O Romima bez predrasuda i stereotipova: Duša u pjesmi, mudrost u srcu
Tradicijski, kulturni i turistički aspekti: romska zajednica jučer, danas i sutra...
Tradicionalno, istraživanja interkulturne komunikacije usredotočuju se na to kako se ljudi različitih kultura razumiju u svojoj interakciji kada nemaju zajednička kulturna iskustva. Naglasak je zapravo na poštovanju “onoga drugoga” jer ogledajući se u drugome vidimo i sami sebe kakvi zapravo jesmo. U fenomenu turizma miješaju se i povezuju ljudi i kulture, oblici i snage jedinstvene svakoj pojedinačnoj lokalnoj zajednici, odnosno turistima, a bolje razumijevanje tih kultura dovest će nas do shvaćanja turizma kao faktora promjene u samoj zajednici, ali i izvan nje - navodi doc. dr. sc. Romana Lekić, prof. stručnih studija u trajnom zvanju, članica ZV-a za turizam i prostor pri HAZU, te u nastavku svoga priloga piše:
- Zahvaljujući studentima koji su pripadnici romske nacionalne manjine upoznala sam tradiciju koja je posebno moćna i svjetski poznata kroz medij filma, glazbe i plesa, ali, nažalost, nije uključena u ponudu turizma u Hrvatskoj. Studenti Mirveta Gaši i Ardijan Gaši otvorili su mi jedna nova vrata i oduševili me svojim prezentacijama i istraživačkim radom, koji je posebno priznanje dobio kada su napisali i obranili svoje završne radove nakon završetka prijediplomskog studija Menadžment i marketing turističke destinacije na Veleučilištu Algebra Bernays u Zagrebu.
Romska kultura poznata je po svojoj bogatoj glazbenoj, plesnoj i usmenoj tradiciji, kao i po snažnoj povezanosti obitelji i zajednice. U romskoj zajednici, istaknuli su ponosno Mirveta i Ardijan Gaši, često se kaže: “Glazba je ono što govorimo kada nas nitko ne čuje!” Karakteristike romske glazbe vrlo su specifične. Instrumentalna romska glazba poznata je po tehnički zahtjevnim izvedbama, posebno na violini, gitari, klarinetu i cimbalima, a vokalne izvedbe često uključuju izmjenu solista i zbora, karakteristično ornamentirano pjevanje i bogatu emocionalnu ekspresiju. Primjeri poput romskog violinista Jánosa Bihárija, koji je inspirirao Franza Liszta, ili flamenco izvođača Camaróna de la Isla pokazuju da je romska glazba imala ključan utjecaj i na elitnu i pučku glazbu.
MEĐIMURJE I BARANJA
U hrvatskom kontekstu romska glazba posebno dolazi do izražaja u Međimurju i Baranji, gdje se miješa s lokalnim narodnim tradicijama. Romski glazbenici u Hrvatskoj često sviraju na narodnim proslavama, svadbama i festivalima, a stil njihove glazbe uključuje utjecaje mađarske, hrvatske i slavonske glazbene baštine. Iako se razlikuje od romskih stilova na Balkanu, romska glazba u Hrvatskoj zadržava svoje autohtone i prepoznatljive stilove i obilježja.
Svakako posebnu pozornost zaslužuje i klasična glazba, u kojoj su Romi imali velik utjecaj, a ta činjenica nije poznata široj javnosti, ali je i bitan resurs i dodana vrijednost za turizam. Romska glazba, poznata po svojoj izražajnosti, melankoliji, ritmičnosti i improvizaciji, imala je snažan utjecaj na razvoj zapadne klasične glazbe. Kako u intervjuu navodi profesor glazbe, jazz glazbenik i kompozitor Imer Traja Brizani, taj je utjecaj primjetan u djelima Beethovena, Hummla, Haydna, Schuberta, Brahmsa i posebno Liszta. Primjer koji su studenti posebno istaknuli jest “Ciganska rapsodija” Franza Liszta, mađarskog skladatelja koji je bio duboko očaran romskim glazbenicima i njihovim virtuoznim izvedbama, jedan od najpoznatijih primjera inspirativnih utjecaja romskih glazbenika na velike skladatelje klasične glazbe. U Lisztovoj zbirci “Mađarske rapsodije”, a posebice u “Ciganskim rapsodijama” to je itekako evidentno. Motivima inspiriranim romskom glazbom, a koje je čuo od romskih svirača, koristio se i Johannes Brahms u svojim poznatim “Mađarskim plesovima”.
