je proširen, EU je politički kohezivniji, a transatlantska veza je promijenjena, ali ne i slomljena.

USTUPLJENA

Sukob se pretvorio u rat iscrpljivanja u kojem obje strane vjeruju da vrijeme radi za njih. Rusija računa na dugoročnu otpornost, demografsku i industrijsku dubinu, te na slabljenje zapadne političke volje. Ukrajina, pak, računa na nastavak potpore Zapada, tehnološku nadmoć i dugoročno iscrpljivanje ruskih kapaciteta. Ta simetrija čini zamrzavanje faktičnog stanja jedinom realnom opcijom.

O (ne)mogućnosti mira...

- Krajem prošlog ljeta napisao sam da se ratovi na Levantu i u Ukrajini bliže završetku - kompromisom. Od tada linija fronte šest mjeseci nije se pomaknula u korist Rusije, čak se malo zatresla u korist Kijeva. Mirovni pregovori su konstanta i razlaz konferencije u Ženevi samo je taktički postupak u slijedu pregovaranja. Tako se u suvremenoj diplomaciji često radi - prekid da bi se resetirale pozicije, a ne zato da se sve sruši. Zato je mir danas bliži nego prije godinu ili dvije. Nakon početne faze maksimalističkih ciljeva obje strane postupno prilagođavaju očekivanja realnosti na terenu. Mir neće biti idealan. Bit će kompromis, neugodan i za jednu i za drugu stranu, ali državnost Ukrajine ostat će očuvana. To je realnost na terenu koju nitko ne može izbjeći, osim internet-trolova. Jak argument Moskve je zapravo dobra volja Washingtona da Rusija ne iziđe ponižena iz ovog rata, nego da “nešto dobije”, kako se ne bi urušila i postala potpuno ovisna o Kini. Da toga nema, uz europsko financiranje, Ukrajina bi mogla nastaviti rat do iscrpljenja protivnikova političkog sustava.

Iz medijskih istupa bivšeg zapovjednika ukrajinske vojske, sada poslanika u Londonu, vidi se da je Zelenski snažno pritisnut i iznutra. Ključno je, međutim, da Kijev usprkos zamrzavanju okupacije dijela teritorija ostane politički neovisan faktor, naslonjen na Bruxelles više nego na Washington - time se definira novi položaj Europske unije.

PEXELS

U tom smislu možemo govoriti o završetku onoga što bih nazvao “kapilarnim Trećim svjetskim ratom” - nizu povezanih kriznih žarišta, proxy sukoba, ekonomskih ratova i informacijske konfrontacije velikih sila. Taj proces je nepovratno pokrenut kompromisom u Gazi, degradacijom regionalne moći Irana, otmicom Madura, kompromisom na Kavkazu te odmjeravanjem moći zapadnih i istočnih tehnoloških rješenja u Kašmiru, a biti će završen kompromisom u Ukrajini, kojim će se ponovo stabilizirati globalni sustav, ali na drukčijim osnovama.

Zapadna dominacija - ostaje, ali transformirana. EU će imati afirmiraniju ulogu, više političke i obrambene odgovornosti, a SAD će ostati ključni, ali selektivniji globalni akter. Dakle, multipolarnost koju su svi očekivali nije se afirmirala, jer Kina i Rusija nisu uspjele stvoriti održiv paralelni poredak, nego djeluju unutar i protiv postojećeg, ali se odgovornost između sila Zapada preraspodijelila.

O posljedicama rata...

- Trajne posljedice ovog rata već su vidljive. Prvo, povratak geopolitike. Drugo, militarizacija međunarodnih odnosa. Treće, fragmentacija globalne ekonomije. Četvrto, ubrzana tehnološka utrka, posebno u području dronova, umjetne inteligencije i svemirskih sustava. Ukrajina je postala laboratorij modernog ratovanja, a lekcije iz tog sukoba oblikovat će vojske desetljećima.

Za Europu, ali i Hrvatsku, ključna je promjena mentaliteta. Obrana više nije tema za stručnjake i uske krugove. Postaje društveno pitanje, pitanje otpornosti infrastrukture, energetike, civilne zaštite, pa i psihološke otpornosti društva. Upravo zato mnoge zemlje, uključujući i Hrvatsku, počinju ulagati ne samo u vojsku nego i u skloništa, logistiku, industriju i civilnu zaštitu. Rat u Ukrajini pokazao je da moderna sigurnost znači sposobnost cijelog društva da funkcionira u krizi.

PEXELS/IRYNA OLAR

O novim krizama...

- U širem kontekstu, Ukrajina, Iran i Pacifik doista nisu izolirane krize. One su povezane globalnim natjecanjem velikih sila, ali ne vidim da globalni rat eskalira, nego se smiruje. Rizik od nuklearne eskalacije u ovom je trenutku malen, ali bi mogao postati velik kad se pokaže koliko su se razvili antibalistička oružja i da lansiranje nuklearnog projektila više nije sigurana metoda uništenja protivnika...

U mjesecima koji slijede vjerojatno ćemo svjedočiti procesu postupne stabilizacije, ali i trajne napetosti. Formirat će se jasnija pravila igre. EU će preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost, razviti novu političku koheziju. SAD će se fokusirati na Pacifik, a Europa će postati ključni stabilizator vlastitog susjedstva.

O poziciji Hrvatske...

- U tom procesu Hrvatska ima priliku, ali i odgovornost. Kao članica EU-a i NATO-a, može ojačati vlastite obrambene kapacitete, industriju i regionalnu ulogu. Lekcija Ukrajine nije samo o ratu nego i o otpornosti, identitetu i strateškoj zrelosti. Svijet u koji ulazimo mjesto je u kojem nema prostora za one koji bi se “sakrili pod stol”, takvi će biti pojedeni. U protekle četiri godine vidjeli smo da globalni sukobi izravno udaraju po džepu građana, cijenama energenata i hrane, čak i ako nismo na “prvoj liniji”, ali i da se snaga isplati, i da je retorika o “vrtićima umjesto tenkova” bezvrijedna.

Tko želi opstati kao neovisan faktor, morat će učiniti sve što može, mobilizirati sve svoje snage. Ali to je i izlazak iz na određeni način depresivnog “kraja povijesti”, za koji se činilo da je za male aktere sve svejedno i da angažman nema smisla. Ako postoji razlog za umjereni optimizam, onda je to činjenica da su velike sile kroz povijest, nakon dugih i teških sukoba, ipak pronalazile ravnotežu. (Portret snimio: DominionArt studio) n