O stanju pravosuđa može se raspravljati polazeći od niza aspekata u kontekstu zapadnih demokracija, uključujući i hrvatsku, a pritom se većina rasprava svodi na jednu riječ - kriza, koja puno toga konotira, pa tako i pravosuđe pojedine zemlje. No priče o ustavnim krizama u demokratskim društvima nisu kakakteristika samo ovog našeg vremena, bilo ih je u nizu primjera kroz povijest, koliko na teorijskoj toliko i na praktičnoj razini.

Eto, ni u tom kontekstu ne može se bez Trumpa, između ostalog. Tako je donedavno prjeteća retorika američkog predsjednika oko Grenlanda potaknula mnoge pravne stručnjake, uključujući i one iz SAD-a, da upozore kako bi u slučaju američke invazije na Grenland mogla nastupiti ustavna kriza koja bi uključivala i mogućnost opoziva predsjednika. Drugim riječima, u slučaju nasilnog preuzimanja Grenlanda Kongres bi mogao ustvrditi da je Trump zloupotrijebio moć, prekršio Ustav i ugovorne obveze koje su dio američkog zakona. Međutim, postupak opoziva mora započeti u Zastupničkom domu, gdje republikanci drže tanku većinu.

EUROPSKE KRIZE

Više ili manje poučnih primjera ima i u Europi. Tako je prije nekih godinu dana njemački Bundestag, kao neka vrsta donjeg doma parlamenta, dvotrećinskom većinom izglasao promjenu saveznog Ustava, koju, da bi stupila na snagu, mora potvrditi i gornji dom - Bundesrat. I ovdje je potrebna dvotrećinska većina da bi bila usvojena izmjena Ustava. Međutim, ishod nije siguran, jer su neke regionalne stranke izrazile protivljenje. Uglavnom, Bundestag je velikom većinom glasova podržao reformu Saveznog ustavnog suda kojom bi se taj sud trebao zaštititi od političkih utjecaja i blokade. Protiv su bili samo zastupnici AfD-a i BSW-a.

Francuska pak zasad nema konkretne naznake neke klasične ustavne krize, ali je zato politička kriza u zemlji sve izraženija i pitanje je kako će Emmanuel Macron uopće dočekati kraj svog drugog predsjedničkom mandata. Macron želi biti lider Europske unije, no Merz i Meloni su mu opasna konkurencija. U međuvremenu fancuska vlada mijenja se gotovo na mjesečnoj bazi, a narušeni odnos između građana i političara vjerojatno će zagorčavati francusku politiku sve do predsjedničkih izbora 2027., ali i nakon toga. Istovremeno krajnja desnica ostaje snažan faktor, te joj je u planu i promjena Ustava Republike.

Što se Španjolske tiče, Ustav iz 1978. ključan je temelj demokracije, definirajući državu kao parlamentarnu monarhiju i jamčeći jedinstvo nacije, a istovremeno omogućuje široku autonomiju regija. No upravo taj aspekt "autonomije regija" dramatično je došao do izražaja tijekom krize oko neovisnosti Katalonije, pa je vlada u Madridu aktivirala članak 155. Ustava, koji se često naziva "nuklearnom opcijom" za ograničavanje autonomije regija koje krše ustavne obveze.

Jedna od talijanskih ustavnih kriza odnosi se na politička zbivanja u Italiji nakon općih izbora početkom ožujka 2018. vezano uz uspostavljanje, tj. kočenje uspostavljanja, na izborima izabrane vlade od predsjednika Sergia Mattarelle, što je dovelo do ustavne krize i krize vlasti u toj zemlji. Sad je već drugu godinu premijerka Georgia Meloni, pa je situacija donekla stabilna.

Velika Britanija suočava se s dugotrajnom ustavnom krizom potaknutom posljedicama Brexita, pandemijom COVID-19 i jačanjem pokreta za neovisnost u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj. Kriza dovodi u pitanje jedinstvo Ujedinjenog Kraljevstva, uz pritiske na parlamentarni sustav i pozive na referendum o odvajanju, pokazuju analize Al Jazeere.

O ustavnim krizama i situaciji u pravosuđu u zemljama regije mogli bismo raspravljati unedogled. Tako je ustavna kriza u BiH gotovo konstanta između unutrašnjeg zastoja i vanjske pasivnosti, koju ne mogu riješiti ni Bruxselles ni EUFOR, nego domaće institucije, poručio je europski predstavnik u Bosni i Hercegovini, Luigi Soreca, nakon posjeta Banjaluci. O ustavnoj krizi stalno se govori i na Kosovu, ustavna kriza u Crnoj Gori traje od sredine 2022. godine, a u Makedonjji je ustavna kriza eskalirala tijekom prijepora s Grčkom oko naziva države, pa je postignutim kompromisom zemlja i službeno postala Sjeverna Makedonija. Posebna je priča o ustavnim dubiozama, vladavini prava i pravosuđu općenito vezana uz Srbiju pod autokratskom vladavinom Aleksandra Vučića, s masovnim prosvjedima koji traju i pregovorimo oko ulaska u Europsku uniju, koji se razvlače godinama.      

