Oduvijek su zemlje zapadne Europe slovile kao zemlje reda i discipline. Takav odnos prema svim aspektima života krasi tamošnje narode. Premda te osobine ne krase naš narod kada je u domovini, vrlo se brzo prilagođava novim životnim i radnim okolnostima te navikama kada promijeni sredinu. To se najbolje vidjelo kada su naši ljudi odlazili na rad u Njemačku kao "gastarbajteri", šezdesetih godina prošlog stoljeća, a potvrdilo migracijom naših radnika i stručnjaka nakon ulaska Hrvatske u EU sredinom 2013. godine. To je nekako opća slika koja vlada kod nas - navodi prof. dr. sc. Darko Ropac te u nastavku svoga priloga piše:

- Početkom godine, oko blagdana, imao sam prilike putovati po središnjoj Europi. Obilazeći nekoliko gradova, prvi dojam bio je da je sve čisto, da su fasade kuća obnovljene i bez neukusnih grafita. Lijepo je to vidjeti. Kod nas se još uvijek kao izraz agresije mladih i kao odraz njihova nezadovoljstva nekim aspektima života crtaju grafiti na fasadama kuća, osobito onima koje su nedavno obnovljene (to je moguće samo kod nas!). Na koji način su drugi riješili taj problem, trebalo bi ih pitati. Zašto postoje "gradovi prijatelji" i razmjena delegacija na svim razinama nego da se razmijene iskustva s drugima?

USTUPLJENA

Zimske službe

Želio sam dočekati Novu godinu među ljudima na glavnom trgu jednog od gradova. Nemalo sam se iznenadio da proslava dočeka nije organizirana. Štoviše, veća okupljanja nisu dobrodošla. Naravno, takav stav posljedica je loših iskustava s terorističkim napadima prijašnjih godina upravo u tim prigodama, u mjestima gdje je puno ljudi, kako bi napad što više odjeknuo u medijima. Nisu to uvijek terorističke organizacije koje se bore za neke svoje ciljeve nego i indoktrinirani ili umno poremećeni pojedinci. Svejedno što je u pozadini, posljedice mogu biti zastrašujuće. Ipak, neki se ljudi okupljaju i oko ponoći bacaju i ispaljuju bezbrojna i zabranjena pirotehnička sredstva, ponekad s ozbiljnim posljedicama ili smrtonosnim ishodom!

Šećem po glavnim trgovima gradova, nakon završetka adventa, a na njima i dalje brojne drvene kućice kao podsjetnik na protekla slavlja. Začuđuje me činjenica da još nisu uklonjene. Mi smo posljednjih godina naviknuli da se preko noći uklone kućice u kojima su obrtnici prodavali hranu i kojekakve tople napitke te pozornice na kojima su nastupali brojni izvođači koji su danima zabavljali posjetitelje. A onda to povezujem s odlukom gradskih vlasti da se smanji broj ljudi koji bi se spontano, bez organiziranog dočeka, okupio i na otvorenom dočekao Novu godinu.

THREADS.COM

Nekih dana temperatura je bila dovoljno niska da se stvori tanki sloj leda na nogostupima. Čovjek očekuje da će gradske službe posipati javne površine solju i pijeskom kako bi se spriječili padovi i ozljeđivanje građana. Začudio sam se da to nije tako! Što je razlog tomu? Ekološki, zaštitnički pristup okolišu, štednja, nedostatak radne snage ili promjena mentaliteta? Vjerojatno od svega pomalo.

Jednog jutra krenuo sam na put u drugi grad. Rano ujutro počeo je padati gust snijeg. Vozeći se lijepo izgrađenom autocestom između dva grada, oko 10 sati prijepodne, kada se pretpostavlja da su sve javne službe već odavno budne i u punoj funkciji, začuđen sam debelim slojem snijega na kolniku, koji je "očišćen" onoliko koliko su to učinila vozila koja tuda prometuju. Osobni automobili vozili su vrlo oprezno, znatno smanjenom brzinom. Autobusi i teža vozila lako su pretjecala usporenu kolonu osobnih automobila. Zar su i kod njih iznenađeni snijegom u siječnju? Na sto kilometara autoceste uočio sam jedno jedino vozilo za čišćenje snijega na cesti!

Ispred mene vidim autobus naših registracijskih oznaka. Vozi oprezno, poštujući sva ograničenja i loše stanje zbog snijegom zametene ceste. Odjednom se ispred njega stvori automobil bez ikakvih oznaka pripadnosti nekoj službi, ali s upaljenom trepćućom oznakom "Carina" i pozivom da ga se slijedi. Što je to moglo biti sumnjivo carinskoj službi i što to ona može kontrolirati među turistima, ne znam. No siguran sam da bi jednako takvo zaustavljanje zapadnih turista u našoj zemlji izazvalo njihov prosvjed i nezadovoljstvo zbog gubitka vremena.

I kod nas i kod njih

Navečer gledam novosti na TV-u. Ne traju duže od 15 do 30 minuta, a ne kao kod nas, duže od jednog sata. U njima nema političara, osim onih povezanih s nekim velikim događajem. Manje je "crnila" u tim vijestima. A voditelji emisija odjeveni su posve ležerno, rekao bih, neformalno. Voditeljice ne moraju nužno biti lijepe, s obilnim make-upom na licu, a ni mlade. Nerijetko su to žene u dobi od 60-ak godina!

Slušam vremensku prognozu za idući dan. Na jednom TV kanalu meteorolog najavljuje obilan snijeg u gradu u koji namjeravam ići, a na drugom nekom programu meteorolog ne spominje snijeg za taj isti grad. Kao da nemaju iste prognostičke karte ispred sebe. Valjalo mi je otići tamo i sam se uvjeriti kakvo će biti vrijeme. Na kraju, obojica su imala pravo, snijeg je malo padao pa onda prestao.

THREADS.COM

U hotelu u kojem sam odsjeo najavili su da spremačice ne dolaze svaki dan urediti i očistiti sobu! Kažu da je to zbog ekoloških razloga. A ja pomislio da je to zbog štednje ili pomanjkanja radne snage, koja je u većini uslužnih djelatnosti s područja Azije ili Afrike.

S obzirom na to da smo a priori skloni kritizirati sve naše, a uveličavati sve strano, nakon ovog iskustva mogu ustvrditi da je došlo do promjene uobičajene paradigme "to je moguće samo kod nas" u posve novu "to je moguće i kod njih"!