Svi su oni djelovali u doba romantizma, koje karakterizira emocionalnost, osobnost i maštovitost, pa su se i skladatelji glazbom koristili kao sredstvom za izražavanje dubokih osjećaja, primjerice ljubavi, tuge, čežnje, razočaranja i nade. Stoga nije čudno što im je upravo romska glazba služila kao inspiracija, te na taj način aktivno sudjelovala u oblikovanju europske glazbene scene. I ne samo glazba nego i romski izvođači, među kojima su neki postali virtuozi klasične glazbe.
Utjecaj romske narodne glazbe na klasičnu glazbu nastavio se i poslije, u 20. stoljeću, u manje romantiziranim adaptacijama, kao kod, primjerice, mađarskog skladatelja Béle Bartóka. Elementi romske glazbe nisu se koristili samo u instrumentalnoj klasičnoj glazbi, imamo primjer vokalno-instrumentalne skladbe - opere “Carmen” Georgesa Bizeta, a studenti su posebno istaknuli koliki je upravo ta opera imala utjecaj i popularnost kroz medij filma.
Od romskih skladatelja i glazbenika klasične glazbe ovdje je neizostavno spomenuti Santina Spinellija, poznatoga i pod umjetničkim imenom Alexian. On je zasigurno i moćan “influencer” kao ugledni romski skladatelj, glazbenik, pjesnik, sveučilišni profesor iz Italije te svakako jedan od najistaknutijih predstavnika romske kulture u Europi, rođen 1964. u Pietrasanti, a odrastao u Lancianu u regiji Abruzzo. Tradicionalnu glazbu kombinira s klasičnim i suvremenim elementima u simfonijskim aranžmanima te je osnivač Europskog orkestra za mir, s kojim je izvodio skladbe za papu Benedikta XVI. i papu Franju.
Posebno mjesto u promociji Roma i njihove kulture imaju “kraljica i kralj romske glazbe”, koji su i nakon svoje smrti jednako popularni i bitni.
ESMA I ŠABAN
Esma Redžepova poznata je po svojem snažnom vokalu i interpretaciji romskih i makedonskih narodnih pjesama. Za života je održala više od dvije tisuće koncerata u više od trideset zemalja, globalno promovirajući romsku kulturu, bila je UNESCO-ova veleposlanica te je dva puta predložena za Nobelovu nagradu za mir. Posvojila je više od četrdesetero djece te je u sklopu svojega humanitarnog rada podučavala romsku glazbu. Zahvaljujući njezinu doprinosu brojne tradicionalne romske pjesame očuvane su do danas te uvedene na svjetske pozornice. Njezina glazba spaja tradicionalne romske melodije s makedonskim folklorom, a neke pjesme, poput “Čaje šukarije”, postale su globalno prepoznatljive, simbolizirajući bogatstvo i emociju romske glazbene baštine, tradicije i borbe za prava Roma.
Šaban Bajramović jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih romskih glazbenika s prostora bivše Jugoslavije. Njegova je glazba spajala romsku tradiciju s jazzom, bluesom i soulom, čime je stvorio prepoznatljiv stil, koji je romsku glazbu približio široj publici i dao joj moderan, ali autentičan zvuk. “Gjelem, Gjelem” i “Geljan cade” samo su neke od njegovih hit-pjesama po kojima je poznat.
Osim Bajramovića studenti Mirveta i Ardijan ističu da valja spomenuti i Djanga Reinhardta, Roma belgijsko-francuskog podrijetla, pionira gypsy jazz stila. On je utemeljio žanr jazz manouche (romski jazz) koristeći se tehnikom sviranja gitare koja je nadahnula generacije jazz-gitarista. Njegova djela poput “Minor Swing” i “Nuages” ostaju standardi u jazzu. Nadalje, od romskih orkestara ističe se Fanfare Ciocărlia, romski trubački orkestar iz Rumunjske poznat po brzim tempima i energičnim nastupima. U sklopu turneja diljem svijeta surađivali su s poznatim umjetnicima poput Yehudija Menuhina i Johnnyja Deppa.
Svakako i neizostavno istaknut je i svjetski sastav Gipsy Kings, bend koji izvodi glazbu koja kombinira flamenco, rumbu, salsu i tradicionalnu romsku glazbu s pop-zvukom. Sastav je osnovan u Francuskoj, a članovi su uglavnom iz obitelji Reyes i Baliardo, koji su španjolski Romi.