HRVATSKE KRIZE

Napokon da se dotaknemo i ustavnih kriza u Republici Hrvatskoj, koje se u većoj ili manjoj mjeri reflektiraju na ukupno stanje u pravosuđu. Otako je samostalne i neovisne RH, taj krizni aspekt često je u javnosti prezentiran u više ili manje dramatičnim tonovima, premda je država uspijevala izbjeći dublje, dugotrajnije i opasnije krizne situacije u kontekstu Ustavom zajamčenog fukcioniranja države i njezinih organa vlasti. Kad se u medijima spominjala potencijalna ili stvarna ustavna kriza, dijelom se to vezalo i uz neke od velikih tema koje su išle na referendumsko izjašnjavanje, poput primjera iz 2013. godine, kada je na dnevom redu bio referendum o braku.

O ustavnoj krizi i stanju u pravosuđu općenito priča se i danas, ponajviše vezano uz izbor predsjednika/predsjednice Vrhovnog suda te izbora ustavnih sudaca, kako bi ta oba tijela vlasti nakon dogotrajnog zastoja/blokade napokon mogla normalno, odgovorno i efikasno funkcionirati. I tu sad dolazimo do aktualne situacije - nove/stare drame oko imenovanja ustavnih sudaca, njih troje koje još nije izabrano, te izbora predsjednika/predsjednice Vrhovnog suda. U nakani da taj problem konačno skine s dnevnog reda, HDZ, odnosno Plenković, ponudio je plan da se izbor predsjednika Vrhovnog suda poveže s imenovanjem troje ustavnih sudaca. To je (ne)očekivano izazvalo burne reakcija oporbe, predsjednika Zorana Milanovića te dijela pravnih stručnjaka i sudaca. Iz HDZ-a kažu da napadi pokazuju stvarne ambicije lijeve oporbe: žele odabir većine ustavnih sudaca u suprotnosti s voljom koju su 2024. birači izrazili u demokratskom izbornom procesu. Prema objašnjenjima iz HDZ-a, inicijativa koju je usvojilo vodstvo stranke u skladu je s dosadašnjom praksom - da se o ustavnim sucima odlučuje po načelu proporcionalnosti političke konfiguracije u Hrvatskom saboru, a koju su na izborima odredili građani. Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan kaže da način izbora ustavnih sudaca nije specifičnost Hrvatske, nego uobičajena praksa zapadnih demokracija. "Uvijek navodim primjer Njemačke, gdje po načelu proporcionalnosti dvije najveće parlamentarne stranke sudjeluju u predlaganju ustavnih sudaca", dodao je Habijan.

Profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, dr. sc. Đorđe Gardašević poručio je kako takav način izbora "nema veze s vezom", a ustavni stručnjak, doc. dr. sc. Mato Palić s osječkog Pravnog fakulteta u HTV-ovoj emisiji "Studio 4" poručio je da bi najgore bilo da se ne izaberu sva tri suca ili sutkinje Ustavnog suda Republike Hrvatske te je dodao kako smatra da bi to usporilo rad suda. "Također, ne bi bilo dobro da nemamo predsjednika ili predsjednicu Vrhovnog suda, koji je sukladno s Ustavom izabrao Hrvatski sabor i koji je time dobio legitimitet, odnosno dvostruki", tvrdi Palić. Objasnio je da legitimitet postoji od predlagatelja, odnosno predsjednika Republike, a s druge strane i od zastupnika u Hrvatskom saboru. Neće se, kaže, ništa strašno dogoditi, ali ovo sada trebalo bi se okončati onako kako je to propisano Ustavom i sukladno s rezultatima nedavnih izbora u Hrvatskoj.

DIJALOG I KOMPROMIS

Sve u svemu, kako se i ova tema dodatno dramatizira, politizira i s njom manipulira, ne treba se čuditi da cijelu priču oko izbora sudaca, ali i pravosuđa u RH ponovo negativno ocijeni i Bruxelles, odnosno Europska komisija, koja je posebno osjetljiva na loš dojam koji takvo stanje stvari ostavlja na pravosuđe u cjelini i demokratske procese općenito. Jer bilo da cijelu situaciju oko izbora ustavnih sudaca i predsjednika/predsjednice Vrhovnog gledamo kao ozbiljan pokušaj da se problem riješi bilo kao krizno stanje i interesno politikantstvo, problemi nisu od danas ni od jučer, nego sežu dublje u prošlost.

Koliko je sve to test za demokraciju ili test za politiku, ili oboje, staro je pitanje na koje odgovor daje svatko sa svoje političke pozicije. Utješna pritom svakako jest činjenica da bez obzira na aktualna prepucavanja političara i pravnih stručnjaka država sasvim dobro funkcionira na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Izvjesno je pak da na kraju i ova drama oko sudaca mora i treba završiti kompromisom. Inače ćemo i dalje govoriti o dobroj teoriji i lošoj praksi i kad se radi o konkretnom izboru sudaca i stanja u pravosuđu općenito.