FILMSKI ROMI
Prikaz Roma u filmskoj industriji ima dugu povijest, no od samih početaka Romi filmovima često služe egzotične ili mistične figure, oslanjajući se na stereotipove koji uključuju nomadski način života, proricanje sudbine i slobodan duh. Takvi prikazi stvarali su površnu sliku Roma, zanemarujući stvarne izazove i bogatstvo njihove kulture. U ranim danima filma Romi se pojavljuju kao sporedni likovi ili simbol slobode i mistike. Primjer je već spomenuti film “Carmen” (1915.), koji prikazuje Romkinju kao strastvenu i slobodnu ženu, ali ona je u tom filmu negativac, čak i femme fatale. Treba naglasiti da filmovi iz tog razdoblja ne prikazuju stvarni život Roma, nego im služe kao motiv za razvoj radnje.
Od 1960-ih pojavljuju se filmovi koji pokušavaju realnije prikazati Rome, iako i dalje s elementima stereotipova. Jugoslavenski “Skupljači perja” prvi su film koji Rome prikazuje kao glavne likove. Bitno je istaknuti da je to i prvi jugoslavenski film nominiran za Oscara za najbolji strani film, 1968. godine. Na filmskom festivalu u Cannesu 1967. osvojio je Veliku nagradu žirija, a, uz to, redatelj Aleksandar Petrović bio je nominiran i za Zlatnu palmu. Taj je film od iznimnog značenja za romsku zajednicu, jer je otvorio pitanje društvenog položaja Roma u tadašnjoj Jugoslaviji.
Sovjetski film “Cigani lete u nebo” (1976), redatelja Emila Loteanua, postao je poznat zbog prikaza romske glazbe, ljubavi i slobodnog duha, ali s naglaskom na romantičnoj tragediji (Hancock, 2002.). Iz tog razdoblju valja izdvojiti i film “King of the Gypsies” (1978.), koji je i dalje stereotipizirao Rome, zbog čega se našao na udaru kritika.
Suvremeni filmovi, iz 1990-ih i 2000-ih, realnije prikazuju život Roma, njihove probleme, siromaštvo i diskriminaciju. To su filmovi “Dom za vešanje” (1988., Emir Kusturica) i “Latcho Drom” (1993., Tony Gatlif) - ovaj dokumentarni film govori o putovanju Roma od Indije do Španjolske kroz glazbu, pritom prikazujući raznolikost romske kulture. Ti spada svakako i film “Gadjo Dilo” (1997., Tony Gatlif), koji istražuje odnos Roma i neroma, posebno naglašavajući stereotipove i nesporazume između zajednica.
Ovo je samo malen, ali reprezentativan dio na koji način su Romi, iako stoljećima marginalizirani, dali velik doprinos svjetskoj filmskoj, kazališnoj i glazbenoj sceni. Mnogi glumci romskog podrijetla uspjeli su se istaknuti na svjetskoj filmskoj sceni te su svojim radom dali doprinos pozitivnoj percepciji Roma u javnosti, pritom ističući bogatstvo i raznolikost romske kulture i talenta.
TURISTIČKI ASPEKT
Mirveta i Ardijan Gaši naglašavaju da je uključivanje romskih redatelja i scenarista jedan od ključnih koraka prema autentičnom prikazu Roma u filmu, jer to Romima daje priliku da ih se prikaže široj javnosti. To se može učiniti produkcijomu filmova unutar zajednice, financiranjem romskih autora iz fondova i subvencijama te edukacijom mladih Roma u području filmske umjetnosti. Primjer: Our School (2011.) - dokumentarni film o romskoj djeci iz Rumunjske snimljen uz sudjelovanje zajednice. U produkciji filmova s romskom tematikom potrebno je uključiti lokalne romske zajednice, konzultante za jezik i kulturu te lokalne glumce. Time bi se osigurala kulturološka točnost i poštovanje identiteta Roma. Autentični prikaz Roma u filmu može dovesti do smanjenja predrasuda - gledatelji zbog autentičnih filmova mogu razviti empatiju i razumijevanje prema Romima. Takvi autentični prikazi mogu potaknuti i turiste na dolazak u lokalne zajednice radi upoznavanja istinske romske kulture. To je i put jačanja vlastitog identiteta i vidljivosti u društvu, ali i ponosa pripadnosti romskoj manjini u Hrvatskoj.
Sve u svemu, nakon fascinantnog pregleda što su ga dali Mirveta i Ardijan, spoznajemo zapravo tko su Romi i kakav je njihov utjecaj u glazbi, filmu, plesu i ritualima, gdje se ističe Đurđevdan. Pod utjecajem okoline, nomadi poput Roma mijenjali su svoj način života, ali promjenom načina života nisu promijenili svoju duhovnost, kulturu i povezanost s prirodom.
I za kraj, naglasit ću da se ovaj prilog o Romima posve uklapa u širi kontest obilježavanja dvaju važnih datuma: Dana socijalne jednakosti (20. veljače) i Dana nulte stope diskriminacije (1. ožujka).
